Hrvatska – tako kažu – odbrojava svoje posljednje sate na Balkanu i nakon izbivanja dugog 95 godina vraća se svome europskom domu i svojoj europskoj obitelji. Sumnjičavcima i zanovijetalima koji i u ovom svečanom času nadasve nepristojno iskazuju svoju nevjericu u to tko smo i što smo, te kamo idemo, stoga nudimo uvid u važeći Registar poslovnih subjekata Hrvatske gospodarske komore, koji će ih – bolje od ičega napisanog i izgovorenog posljednjih dana i godina – uvjeriti u neoborivu istinu da je Hrvatska u Europi doista zemlja na svome mjestu.
Ima li rječitijeg dokaza da Hrvatska u Europskoj uniji neće biti podstanar nego uknjiženi domovlasnik od bjelodanog i svakome provjerljivog podatka da je u tom Registru uredno zavedeno čak sedam tvrtki koje se zovu „Eurodom“, sa sjedištima u Zagrebu, Sibinju, Splitu, Podstrani, Varaždinu, Rijeci i Osijeku? Ako u nečijoj glavi i pored tolikih „Eurodomova“ ipak ne zamre euroskepsa (uzgred budi kazano, firme s takvim nazivom, pa čak ni sličnim nazivom, nema u Registru poslovnih subjekata), nadamo se da će i to tvrdoglavljenje prestati čim naleti na Eurobastion d.o.o. iz Kotoribe.
Presude i kompleksi
Slobodni od predrasuda i izliječeni od nametnutih balkanskih kompleksa, najzad možemo pokazati svu raskoš svojega „Euro-talenta“ iz Slavonskog Šamca u nadogradnji našega „Eurodoma“. Za taj dom je spremno više od deset što „Eurogradnji“ bez povlake, a što „Euro-gradnji“ s povlakom iz Višnjevca, Donje Dubrave, Petrinje, Stubičkih Toplica, Grdanjaca, Rijeke, Zagreba, Vodica, Pleternice, Poreča, Popovače, Zadra, Cavtata…, te jedan, ali vrijedan „Euro graditelj“ iz Kloštar Ivanića. Građevnoga materijala ne manjka, baš kao ni graditeljskoga elana, jer tu su „Euro beton“ iz Dubrovnika i još k tome tri „Eurobetona“ iz Zagreba, Preloga i Rijeke, dva „Eurokamena“, šibenski i đurđevački, te „Euromramor“ iz Zagreba.
Za vanjski izgled našeg europskog doma i njegove vrhunske termoizolacijske performanse pobrinut će se „Euro fasada“ iz Osijeka, „Euro fasade“ iz Kostrene, „Euro-gips“ iz Donjih Andrijevaca i „Euro-žbuka Rubil“ iz Slavonskog Broda. Dragim gostima ćemo otvarati „Eurovrata“ iz Sesveta, a na „Euro prozoru“ iz Novog Vinodolskog i „Euro prozoru“ iz Zagreba sjajit će se „Eurostaklo“ iz Satnice Đakovačke i „Euro staklo“ iz Sesveta, svježe oprana „Eurospužvom“ iz Koprivnice, a čitavo zdanje bit će stavljeno pod „Euro-krov“ iz Vojnića.
Nažalost, u likvidaciji
Povratkom u europski dom naš pravi put tek počinje, ali mi tu ništa nećemo prepustiti slučaju već naprotiv „Euroasfaltu“ iz Zagreba. Našlo bi se tu posla i za „Euro bager“ d.o.o. iz Novog Čiča, no nažalost ta je tvrtka u likvidaciji. Ali ništa zato, jer svoje motore već pale „Euro kamion“ iz Matulja i „Euromakina“ iz Dugopolja. Putovanja su uvijek neizvjesna, pa se nikad ne može znati hoće li zagrebački „Eurotranzit“ teći pravocrtno ili će biti i povremene vrtnje u „Euro-krug“ iz Svetog Ivana Zeline, no dođe li do kakvog problema koji se ne bi dao riješiti pomoću „Euro maziva“ iz Virovitice, priskočit će „Eurošlep“ iz Sesveta da nas iz privremenog „Euro-limba“ sa sjedištem u Gorjanima vrati na pravi put – ka našem odavno zacrtanom „Eurocilju“, što je ujedno i znakovit naziv jedne pulske tvrtke.
