Zamislite da ima Boga. I zamislite da se u bogojavljenskoj noći zaista javio, kao što samo ime kaže. I da je, kao što kaže predanje, svakome ispunio po želju (za tri želje moraćete da se obratite nepravoslavnoj zlatnoj ribici). I na kraju zamislite kako bi svet, barem ovaj naš deo sveta koji se rukovodi crkvenim kalendarom, izgledao posle takve bogojavljenske noći. Da li bi sutradan bilo više srećnih ljudi ili više crknutih komšijskih krava?

Da, zanimljivo bi bilo videti da li bismo stvarno sebi poželeli samo zdravlje, kao što obično govorimo da to jedino želimo od Boga i da li bi političari stvarno poželeli samo da nama bude bolje, kao što obično govore da im je to jedina motivacija za bavljenje politikom?

Zanimljivo bi bilo videti i kako bi se Bog, koji poslovično slovi za svemoćnog ali netransparentnog (jer čudni su putevi Gospodnji), snašao sa protivrečnim željama – kako da ispuni i vašu da se raspišu vanredni izbori i vašeg koalicionog ili čak partijskog kolege da se ne raspišu; kako da ispuni želju i radniku i poslodavcu; i počasnom i pravom predsedniku; i doušniku na robiji i nalogodavcu na slobodi? Kako da primeni i svoje, božje, zakone i da čeka da se ”stekne politička volja”?

Stvarno nije ni čudo što je Bog prestao da nam se javlja. Pa i vi da ste On, to jest Ona, i vi biste prestali da nam se javljate, kad biste postojali.

No, ako je Bog i odustao od javljanja, nisu ovi koji zamišljaju da su bogovi. Političari će nam se i dalje svakodnevno javljati, uglavnom samo zato da bi nas obavestili o raznim stvarima, a ponajviše o onim koje su neki drugi pogrešno i iz niskih pobuda radili. Ponekad, doduše ne na Bogojavljenje nego pred izbore, javljaće nam se i da bi nam ispunjavali želje – od muzičkih, preko materijalnih do političkih. Oni će nama obećati da će nam ispuniti sve želje, mi ćemo zauzvrat u anketama obećati da ćemo glasati za njih. I lagaćemo pri tom i jedni i drugi. Niti će oni nama ispuniti želje (jer to, kao što smo videli, ni Bog ne bi mogao) niti ćemo mi glasati za njih kao što smo obećali anketarima u koje veruju više nego u boga.

Na sreću, i mi znamo da oni lažu i oni znaju da mi lažemo. Na nesreću, mi nemamo način da ih nateramo da se drže svojih obećanja (jer nikako da izgradimo te proklete mehanizme), dok ga oni imaju jer su odavno izgradili mehanizme kupovine glasova – jedne će da plate druge da mlate.

Bože, zar je stvarno ovde i Bog rekao: laku noć?

Peščanik.net, 20.01.2014.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)