Poranile dv`je srpske vojvode
Sa mitinga u Gradu bijelome:
Jedno b`ješe paša biogradski –
Naprasiti Ćupri-Đilas silni,
Drugo bješe Nejaki Borise.
Udariše sve oko pilona,
Pocjepaše izbornog plakata,
Sa slikama Vučića Ljutice.
Trči trku Nejaki Borise,
Pilon hvata – pilon mu izmiče,
Pak on lomi žice od pilona.
Veli njemu Ćupri Đilas-paša:
“Prođ`se BoTo ovoga pilona;
Da ti znadeš kol`ko je koštao,
Na prstima mimo bi prošao
I krpio žice na pilonu!
Digoše ga dunđeri vrijedni,
Sve na trošak ljutijeh građana,
Kojima sam juče podviknuo –
Il` glasajte ili umuknite!
Merak mi je, Nejaki Borise,
Zajahati sirotinju raju,
Držat` govor s tankoga pilona.
Zato raja moraće glasati,
Sva za mene, pašu biogradskog!
Al` ćera me Ljutica Vučiću,
Plakate je povješao svugdje,
Raji nudi kule i gradove.
Pa se raja pohasila jako:
Počela mi Otpora pružati –
Mor`o sam joj straha ućerati!”
Istom oni u besjedi bjehu,
Dok se pramen zapođede tame.
Pogledaše dv`je srpske vojvode,
Al` eto ti Ljutice Vučića!
Kad ga viđe Ćupri Đilas-paša
Žuti kalpak na čelo namače,
Te sastavi kalpak i obrve,
Pa poteže naliv pero zlatno,
Na Vučića pogleda popreko.
Stade Vučić pilonu sa strane.
Gleda Đilas Ljuticu Vučića,
Vučić gleda Ćupri Đilas-pašu,
Al` ne smije jedan na drugoga.
Zato su se odma` saglasili:
Ostane li Ćupri Đilas-paša,
Tad će Vučić u Popečiteljstvo,
A dijeliće kasu biogradsku:
Pola Đilas, drugu polu Vučić,
Kuluka će raji nametnuti,
Izbore će nav`jek ukinuti,
Pa će raja najzad umuknuti!
Ako dođe Ljutica Vučiću,
Onda Đilas ministrovat` može –
Sa svojijem glasom policajnim
Unutrašnje poslove će ćerat`,
I turiti sve Rome u žice,
Platan – drvo dalje će posijecat`,
Pa će raji uskratiti `lada,
Jer jedino to joj preostalo!
Pak sjedoše piti rujno vino,
Mezetiti burek iz `artije,
Na kojoj su sve to nakitili,
Potpisali zlatnijem penkalom.
A kada se vina nakitiše,
Ustadoše dv`je vojvode srpske,
Dobrijeh se auta dohvatiše.
Reče Đilas Ljutici Vučiću:
“Zbogom ostaj Ljutice Vučiću,
Da s`u zdravlju opet sastanemo
I rajinske krvi napijemo!”
Veli njemu Ljutica Vučiću:
“Zbogom poš`o Ćupri Đilas-pašo,
Viđeće te moje oči čarne,
Kada raji harač udarimo”!
Ode Đilas preko mosta ravna,
Ode Vučić na suprotnu stranu,
Osta BoTa čuvati pilona.

*Po epskoj narodnoj pesmi Kraljević Marko i Ljutica Bogdan

Peščanik.net, 03.05.2012.


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)