U tom će se domu i europski jesti, a obilnu integracijsku trpezu već pripremaju „Euro delikatese“ iz Zagreba, „Euro pizza“ iz Pićna, „Euro žitnica“ iz Vinkovaca, „Europa pecivo“ iz Splita… Za hrvatske će sladokusce u Europskoj uniji biti više raznovrsnoga voća nego u Edenskom vrtu, o čemu nam svjedoče čak tri tvrtke koje se zovu „Eurovoće“, po jedna iz Zagreba, Donjeg Miholjca i Orahovice, te „Eurofrucht“ iz Đakova i „Eurofruit“ iz Rijeke. A bude li i onih koji se iz tko zna kakvih razloga ne uspiju domoći đakonija s pretrpanog europskog stola, na usluzi će im se naći riječki „Euro štuc“.
Euro zoo
O tome kakva klima u Hrvatskoj vlada na početku tog našeg europskog puta, ne morate se raspitivati kod dežurnih sinoptičara. Dovoljno je da zavirite u Registar poslovnih subjekata i vidjet ćete da „Euroklima“ već egzistira i u Zagrebu i u Splitu, i u Rijeci i u Bjelovaru, i u Goričanu i u Nuštru… Iz istog izvora možete doznati da će Hrvatska dati svoj obol bioraznolikosti europskoga kontinenta, zahvaljujući u prvom redu petrinjskom „Euro kestenu“ i zagrebačkom „Euro hrastu“, te „Euro galebu“ iz Opatije, „Euro lavu“ iz Zaprešića i „Eurodelfinu“ iz Zagreba. A budući da se na svojoj čeki u Registru već smjestila firma „Euro lov i ribolov”, i prije prvog ispaljenog metka, postavljene klopke ili bačene mreže možemo sa sigurnošću predvidjeti kako nema tih europskih prirodnih bogatstava koja će nam ostati neuhvatljiva.
Hrvatski Registar poslovnih subjekata je i pravi pravcati trezor onih vrijednosti na kojima počiva današnja Europa. Uz pet tvrtki pod nazivom „Euro” d.o.o. iz Osijeka, Obrovca, Karlovca, Ploča i Zagreba, tu su i „Euro-marka” i „Euro-kuna” iz glavnoga grada svih Hrvata i svih hrvatskih džepova, te „Euro zona” iz Zaboka i „Euro zona” iz Josipovca, iz čega nije teško izračunati da u Lijepoj Našoj već danas ima dvostruko više eurozona nego u čitavoj Europskoj uniji! Kad tome pridodamo aktivni „Euro kapital” iz Zadra i „Euro kapital” iz Ivankova, te spretnog „Euromešetara” iz Topolovca, zar još ima mjesta sumnji da Hrvatsku ne čekaju nikakvi katastrofični gospodarski scenariji, već da joj se na slobodnom tržištu od pola milijarde potrošača smiješi „Eurobagatella”, što je za sada više nego obećavajući naziv jedne osječke tvrtke?! I da ne zaboravimo – u hrvatskoj će europskoj kruni zasigurno posebnim sjajem blistati „Euro-biser” i „Euro dijamant” iz Zagreba.
I preko granica EU
Znajući da Europa posebno drži do regionalnih bogatstava, ali i do nadilaženja postojećih granica i predrasuda, hrvatski su poduzetnici pripremili nekoliko istinskih eurointegracijskih iznenađenja. Na porinuće u europske vode tako čeka „Euro flota” iz Sesveta, koja će zajedno s „Euro plovilima” iz Buzina zaploviti ili na „Eurovalu” iz Novog Marofa ili će pak broditi po zagrebačkoj „Euro bonaci”.
Zanimljiv eurointegracijski odgovor na ove maritimne izazove s debeloga hrvatskog kopna stiže iz Splita, gdje je registrirana tvrtka pod turbomediteranskim nazivom „Srednjoeuropske mogućnosti” d.o.o.Hrvatski integracijski kapaciteti streme i preko postojećih granica Europske unije, kamo se zapućuju tvrtke „Euro-America” i „Euro-Canada” iz Zagreba, te čak četiri euroazijske uzdanice: zagrebačka „Euroasia”, „Euroazija” iz Splita, „Europa-Azija” iz Kraljeve Velike i „Euroazija” iz Plata. Na sve kontinente pucaju „Euro planeta” iz Vantačića, „Euro-global” iz Bršadina i „Europa-global” iz Zadra, a na one nevesele prostore gdje je Europa još uvijek nepoznanica „European Neighbours” iz Koprivnice i „Euro-Zagora” iz Solina.
