Iako sam i sam više puta iznosio mišljenje da su predlozi Fiskalnog saveta u pogledu kontrole budžetskog deficita i strategije fiskalne konsolidacije suviše rigidni i da često ne vode dovoljno računa o raznovrsnim socijalnim i političkim implikacijama jednog, drugog ili trećeg rešenja, bio sam šokiran populistički prizemnom primedbom premijera Ivice Dačića da to što od Vlade traži ovo nezavisno ekspertsko telo ‘zna i njegova baba’.

To jest, da i Dačićeva baba zna da kada državni deficit raste, treba štedeti i kresati javnu potrošnju – ali da premijer od stručnih ljudi očekuje više: da mu reše privredne probleme na bezbolan način i da pri tome ne mora da rasprodaje javna preduzeća koja su njegovi stranački drugovi iscedili u korist ideoloških, a naročito nekih drugih ciljeva njegove socijalističke stranke.

Pri tome, Dačić je dodao da u svom prošlom ministarskom mandatu nije ni znao da postoji Fiskalni savet – ergo, trebalo bi iz toga zaključiti da je taj Savet izmislio priču o pretećem državnom bankrotstvu samo da bi naudio današnjoj vladajućoj koaliciji.

To je, blago rečeno, samo jedna minhauzenska figura našeg premijera, jer Fiskalni savet je i uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora zagorčavao život tadašnjem premijeru Cvetkoviću i ondašnjoj koaliciji, upozoravajući, kao i danas, da država nemilice troši javna sredstva u predizbornom razdoblju, što ćemo skupo platiti.

Praveći se da se ne seća tih starih istupa Fiskalnog saveta, na čijoj kritici je sam gradio svoju izbornu kampanju, premijer Dačić se poslednjih dana ponovo više puta vraćao na bezočne napade na Savet, kao da se sam sebi dopao u ulozi borca protiv školovanih ekonomskih mutivoda ili su mu, možda, saradnici javili da tekuće ankete ukazuju da te izjave nailaze na burnu podršku kod naroda, pa će mu popularnost porasti ako Pavla Petrovića i njegovu družinu u Fiskalnom savetu nastavi da prikazuje kao ljude koji znaju isto onoliko koliko njegova baba. Sutra će ih možda nazvati i neprijateljima naroda ili saradnicima svetskog imperijalizma.

Naime, Dačića verovatno najviše nervira što u preporukama MMF-a ili Svetske banke Srbiji prepoznaje „rukopis“ Pavla Petrovića i njegovog Fiskalnog saveta. To jest, ove institucije preko svojih ljudi zaduženih za Srbiju preporučuju uglavnom isto ono što je već preporučivao naš Fiskalni savet, verovatno se oslanjajući na podatke, analize i stavove ovog našeg nezavisnog ekspertskog tela.

To je, uzgred budi rečeno, i logično, jer većina tih ljudi koji rade za globalne svetske institucije, a zaduženi su za našu zabačenu zemlju, sigurno imaju manje stručnog ugleda u međunarodnim stručnim relacijama od profesora Pavla Petrovića, koji je u svetskim časopisima objavio više radova od svih njih zajedno. To, naravno, ne znači da se o stavovima Pavla Petrovića ne može raspravljati. Čak ne znači ni da je pogrešno odbaciti njegove savete, ali je drsko podsmevati se stručnosti Fiskalnog saveta. Bolje reći, svaki populizam počinje nipodaštavanjem stručnih i obrazovanih ljudi – u ime narodne, „zdrave pameti“.

Kad je reč o Dačićevoj primedbi da naša ekonomska nauka i struka ne iznose dovoljno novih, konkretnih ideja – kako istovremeno izvlačiti državu iz recesije i obezbediti bar zaustavljanje porasta nezaposlenosti, a očuvati fiskalnu stabilnost i kreditni kapacitet Srbije na međunarodnom finansijskom tržištu – to je jedno veliko i zamršeno pitanje.

U traganju za odgovorima na ovo pitanje valjalo bi prvo pokušati identifikovati naš privredni sistem u klasičnim „ideološkim“ koordinatama, a već to je nemoguća misija.

Jer, taj sistem je mešavina starog socijalizma i divljeg kapitalizma, državnog dirižizma i dirigovanog neoliberalizma, a najbliži je aljkavoj elitističkoj despotiji. Dakle, ako je reč o jednom sistemu koji je teško i definisati i u kojem se i zakoni i „paketi mera“ ekonomske politike sprovode samo ako se nekako sakupi kritična masa „političke volje“ (dok se ta „volja“ ne promeni pod „vetom“ nekog političkog partnera), onda se teško može naći ekspertska grupa koja može sastaviti bilo kakav konzistentan program ekonomske stabilizacije, bilo koje teorijske usmerenosti.

To ćemo, kladim se, videti i kada se pred javnošću pojave predlozi drugih savetničkih tela Vlade Srbije, onih koja bi trebalo da je bombarduju kreativnim ekonomskim predlozima.

 
Novi magazin, 14.06.2013.

Peščanik.net, 14.06.2013.