Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, došao ruski predsjednik Vladimir Putin kod premijera Dmitrija Medvedeva s prijedlogom da se u Rusiji ukinu vremenske zone. Da je, brate, kao u svakoj normalnoj državi, kad je podne u Moskvi, da je podne i u Novosibirsku, i u Petropavlovsku. A ne ovako, da od kraja do kraja Rusije čovjek devet puta mora namještati sat, pa je u isto vrijeme i večer i jutro, na Kamčatki već ponoć, a u Rostovu tek ručali, i Putin se siromah posve pogubio.
– Ne snalazim se više – žali se on tako kolegi Medvedevu. – Odletim u Irkutsk i zovem svoje kući, a tamo debela noć, oni spavaju. Vratim se s Kurila u srijedu, a u Moskvi još utorak. Nazovem Angelu Merkel da joj čestitam rođendan, a ona kaže da je sutra. Zavalim se onda gledati Ligu prvaka, a utakmica završila još jutros. Sav sam sjeban, glava mi je kao kupola svetog Vasilija!
– Ma jebe ti se – odmahnuo Medvedev rukom, pa mu natočio čašu vodke. – Sve su to ionako pizdarije.
– Kakve pizdarije!? – skočio na to Putin. – Sjećaš se kad se ono kraj Smolenska srušio avion s poljskim predsjednikom i pola poljske vlade? Ja nazvao da u svoje ime i u ime bratskog ruskog naroda izrazim Poljacima duboku i iskrenu sućut, a čovjek mi kaže da još nisu ni poletjeli iz Varšave!
Nezgodna je, kako vidite, ta stvar s vremenskim zonama, potpuno zbuni čovjeka, sve mu se pomiješa i ne zna na kraju gdje mu je rep, a gdje nuklearna glava. Jednom tako George Bush u osam navečer naredio bombardiranje iračkih kemijskih postrojenja, a u Bagdadu jutro, Saddam bojne otrove još nije ni uskladištio. Drugi put opet, što da vam pričam, Bush poslao nosače aviona na centralnu Aziju, a oni iz Al-Qaide nisu još ni poletjeli.
Otkad su te, kako se zovu, vremenske zone, svijet živi dvadeset i četiri istovremene, paralelne stvarnosti, na jednom kraju svijeta ljeto, na drugom ljuta zima, ovamo teče med i mlijeko, onamo krv i suze, drug Tito iz Libije šalje telegram saučešća u Sarajevo, a Džemal Bijedić još nije ni poletio iz Beograda, opći je nered i javašluk u svijetu otkako je podijeljen na vremenske zone.
Evo, na primjer, Masterchef. Morali ste naletjeti na taj idiotski show hrvatske komercijalne televizije Nove TV, jer se po programskoj shemi emitira otprilike uvijek i svaki put kad god nasumce pritisnete neko dugme na daljinskom upravljaču. Uglavnom, riječ je nekakvom kretenskom kulinarskom natjecanju u kojemu takozvani obični ljudi pod strogim okom kuhinjskih gurua pripremaju kajgane, juhe, pečenke i kolače, po sistemu eliminacije, sve do finalne večeri, kad ostanu posljednja dvojica, koja u ljutom boju moraju pripraviti nekakvo nešto s bilo kakvim nečim u pjenici od nečega i umaku od bilo čega, nakon čega bolji ponese prestižnu titulu masterchefa, što god ona značila i nosila.
Sa dva sata odgode – zbog vremenske razlike, valjda – hrvatski se Masterchef emitira i na programu bosanskohercegovačke Federalne televizije, koja je na Božić tako prikazala i finalnu epizodu, u kojoj je u dramatičnoj borbi sa stanovitim Markom Palfijem pobijedio još stanovitiji Nikola Lesar. Na programu Federalne televizije dva sata kasnije, međutim, iznenada pobijedio – Marko Palfi!
Sve ostalo bilo je isto, u finalu Palfi i Lesar, spremali su isto jelo, nekakvog smuđa s bundevom u bučinom ulju, isti su bili članovi stručnog žirija, isti studio, ista špica, sve isto, samo na Novoj TV naslovom masterchefa ovjenčan Nikola Lesar, a na Federalnoj televiziji Marko Palfi.
Izbila, jasno, velika afera, nakašljavalo se i mucalo, crvenjeli su se obrazi i izdavala službena saopćenja, objašnjavala se cijela stvar greškom s nekakvim serverom na kojemu je kao pohranjen cijeli nesretni show, snimljen još u proljeće, uključujući i finalnu epizodu s pravim i alternativnim završetkom, a sve, kažu, kako bi ime pobjednika ostalo tajnom do kraja showa na Božić.
Pa Federalna, eto, umjesto pravog finala greškom emitirala alternativno. Nazvali iz Sarajevu Marka da mu čestitaju na veličanstvenoj pobjedi, a on u Zagrebu već dva sata neutješno plakao u garderobi. Vrag je vremenska razlika. Sam Bog zna, recimo, tko je na Novinom Masterchefu pobijedio u Olovu.
Lako je, dakako, poput Dmitrija Medvedeva na kraju tek odmahnuti rukom i reći da je sve to pizdarija – koga je, uostalom, zaista briga tko je pobijedio na budalastom prvenstvu Hrvatske u pripremanju što manjeg jela na što većem tanjuru – da cijela afera nije izrodila lijep komad upitnika, velikog kao križ iznad Mostara, i ključno pitanje, majku svih pitanja: je li finale jednog glupavog kulinarskog showa zaista jedini takav, hm, gaf FTV-a? Koliko je još i kakvih alternativnih završetaka prikazano u programu Federalne televizije, a da vi to, za razliku od Masterchefa, nikad niste saznali?
Pred gledatelje FTV-a iznenada se tako iskobečilo i uspravilo strašno pitanje: što se zapravo događalo u svijetu svih ovih godina, dok su oni zavaljeni u kauče gledali Federalnu televiziju? Tko je stvarno pobijedio u Plesu sa zvijezdama, tko na Pinkovim Zvijezdama Granda, a tko u Ligi prvaka? Je li londonski Chelsea zaista lani pobijedio u finalu protiv Bayerna, ili ih je Bayern razbio 4:1, a Federalna prikazala alternativni završetak finala, sa Drogbinim golom, produžecima i penalima?
Je li, razmislite malo, Barack Obama stvarno dva puta uzastopno pobijedio na američkim izborima, ili je to bilo samo na Federalnoj, a u Sjedinjenim Državama zapravo svih ovih godina čvrsto vlada, recimo, Hillary Clinton? Ili, štajaznam, George Clooney?
Jesu li na FTV-u zbog vremenske razlike tako prikazani i alternativni završetci izbora u susjednim državama, je li hrvatski Masterchef stvarno Ivo Josipović, a srpski Tomislav Nikolić?
I je li, najzad, na izborima u Bosni i Hercegovini zaista pobijedio Lagumdžijin SDP?
Jeste li baš sigurni?
Oslobođenje, 27.12.2012.
Peščanik.net, 27.12.2012.