Sreten Ugričić, tabla za roman Neznanom junaku
Sreten Ugričić, tabla za roman Neznanom junaku

Poslednjih dana se, povodom smene Sretena Ugričića, a zbog njegovog potpisivanja peticije Foruma pisaca, javnosti nameće utisak da je Forum neka fantomska, nepostojeća organizacija, koja se iznenada pojavila i koja, pošto nema kancelariju, nema faks, nema predsednika i nema pečat, praktično uopšte ne postoji. Kao jedan od četiri osnivača Foruma pisaca 1998. godine, želela bih da pojasnim o kakvim se fantomima radi.

Forum je nastao kao neformalna organizacija pisaca okupljenih oko nekoliko zajedničkih ideja, čija suština nije bila samo protivljenje Miloševićevom režimu, već i neprihvatanje koncepta i načina organizovanja svih do tada postojećih udruženja književnika. Kada smo se okupljali, postavili smo sebi nekoliko uslova – da naša organizacija nema predsednika i predsedništvo, da naši članovi ne mogu biti članovi Udruženja književnika Srbije i da sve odluke donosimo konsenzusom. Sa takvim statutom, i članstvom proširenim na dvadesetak ljudi, pokušali smo da se registrujemo 1999. godine, i bili odbijeni iz više formalno-pravnih razloga, od kojih je jedan od važnijih bio taj da smo organizacija bez predsednika, sedišta, pečata i faksa.

A smisao našeg organizovanja je bio upravo taj – da ne postoji hijerarhija, da smo okupljeni oko ideje, a ne oko kancelarijskog materijala, da finansijsku pomoć koju smo skupljali kod nevladinih organizacija ne trošimo na samoorganizovanje, već na konkretne akcije, da posedovanje kancelarije koja smrdi na fritezu ne daje legitimitet udruženju.

Zato smo odlučili da više ni ne pokušavamo da se registrujemo i da aktivnost usmerimo na izdavačku delatnost (urednik edicije Forum pisaca Milan Đorđević uspeo je da izda desetak knjiga i da ih lično, u cegerima, distribuira po knjižarama), pokretanje peticija za zaštitu ugroženih pisaca (od uhapšenog aforističara Bapsija, do osuđene pesnikinje Flore Brovine), skretanje pažnje javnosti na progon pisaca u Miloševićevoj Srbiji, i to pisaca svih nacionalnosti (akcija bilborda po Beogradu u leto 2000. godine: Da li znate ko su ovi ljudi?).

Bili smo jedina esnafska organizacija koja je pritiskala tada novu, demokratski izabranu vlast i predsednika Vojislava Koštunicu da abolira političke zatvorenike albanske nacionalnosti, među njima pre svega pesnikinju Brovinu, koja je u vreme prelazne vlade i Koštuničine tesne saradnje sa Radetom Markovićem, dakle i nakon petooktobarskih promena, i dalje bila u zatvoru. Takođe smo baš mi, Forum pisaca, sponzorisali prvi singl “Divljina” Beogradskog sindikata, tada alternativnog mladog benda, što danas zvuči kao bizarna anegdota.

Jer, Forum je zastupao ideju demistifikacije same vokacije pisca: insistirali smo na konceptu “writer”, a ne “author”, dakle pisac je i kritičar i publicista i slam i rap pesnik, a ne samo poeta što sa brda gleda grad. Ukratko: Lenon, a ne Matija.

Nakon temeljnih političkih promena u zemlji, Forum je jedno vreme sasvim smanjio aktivnosti. I dalje je postojala izdavačka delatnost i ad hoc okupljanje oko neke konkretne akcije – uglavnom peticija, uvek i uvek za zaštitu prava na slobodu reči. Pre godinu dana, deo starih članova (ja nisam bila među njima), sa jednom velikom grupom novih, ponovo je pokrenuo Forum i njegove aktivnosti, i dalje sa istim osnovnim principima organizovanja – nema predsednika, nema kancelariju, nema pečat i nema formalno članstvo.

Forum je i dalje odbijao sovjetski model organizovanja pisaca, po kojem je za prijem neophodna molba i gužvanje kape u predsoblju – kao anahron, a i jadan, ali je zato isključivost članstva otpala kao uslov. Članovi Foruma su oni ljudi koji dele zajedničke ideje, ali danas mogu biti istovremeno i članovi čega god hoće, pa i UKS-a ili Srpskog književnog društva (koje je nastalo u međuvremenu), organizacija koje, baš kao ni srpski PEN, nisu zaštitile Sretena Ugričića od političkog progona, niti su našle da je važno da na bilo koji način reaguju, da se uopšte oglase povodom ovog slučaja.

Forum danas, dakle, čine drugi ljudi, ali je ostalo ono što je, po mom mišljenju, ipak najvažnije – Forum je primer organizovanja pisaca intelektualaca koji ne prihvataju kripto-partijski model UKS-a i osuđuju ulogu ozloglašene organizacije iz Francuske 7 u najmračnijim događajima našeg društva, njenu intelektualnu i esnafsku podrsku (sa sve pečatom i fotokopir-mašinom) pre svega memorandumu SANU, a zatim i svakom drugom nacionalističkom konceptu pogubnom za čitavo društvo. Forum okuplja ljude koji smatraju da je pisac neko ko je odgovoran za poetsku istinu, pisac ima potpunu slobodu govora, pisac ne sme biti progonjen zbog verbalnog delikta, pisac može biti glup, pisac ne mora biti u pravu, ali pisac ne sme da strada zbog izgovorene i napisane reči.

Istina je: u ovakvom društvu, to i zvuči totalno fantomski.

Peščanik.net, 24.01.2012.

SLUČAJ SRETEN UGRIČIĆ