Da hrvatski san o Europi nije puka tlapnja, na javi nam svjedoče „Eurosan” bez povlake iz Zagreba i „Euro-san” s povlakom iz Šibenika. Pitanje je samo hoćemo li u tim snoviđenjima zapasti u „Euro-trans” iz Varaždina, „Eurotrans” iz Zagreba, u „Eurotrans 91″ iz Zadra ili pak u „Eurotrans trade” iz Ernestinova. „Eurofutura” nam je takva da već možemo slaviti što će „Euro balon” iz Dugog Sela dosegnuti zagrebačku „Zvijezdu Europe” gdje nam je sudbinski zapisana tako povoljna „Euro bilanca” iz Rovinjskog Sela, da zagrebačku „Euroštetu” – koju smo registrirali za nedajbože – slobodno možemo zanemariti. Kao što i euroskepticima koji misle da već spomenutom „Euro balonu” slijedi „Euro ispuh”, što je naziv jedne zagrebačke tvrtke u stečaju, možemo samo poručiti da europsku Hrvatsku poljube u „Euroass”, a to je – treba li posebno navoditi? – ime što ga s ponosom njima pod nosom nosi jedna firma iz Splita.
„Euro-ovo” i „Europa-ono”
Zlim jezicima koji uporno tvrde da će Hrvatska pasti u nemilost Bruxellesa zbog recentnog slučaja Perković, najefikasniji i najprotuotrovniji odgovor nude čak tri naša „Euro-agenta”, registrirana u Rijeci, Zagrebu i Vrpolju. A onima koji misle da je najava premijera Milanovića o istjerivanju King Konga drsko izazivanje europskog zakonodavstva, nema veće eurošamarčine od one koju će im, čim gurnu nos u naš Registar poslovnih subjekata, zalijepiti uredno i zakonski uknjižene tvrtke „Euroking” iz Stobreča i „Eurokong” iz Jakovlja.
Nigdje – usudio bih se reći – nema toliko Europe koliko u tom Registru, u tom ključnom dokumentu hrvatskoga europejstva gdje više od 1400 poslovnih subjekata u svome nazivu nosi prefiks „euro” ili riječ „Europa”… Tu su i „Eurofil” i „Eurofilm” iz Zagreba, „Euro akribija” iz Požege, „Euro kontejner” iz Rijeke, „Euro ekološki dom” iz Bedekovčine, „Euro-kompost” iz Vrpolja, „Bioeliksir Europa”, „Euro-golf” iz Tara, „Euro-laboratorij” iz Osijeka, „Europromocija” u likvidaciji iz Zagreba, „Euro list” iz Donje Stubice, „Euro modni stil” iz Vrbovca, „Euro najam” iz Pule, „Euro pakiranje” iz Metkovića, „Euro sustav” iz Donje Bistre, „Eurobum” iz Čakovca, „Euro Trenk” iz Trenkova, „Euroigre” iz Šibenika, „Eurocijev”, „Euroetiketiranje”, „Eurokoža” i „Europlamen” iz Zagreba, „Europski servis zavarivanja” u likvidaciji iz Slavonskog Broda, „Eurorang” iz Donjih Andrijevaca, premda bi rangu bolje pristajali Gornji Andrijevci, „Europa-promidžba” i „Europapress Holding” i tako dalje, i tako dalje, „Euro-ovo” i „Europa-ono”…
A „Eurobalkan”?
Nasuprot svim tim europskim poslovnim subjektima – da ponovimo: njih više od 1400 – u isti je Registar upisano svega 11 (slovima: jedanaest) poslovnih subjekata u čijem se nazivu neznano zašto i neznano čemu koči i kurči riječ „Balkan”. Ali nema veze – Hrvatska će, širokogrudna kakva već jest, sa sobom u Europu otegliti i tih svojih 11 tankih veza s Balkanom: i „Balkan drvo” iz Vasinih Laza kraj Požege i „Balkan ekspress” iz Drvenika, i „Balkan inc” iz Gornjeg Ladanja i „Balkan lov” iz Podgorja Bračevačkog, i „Balkan plod export” iz Čakovca i „Balkannaftu” iz Rijeke, i „Balkanskog tigra” iz Siska i Poljoprivrednu zadrugu „Balkan” iz Belog Manastira, i „UXB Balkans Sarajevo” iz Lukarišća i „Kolofon Balkan” iz Zagreba, i na koncu – s osobitim zadovoljstvom – tvrtku po imenu „Nautica Balkan Funding” u likvidaciji iz Zagreba. Ponijela bi Hrvatska sa sobom i firmu „Eurobalkan”, ali nje začudo, eto, nema pa nema u Registru poslovnih subjekata.
Novi list, 30.06.2013.
Peščanik.net, 30.06.2013.
