Tropical writers, Kerrie Hinschen http://goo.gl/dcREbm

Prostor za stvarne vesti je veoma skučen. I postaje sve manji i manji… I manji. Možda se zato osećamo tako klaustrofobično?

Ako je suditi po vestima mi jesmo jedna gostoljubiva zemlja. Ko šta radi da radi, nama samo dolaze gosti. Neki poželjni i zapaženi, neki nepoželjni, a neki i nezapaženi.

Najzapaženiji su, naravno, bili uvaženi zvaničnici. U samo dva dana smo ugostili norveškog prestolonaslednika, francuskog premijera, crnogorskog, rumunskog… Oni su zauzvrat imali puno lepih reči za nas. I mi smo za njih imali samo lepe reči – uglavnom o nama samima. Izuzev za premijera Francuske na čije je lepe reči ”da Francuzi vole Srbiju kao što je Srbija volela njih”, naš premijer osuo paljbu. Doduše ne po njemu već po ”svima koji pokušavaju da uruše mir i stabilnost u zemlji, koji danas pozivaju na otcepljenje dela naših teritorija, koji politikom, a ne pravom pokušavaju da izazovu destabilizaciju Srbije”.

Osim što je ostalo nejasno da li premijer amnestira one koji bi pokušali da pravom (a ne politikom) izazovu destabilizaciju Srbije, uskraćeni smo i za informaciju ko su ti ”svi” koji urušavaju mir i pozivaju na otcepljenje? Mir i stabilnost jesu važni, a rušenje i otcepljenje jesu dela protiv države, pa bi u javnom interesu (ali izgleda ne i u partijskom) bilo da znamo jesu li te optužbe utemeljene i da li se država brani još nečim (i još nekim) osim retorikom.

Ali, ovde je odavno običaj da mi ne moramo baš sve, a bogami i baš ništa da znamo. Šta sad treba – da nam polože račune i za taj dogovor o aerodromu koji je potpisan sa francuskom firmom? Kao da nije dovoljno što smo saznali da je (sasvim slučajno?) samo dan ranije ostvaren rekord aerodroma kad je u njega kročio rekordni četvrtomilioniti putnik kojeg je zaskočio, ni manje ni više nego – premijer (manje bi bilo, a i doličnije, da ga je zaskočio direktor aerodroma ili resorni ministar, a više i jedino nedoličnije bi bilo da ga je zaskočila cela vlada).

Na istom tom aerodromu, već koliko danas i sutra biće dočekani i neki drugi, takođe zapaženi, mada ne i toliko poželjni gosti. Prvi će biti albanski premijer, a drugi – srpski vojvoda (onaj iz Haga, onaj iz Bajčetine tamo nije ni odlazio).

Prvog neće dočekati pristalice, a drugog neće dočekati zvanična delegacija. Sa prvim smo razmenili teške reči, sa drugim ni reč već godinama. Šta prvi ima da nam kaže saznaćemo iz svih medija. (Uzalud čekate nastavak rečenice.)

Isto tako nismo saznali mnogo ni kad su sleteli ruski vojnici. Da li zato što su se iskrcali na onom drugom, zabačenijem beogradskom aerodromu – vojnom, ili zato što mi generalno ne izveštavamo mnogo o ulasku ruskih trupa u druge države, tek iz medija se čulo samo jedno pitanje na koje je odgovor dao ministar vojni (onaj što je pri preuzimanju dužnosti rekao da mu je najveći san da bude kao Vučić). A rekao je da će se krajem meseca održati srpsko-ruska vojna vežba. Osim što je zaboravio da upotrebi ovoj vlasti tako drag komparativ: ”prva ikad održana”, zaboravio je da nam kaže i – otkud sad to i zašto baš sada.

No, svi ti gosti dođu i odu. (Dobro, osim onih ruskih vojnih ”humanitaraca” koji su se trajno nastanili u Nišu.) Samo mi ostajemo.

Pa, bolje se snašli.

Peščanik.net, 10.11.2014.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)