Poranile dv`je srpske vojvode
Sa mitinga u Gradu bijelome:
Jedno b`ješe paša biogradski –
Naprasiti Ćupri-Đilas silni,
Drugo bješe Nejaki Borise.
Udariše sve oko pilona,
Pocjepaše izbornog plakata,
Sa slikama Vučića Ljutice.
Trči trku Nejaki Borise,
Pilon hvata – pilon mu izmiče,
Pak on lomi žice od pilona.
Veli njemu Ćupri Đilas-paša:
“Prođ`se BoTo ovoga pilona;
Da ti znadeš kol`ko je koštao,
Na prstima mimo bi prošao
I krpio žice na pilonu!
Digoše ga dunđeri vrijedni,
Sve na trošak ljutijeh građana,
Kojima sam juče podviknuo –
Il` glasajte ili umuknite!
Merak mi je, Nejaki Borise,
Zajahati sirotinju raju,
Držat` govor s tankoga pilona.
Zato raja moraće glasati,
Sva za mene, pašu biogradskog!
Al` ćera me Ljutica Vučiću,
Plakate je povješao svugdje,
Raji nudi kule i gradove.
Pa se raja pohasila jako:
Počela mi Otpora pružati –
Mor`o sam joj straha ućerati!”
Istom oni u besjedi bjehu,
Dok se pramen zapođede tame.
Pogledaše dv`je srpske vojvode,
Al` eto ti Ljutice Vučića!
Kad ga viđe Ćupri Đilas-paša
Žuti kalpak na čelo namače,
Te sastavi kalpak i obrve,
Pa poteže naliv pero zlatno,
Na Vučića pogleda popreko.
Stade Vučić pilonu sa strane.
Gleda Đilas Ljuticu Vučića,
Vučić gleda Ćupri Đilas-pašu,
Al` ne smije jedan na drugoga.
Zato su se odma` saglasili:
Ostane li Ćupri Đilas-paša,
Tad će Vučić u Popečiteljstvo,
A dijeliće kasu biogradsku:
Pola Đilas, drugu polu Vučić,
Kuluka će raji nametnuti,
Izbore će nav`jek ukinuti,
Pa će raja najzad umuknuti!
Ako dođe Ljutica Vučiću,
Onda Đilas ministrovat` može –
Sa svojijem glasom policajnim
Unutrašnje poslove će ćerat`,
I turiti sve Rome u žice,
Platan – drvo dalje će posijecat`,
Pa će raji uskratiti `lada,
Jer jedino to joj preostalo!
Pak sjedoše piti rujno vino,
Mezetiti burek iz `artije,
Na kojoj su sve to nakitili,
Potpisali zlatnijem penkalom.
A kada se vina nakitiše,
Ustadoše dv`je vojvode srpske,
Dobrijeh se auta dohvatiše.
Reče Đilas Ljutici Vučiću:
“Zbogom ostaj Ljutice Vučiću,
Da s`u zdravlju opet sastanemo
I rajinske krvi napijemo!”
Veli njemu Ljutica Vučiću:
“Zbogom poš`o Ćupri Đilas-pašo,
Viđeće te moje oči čarne,
Kada raji harač udarimo”!
Ode Đilas preko mosta ravna,
Ode Vučić na suprotnu stranu,
Osta BoTa čuvati pilona.
*Po epskoj narodnoj pesmi Kraljević Marko i Ljutica Bogdan
Peščanik.net, 03.05.2012.
- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)
- Stvor i stvari - 14/03/2025
- Pravnički um - 05/12/2024
- Radna akcija - 03/12/2024