Fotografije čitateljki, Ivana Karić

Fotografije čitateljki, Ivana Karić

Ako je verovati vlastima, ova vlast se kritikuje za pare, a hvali za džabe. Ne u smislu: džabe ste krečili, to nikako, nego u smislu: krečenje je besplatno. Mada, kako nam je nedavno kazao urednik provladinog tabloida, pogodba sa majstorima može da bude i: ruke vaše, materijal naš. Odnosno, ruke prljave vaše, materijal prljavi naš.

Kako se dokazuje teza da je svaka kritika plaćena, a svaki hvalospev volonterski posao? Pa kao i sve drugo – rečima. I to ne baš biranim rečima. Dovoljno je da podviknete da je neko masno plaćen da masno laže pa da se to onda danima ponavlja u novinama, TV pričaonicama, sajtovima, komentarima… Tako je bilo sa advokatima (njih je sve đuture platio Mišković), tako je sada sa BIRN-om (njih je platio Davenport, a objavio Mišković), tako će biti sutra sa nekim trećim (kojeg će verovatno platiti i objaviti neko treći, ali svakako povezan sa Miškovićem jer nam je izgleda ponestalo bogatuna).

Ali, šta da se radi kad svi znamo da kritičara ne plaća ni naš ni tuđi državljanin i da ga ne plaća tuđa država nego naša, kao što je to slučaj sa zaštitnikom građana? Pa svejedno, važno je da i njega neko masno plaća, tim gore što je to naša država. Zamislite samo koliko bezobrazan i bezobziran (da citiram ministra vojnog) mora biti onaj koji tako masno laže dok ga država tako masno plaća.

Dobro, ali kako objasniti štrajk prosvetara? Pa bar za njih znamo da nisu masno plaćeni. E pa oni su treća kategorija – malo plaćeni da masno lažu. A masno lažu, kako im je lepo objasnila ministarka, kad kažu da nisu motivisani da rade tako veliku stvar za male pare, manje i od kafe kuvarice u osrednjem državnom gubitašu.

Ako smo utvrdili (a jesmo) da svako ko ima primedbu na rad državnih funkcionera to čini za pare (velike devizne, velike dinarske ili male dinarske) ostaje nam još da utvrdimo i da oni koji nemaju nikakvu primedbu, ali imaju svaku pohvalu, to rade potpuno besplatno. Kako ćemo to da dokažemo? Pa jednostavno kao i ovo prethodno – rečima. Odnosno bez reči. Jer, da li ste čuli da je vlast nekoga optužila da je hvali zbog para? Niste. Da li ste od nekoga ko je hvali čuli da je plaćen (iz zemlje ili inostranstva svejedno) da to radi? Niste. Pa eto vam dokaz.

Dakle, da ponovimo. Ako se usudite da u moru pohvala budete malo kritičko ostrvo, odmah će da se ostrve na vas da ste plaćenik. Ali zato ako lajete na kritičare dok lajkujete sve što vlast govori, onda ste volonter patriota.

Jedini problem koji bi vlast mogla da ima sa ovakvim marketingom je – da joj ljudi masovno poveruju. Pa da svi počnu da je kritikuju. Jer, ako se kritika plaća, a hvalospevi ne, ko je lud da u ovakvoj besparici radi za džabe.

Zato bi možda ovoj vlasti bilo bolje da se uzda u naš zdrav razum, umesto što pokušava da ga pomuti. A zdrav razum (kao i iskustvo) nam govori da se kritika zaista i plaća, samo drugačije nego što nam vlast to predstavlja. Plaća se blaćenjem ugleda, plaća se gubitkom pozicije ili posla, a bogami se nekad plaća i glavom.

A da li se hvalospevi plaćaju? Možda će to da utvrdi poreska policija koja se ovih dana baš razradila. Možda, poučeni onim Palminim da se patriotizam ne sipa u traktore, požele da utvrde na šta idu traktori, džipovi i avioni volontera patriota?

Peščanik.net, 26.01.2015.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)