Foto: Slavica Miletić

Foto: Slavica Miletić

Možda je reč o nesporazumu. Jer, šta je carinska unija? To je kada grupa zemalja ima istu politiku carina prema ostatku sveta. Recimo, Evropska unija je, pored svega ostalog, carinska unija, što će reći da sve članice EU imaju isti carinski režim sa svim drugim zemljama u svetu.

To, opet, znači da carinska unija pregovara sa drugim zemljama o eventualnoj promeni trgovačkog ugovora, ako ga ima. I isto tako i kada je reč o članstvu u multilateralnim trgovačkim organizacijama.

Primera radi, ako bi Srbija postala članica Evropske unije, ona bi preuzela carinsku politiku EU prema ostatku sveta. I kao što je više puta istakao ruski ambasador u Srbiji, a to je ponavljao i predsednik Nikolić, a i drugi političari, posebno oni koji se zalažu za bliske veze sa Rusijom, članstvo u EU podrazumeva raskid ugovora o slobodnoj trgovini sa Rusijom, osim ukoliko EU ne bi sklopila takav ugovor sa Rusijom.

Uzmimo sada da se oformi balkanska carinska unija. Članice bi, naravno, bile zemlje koje trenutno nisu učlanjene u EU. To bi značilo da bi, recimo, Bosna i Hercegovina i Srbija imale isti carinski režim sa svim drugim zemljama u svetu. To bi se odnosilo na EU, Rusiju i ostatak sveta. Šta bi značilo?

Obe zemlje nisu članice Svetske trgovinske organizacije (STO), što znači da ne bi morale da se rukovode obavezama prema ovoj multilateralnoj organizaciji. Ali, kako obe teže da se učlane, verovatno bi vodile računa o pravilima ove organizacije. Moglo bi se pretpostaviti da bi sve druge zemlje, gde je većina učlanjena u STO, bile spremne da se takođe rukovode pravilima Svetske organizacije.

U slučaju EU, međutim, stvari stoje drukčije. Srbija je uklonila carinska ograničenja u trgovini sa EU, dok je Bosna i Hercegovina u obavezi da u potpunosti ukloni carinsku zaštitu na uvoz iz EU do 2020. EU je već unilateralno ukinula carine svim balkanskim zemljama koje nisu njeni članovi, tako da se sa te strane ništa ne menja. Ali, carinska unija bi zahtevala da se ubrza ukidanje carina na uvoz iz EU u svim zemljama članicama te carinske unije.

Isto važi i za trgovinu sa Rusijom. Srbija ima ugovor o slobodnoj trgovini sa Rusijom, a druge zemlje članice moguće balkanske carinske unije ga nemaju. To bi moralo da se ujednači. Za to bi bili potrebni pregovori sa Rusijom, čiji bi ishod bio ili ugovor o slobodnoj trgovini carinske unije sa Rusijom ili odgovarajuća carinska zaštita, što znači da Srbija više ne bi imala režim slobodne trgovine sa Rusijom koji ima sada.

Ujednačavanje carina bilo bi potrebno i trgovini sa svim drugim zemljama. Kolike su trenutne razlike zavisi bar delimično od toga da li je reč o zemlji članici Svetske trgovinske organizacije ili ne. No, verovatno i od bilateralnih sporazuma ili unilateralnih mera, bilo da je reč o postojanju ili nepostojanju carina. Moglo bi možda da se prihvati pravilo da se ustanovi režim zemlje čije su carine najniže, ali to ne mora da utiče na carinsku politiku trećih zemalja, koje mogu da teže da povećaju carine ukoliko misle da bi carinska unija bila konkurentnija od pojedinačnih zemalja članica.

To bi naravno bila nova činjenica i kod učlanjenja u STO preostalih zemlja koje o članstvu još uvek pregovaraju, kao što je slučaj i sa Srbijom. Ukoliko bi se stvaranje carinske unije uslovilo članstvom u STO, to bi moglo da odloži ujednačavanje carina bar dok se ti pregovori ne završe, mada bi, naravno, sve to moglo da se odvija i paralelno.

Alternativna ideja bi mogla da bude da sve balkanske zemlje koje nisu članice EU preuzmu carinsku zaštitu EU. Drugačije rečeno, da sa njom stupe u carinsku uniju. Imajući u vidu značaj trgovine sa EU i unutar regionalne zone slobodne trgovine CEFTA, to bi pokrilo najveći deo izvoza, ali bi preostao uvoz iz Rusije i drugih zemalja proizvođača energenata. Naravno, ukoliko bi EU pregovarala s njima, a tim bi se pregovorima uredili i odnosi zemalja članica carinske unije sa EU, što bi trebalo da vodi povoljnijim sporazumima od onih koje bi balkanske zemlje same mogle da obezbede. Osim, naravno, dokle god postoji režim sankcija između EU i Rusije.

Šta bi bila eventualna korist od carinske unije? Za male balkanske zemlje koje su ostale izvan EU, i čije se učlanjenje može odužiti, od velikog je značaja da budu viđene kao regionalno područje za ulaganje. Eventualne dobiti od trgovačke politike su male, ako ih uopšte ima, dok bi eventualan dolazak multinacionalnih kompanija, uz značajne regionalne infrastrukturne projekte, mogao da bude od velikog značaja, razvojno posmatrano. Ukoliko bi se regionalno povezivanje moglo ubrzati, neke od prednosti članstva u EU, kao što je povećani interes za regionalna ulaganja, moglebi da se obezbede i pre članstva.

Politički, to je privlačno jer je regionalna saradnja popularna, ali preostaje problem trgovačkih i drugih odnosa sa Rusijom.

Novi magazin, 27.03.2017.

Peščanik.net, 27.03.2017.


The following two tabs change content below.
Vladimir Gligorov (Beograd, 24. septembar 1945 – Beč, 27. oktobar 2022), ekonomista i politikolog. Magistrirao je 1973. u Beogradu, doktorirao 1977. na Kolumbiji u Njujorku. Radio je na Fakultetu političkih nauka i u Institutu ekonomskih nauka u Beogradu, a od 1994. u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije (wiiw). Ekspert za pitanja tranzicije balkanskih ekonomija. Jedan od 13 osnivača Demokratske stranke 1989. Autor ekonomskog programa Liberalno-demokratske partije (LDP). Njegov otac je bio prvi predsednik Republike Makedonije, Kiro Gligorov. Bio je stalni saradnik Oksford analitike, pisao za Vol strit žurnal i imao redovne kolumne u više medija u jugoistočnoj Evropi. U poslednje dve decenije Vladimir Gligorov je na Peščaniku objavio 1.086 postova, od čega dve knjige ( Talog za koju je dobio nagradu „Desimir Tošić“ za najbolju publicističku knjigu 2010. i Zašto se zemlje raspadaju) i preko 600 tekstova pisanih za nas. Blizu 50 puta je učestvovao u našim radio i video emisijama. Bibliografija