Dejvid Kameron je izjavio kako neredi „nisu imali veze sa siromaštvom“, ali Gardijanova analiza sudskih postupaka otkriva da, u najmanju ruku, postoji korelacija između ekonomskih nedaća i optuženih za nasilničko ponašanje i pljačku.

Informacije iz osnovnih sudova širom Engleske do kojih je došao Gardijan otkrivaju zanimljive geografske detalje. U Londonu, izgrednici su najčešće pljačkali u svom kraju. S druge strane, u gradovima poput Mančestera i Birmingema, podaci ukazuju na to da su osumnjičeni dolazili sa gradskih periferija, ili u pojedinim slučajevima iz okolnih gradova, da učestvuju u nemirima i pljački u gradskim centrima.

Najupadljivija činjenica u dosadašnjim sudskim postupcima jeste procenat onih koji dolaze iz najsiromašnijih naselja.

Aleks Singlton, profesor urbanističkog planiranja na Liverpulskom univerzitetu, analizirao je Gardijanove preliminarne podatke, upoređujući adrese optuženih sa mapiranim indikatorima siromaštva, koji dele državu na mala geografska područja.

Zaključak je da većina onih koji su se pojavili na sudu živi u siromašnim naseljima, dok 41% osumnjičenih živi u nekom od 10% najsiromašnijih mesta u zemlji. Podaci takođe okrivaju da je 66% naselja gde žive optuženi bivalo sve siromašnije od 2007. do 2010.

Singlton kaže: „Neredi su za osudu. Međutim, da se ovakve stvari ne bi ponavljale, uslovi i nedaće u kojima ovi ljudi žive moraju se uzeti u obzir. ‘Slom društva’ se zaista negde odigrava, a geografija ima veze s tim.“

Ove zaključke potvrđuje i istraživanje koje je ovih dana objavila organizacija Public Policy Research (IPPR). Oni su uporedili vezu između različitih indikatora siromaštva i naselja koja su pretrpela nasilništvo i pljačku.

Istraživači su zaključili da su u skoro svim najteže pogođenim naseljima nezaposlenost mladih i siromaštvo dece znatno viši od nacionalnog proseka, dok je stepen obrazovanja znatno niži.

Gardijanova analiza zasniva se na do sada najvećem pristupu sudskim rešenjima odobrenom od ministarstva pravde. Nakon zahteva Gardijana, ministarstvo je naložilo svim sudovima da dostave potpuni spisak rešenja svih procesa u vezi sa neredima. Spiskove su načinili sami sudovi i nikad do sada nisu objavljeni u ovakvom obimu.

Spiskovi otkrivaju detalje o radu engleskih nižih sudova i kod svakog optuženog beleže ime, starost, adresu, optužbu, izjašnjavanje o krivici i presudu – kao i to da li se optuženi zadržava u pritvoru ili se prosleđuje kraljevskom sudu na suđenje pred porotom.

Gardijanu su dostavljeni detaljni izveštaji sa 1.000 suđenja iz svih većih sudova: iz Vestminstera, Kambervela, Hajberija i Krojdona u Londonu, kao i iz Birmingema, Mančestera i Liverpula. U istraživanje su uključeni i izveštaji iz 14 drugih osnovnih sudova širom Engleske.

Statistički podaci ministarstva pravde otkrivaju da je do 17. avgusta u podne 1.297 optuženih saslušano u nekom od osnovnih sudova. Većina ovih ročišta – 65% – održana je Londonu. Gradska policija kaže da je oko polovina onih koji su se do sada pojavili na sudu mlađa od 18 godina. Ministarstvo pravde kaže da je, u slučajevima gde su godine poznate, 17% optuženih mlađe od 18 godina.

Gardijanovi podaci potvrđuju da su optuženi najčešće mladi, muškog pola i često nezaposleni.

Prema do sada prikupljenim podacima, 66% opuženih su mlađi od 25 godina – a 17% uzrasta od 11 do 17 godina. Prema našim podacima, vrlo je mali broj starijih od 30 godina. Preko 90% optuženih čine muškarci.

Više od dve trećine onih iz Gardijanovih podataka zadržano je u pritvoru, dok je 39% prosleđeno kraljevskim sudovima na suđenje ili izricanje presude.

Manje od 10% slučajeva dobilo je presudu nakon prvog saslušanja i samo je u nekoliko slučajeva odobrena kaucija – uglavnom kada je optuženi bio mlađi od 18 godina.

Kod onih osuđenih na zatvorsku kaznu, prosečno trajanje presude je četiri meseca, i bilo je samo nekoliko novčanih kazni, najviše za grupu osamnaestogodišnjaka iz Liverpula, koji su uhapšeni jer su nosili maske.

Optuženi se uglavnom terete za krađu, posedovanje ukradene robe, provale ili nasilničko ponašanje. Do sada nije bilo nijedne optužbe za nerede – što je posebna kategorija.

 
Matthew Taylor, Simon Rogers, Paul Lewis, The Guardian, 18.5.2011.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 31.08.2011.