– Evo nam, trafikant, uskoro iz tiska izlazi prvi „Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik“…
– Bogu hvala da i to dočekamo!
– Kakvom Bogu, trafikant?! Pa nije taj rječnik sačinio Bog nego naš ugledni jezikoslovac i leksikograf Marko Samardžija!
– Pažljivo pročitaj intervju s profesorom Samardžijom u Večernjem listu, pa ćeš vidjet da je poticaj za pravljenje objasnidbenog rječnika dobio u Božjoj kući, za posjeta „jednom od najpoznatijih srpskih manastira u Republici Kosovo“. Uzeo je manastirski vodič pisan „biranim srpskim jezikom“ i čitajući ga shvatio kako ima problema s razumijevanjem nekih riječi. Stoga je „poučen vlastitim iskustvom pretpostavio da bi sličnih poteškoća mogli imati i drugi pripadnici hrvatske jezične zajednice“, pa je odlučio izraditi objasnidbeni rječnik koji bi im služio kao „pomagalo u situacijama kad ushtjednu ‘do kraja’ razumjeti neki malo zahtjevniji tekst na srpskome“.
– A kako će objasnidbeno objasnit one riječi koje su iste i u hrvatskom i u srpskom?
– Zar ima i takvih?
– Ne zajebavaj, trafikant! Pa valjda znaš da je američki lingvist Morris Swadesh još sredinom prošlog stoljeća sastavio listu od sto osnovnih riječi kao kriterij za određivanje da li se dva idioma ubrajaju u isti jezik ili se radi o različitim jezicima. Ako imaju najmanje 81 posto zajedničkog osnovnog rječničkog blaga, tada se za te idiome drži da lingvistički pripadaju istom jeziku, pri čemu ih njihovi govornici mogu nazivat kojim god imenom žele.
– I sad ćeš mi reć da hrvatski i srpski imaju 88 zajedničkih osnovnih riječi?
– Zašto baš 88?
– Za druga Tita.
– Jebo te Tito, trafikant! Nije on izmislio da su po toj Swadeshovoj listi sve osnovne riječi ne samo hrvatskog i srpskog, već i bosanskog i crnogorskog, potpuno iste!
– A gdje si to pročitao da su baš sve iste? Kod Snježane Kordić?
– Mogao si to pročitat i kod Dalibora Brozovića koji je na toj listi kao jedinu razliku notirao onu između „jetara“ i „džigerice“, ali je također napisao i da se „džigerica“ koristi svuda, pa da se ustvari i ne radi o razlici. Osnovne riječi nam se, dakle, poklapaju u 99 do 100 posto slučajeva.
– Ali ne sastoje se hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski samo od tih Swadeshovih osnovnih riječi i zato treba pozdravit objasnidbeni trud profesora Samardžije, tim prije što se radi o ozbiljnom znanstveniku, a ne o diletantu poput onog Brodnjaka koji je za svoj „Razlikovni rječnik između hrvatskoga i srpskoga jezika“ naizmišljao gomilu srpskih riječi kako bi leksičke razlike učinio većima nego što jesu.
– A ti misliš da će ovaj „Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik“ pokazat pravu sliku razlika?
– O tome možemo kad Samardžijino djelo izađe iz tiska.
– Vidim ja da i tebe, kao i Samardžiju, čudi što se takav rječnik još nije pojavio, posebice „ima li se na umu broj dosad objavljenih razlikovnih rječnika i obilje srpskih i hrvatskih rječnika u kojima je razdjelnica između srpskoga i hrvatskog leksika svjesno i planski potirana, zbog čega dugo niste mogli biti sigurni što je čije jer je sve službeno bilo ‘naše’„…
– Pa valjda ćemo uskoro vidjet što profesor Samardžija drži za čije i koje nam srpske riječi objasnidbeno tumači na hrvatskom.
– Moglo se, trafikant, ponešto vidjet i na primjerima koji su objavljeni uz profesorov intervju Večernjaku…
– Šta se moglo vidjet: da je „dockan“ na hrvatskom „kasno“ i da je „dremka“ na hrvatskom „poslijepodnevno drijemanje“ ili još hrvatskije – „siesta“?
– Vidim ja da je tebe na pola liste uhvatila „dremka“, pa da nisi stigao do „popovih muda“…
– A šta su „popova muda“ ako ne „fratrova jajca“?
– Nemaš ti pojma, trafikant!
– Nije valjda smrtni grijeh to što nisam imao dodira s materijom?
– Prostačino, nisu „popova muda“ to što ti misliš! Ali nisu ni ono što nam Samardžija objasnidbeno prevodi na hrvatski, pa to naziva „mašljikom“.
– A šta je „mašljika“?
– Najprije da ti objasnim šta su „popova muda“. To je hrvatski narodni naziv za kukurijek čiji se očišćeni gomolj stavljao u rodnicu trudnice kako bi izazvao pobačaj.
– Kakve veze ima kukurijek sa svećeničkim testisima?
– Taj naziv „popova muda“ je simbolički. Aludirao je na to da svećenici ne mogu, odnosno ne smiju imati djecu. I to je etimološki dokaz da su „popova muda“ hrvatska, a ne srpska kao što tvrdi Samardžija, jer je takav naziv za kukurijek mogao nastat samo tamo gdje je na snazi celibat.
– Hvala ti na objasnidbi! Iako, moram priznat, nisam znao ni da se kukurijek na hrvatskom kaže „mašljika“.
– E pa vidiš: ne kaže se! Mašljika nema veze s kukurijekom, već je ona sinonim za kuriku iliti popovsku kapicu. Kukurijek je cvijet čija stabljika izraste do 15 centimetara, a kurika, odnosno mašljika, grm koji dosegne visinu od 3 metra ili stabalce koje može narast i do 6 metara.
– I šta je objasnidbeni zaključak: da je popova kapica bitno veća od popovih muda? Ili da su nam popova muda kroatističkom akribijom prodana pod bubrege?
– Objasnidbeni zaključak je da ni „Srpsko-hrvatskom objasnidbenom rječniku“ ne možeš vjerovat da su sve riječi što ih je Marko Samardžija prikupio i objasnio srpske, niti da na hrvatskom imaju ono značenje koje im pridaje autor rječnika.
– Ja mislim da je jedini objasnidbeni zaključak da je autor rječnika bio kurate sreće što je naletio na takvog čitaoca!
– Nemoj, trafikant, da te profesor čuje, pa da ti objasnidbeno objasni kako na hrvatskom em nema čitalaca nego čitatelja, em nema kroatista s kuratom nego s kurčevom srećom!
Novi list, 09.10.2013.
Peščanik.net, 11.10.2013.
