Evropa je u pokretu. Merkelina polovina Merkozijevog pakta štednje gubi svoj zadnji pogon. Razne konzervativne i tehnokratske pristalice stezanja kaiša bore se da zadrže ovo hibridno vozilo na drumu. Od loše vožnje, putnicima na zadnjem sedištu – Španiji, Italiji, Portugaliji i Grčkoj – pripala je muka. Čak je i holandskim suvozačima, koji su urlali protiv otpisivanja dela privatnog duga Grčke, pozlilo u Holandiji, gde bi drum trebalo da je ravan: u ponedeljak je pala njihova vlada.

Ekstremna desnica ponovo jača u Francuskoj, gde je Nacionalni front, čiji je imidž detoksikovala ćerka njegovog osnivača, zabeležio neviđeni uspeh. Popularnost Nacionalnog fronta lagano je rasla, s tom razlikom što je 2007. Sarkozi uspeo da pridobije veliki deo njihovih birača. Njih je sada izgubio, a ako želi ih povrati za dve nedelje, moraće ponovo da počne gadno da se ponaša. U svakom slučaju, francuski predsednik polako postaje manje atraktivan partner za gđu Merkel.

Dok Angela Merkel žuri da upiše mere štednje u evropski zakon, institucije i izvršnu vlast, politika ključnih država članica ide u suprotnom pravcu. Bez obzira na to da li poruka dolazi sa centra, levice ili desnice, ona je uvek ista: stezanje kaiša koje propagira Nemačka šteti našem suverenitetu, uništava perspektivu za naše mlade i – ako pitate nekoga sa centra ili levice – doliva ulje na vatru neofašističke desnice.

Ako se napravi, „Merkoland“ će biti tih, manje napadan, porodični električni auto. Ali još uvek ne postoji ni dizajn, a kamoli nešto što je spremno za probnu vožnju, a i baterije bi mogle da budu problem. Nikola Sarkozi nije prihvatio ponudu Angele Merkel da mu pomogne u kampanji, i sada se zbog toga kod nemačke kancelarke može videti izvesno olakšanje. I dok Sarkozi, koji je u Nemačkoj poznat kao svađalica i spletkaroš, pokušava da dramatizuje stvari za francuske birače pred drugi krug izbora, gđa Merkel, kojoj predstoje važni izbori, možda ima drugačije političke ciljeve.

Njeni koalicioni partneri, Slobodni demokrati, praktično su mrtvi. Najnaseljeniju saveznu nemačku državu, Severnu Rajnu-Vestfaliju, čekaju izbori, nakon neuspeha manjinske vlade pod vođstvom SPD i Zelenih da izglasa budžet. Opozicioni FDP bi mogao da bude izbačen iz pokrajinskog parlamenta, i ako se to desi, to bi na federalnom nivou moglo da dovede do velike koalicije CDU i SPD. Mišljenja u SPD-u o Olandovom reformskom programu u 60 tačaka su podeljena. Neki vodeći glasovi, poput bivšeg ministra finansija Pera Stajnbrika, proglasili su naivnim Olandov zahtev za nove pregovore o paktu štednje. Drugi, poput lidera SPD, Sigmara Gabrijela, slažu se sa Olandovim pokušajem da se iz dužničke krize izađe podsticanjem rasta. Udruženi bi, kažu oni u zajedničkom intervjuu, mogli da „pomere stvari“.

U ovo će se sigurno uključiti i gđa Merkel, koja je pre svega pragmatična. Neprekidno slušamo pritužbe kako Nemci svojim teško zarađenim novcem zatrpavaju rupe koje kopa južna Evropa. Kontraargument – da ukoliko jedinstveno tržište propadne, propašće i njegov najveći izvoznik – tek treba jasno da se čuje. Kada se to desi, gđa Merkel će krenuti u pravcu gde vetar duva. Jedino pitanje za nju je da li ima većinu. Ova oprezna političarka krenuće tamo gde je povede njena većina.

Svako ko razmišlja o evropskom projektu, trebalo bi ozbiljno da shvati poruku prvog izbornog kruga u Francuskoj. Ako insistirate na ekonomskom programu koji razjeda suverenitet, osuđuje mlade na visoku nezaposlenost, i gura Evropu u decenijsku stagnaciju, uništićete i veru u društvenu solidarnost, temelj na kome počiva Evropska unija. Ekonomski gledano, argument za stimulans uz rizik podsticanja inflacije tek treba da se obrazloži. Politički gledano, on je jasan kao dan.

 
The Guardian, 23.04.2012.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 01.05.2012.