radnik Severnog toka nadgleda postavljanje gasovodne cevi

Foto: EPA

Postoje dva osnovna objašnjenja za izgradnju gasovoda Severni tok 2. Jedno od njih je pre nekoliko meseci objavio analitičar firme za korporativne investiciije Sberbank-CIB Aleksandar Fek. I to ga je koštalo zaposlenja. Fek je pisao o tome da nijedan novoizgrađeni Gaspromov gasovod nije isplativ. Oni se i ne grade zato da zadovolje interese akcionara. Oni se grade zato da zadovolje potrebe izvođača i podizvođača građevinskih radova, kao i proizvođača tehničke opreme. Čitaj: ne radi profita, već radi realizacije korupcionih šema i pratećeg lopovluka. „Ako se pažljivo analiziraju podaci u sferi izgradnje novih gasovoda, Gaspromove odluke postaju razumljive tek uz pretpostavku da se kompanijom upravlja u interesu izvođača, a ne radi ostvarivanja povoljnih finansijskih rezultata kompanije“ – pisao je Fek.

Otprilike isto to je u svom kratkom intervjuu za Glas Amerike, a povodom poslednje Putinove posete Angeli Merkel, ponovio i jedan od najautoritetnijih ruskih gasnih i naftnih analitičara Mihail Krutihin. „Što se Severnog toka 2 tiče, radi se o apsolutno nepotrebnom projektu. Dva motiva su u igri: prvi, kazniti Ukrajinu tako što će se tranzit ruskog gasa preko njene teritorije učiniti suvišnim; i drugi, omogućiti pratećim firmama da se kroz izvođenje radova na ovom projektu preko svake mere ‘omaste’. Rusija drugih motiva nema. Da bi ‘cev’ dovela do Baltijskog mora, ona je po mojim proračunima već potrošila 44 milijardi dolara iz budžeta, što znači da troškovi izgradnje Severnog toka 2 prostom komercijalnom eksploatacijom gasovoda nikada neće biti nadoknađeni. I budući da je on već od samog starta osuđen na to da bude nerentabilan, budžetski novac utrošen na Severni tok 2 će jednostavno biti otpisan“ – objasnio je u intervjuu Mihail Krutihin.

Uz sve moje uvažavanje Feka i Krutihina, ja mislim da su stvari oko Severnog toka 2 ipak nešto složenije.

Ukrajinu će rusko „kažnjavanje“ koštati najviše 2 milijarde dolara, što je suma koja lako može biti nadoknađena od strane Evropske Unije ili Amerike. A zavrtanje ruskog gasnog ventila za potrebe Ukrajine, nju takođe neće naročito ugroziti. Ona sve nedostajuće količine gasa već četiri godine pokriva putem reverzibilnog aranžmana sa Evropom.

Pokazalo se naime da ruski gas u borbi protiv Ukrajine predstavlja oružje za jednokratnu upotrebu. Kad ga je jednom upotrebila, Rusija je izgubila svaku mogućnost da ga u tu svrhu ponovo koristi. Da bi usput Gasprom proćerdao još nekoliko milijardi dolara skraćivanjem količina isporučenog gasa u Evropu. A o reputaciji Gasproma, kao stabilnog isporučioca neću ni da govorim. Naš gasni gigant je nju već odavno izgubio.

Isto se može reći i za masne „superprofite“ koje „zarađuju“ izvođači i podizvođači radova na Severnom toku 2. Nema potrebe dokazivati činjenicu da oni zaista postoje, ali kada bi samo u njima bila stvar, teško da bi Sjedinjene Američke Države nastupale protiv njegove izgradnje. Međutim, The Wall Sreet Journal je sasvim nedavno saopštio da novi predlog zakona o uvođenju sankcija protiv kompanija koje učestvuju u izgradnji Severnog toka 2 ovih dana ulazi u završnu fazu. Zašto bi Amerikanci imali nešto protiv toga da Putinovi drugari, na primer Rotemberg ili Timčenko, poprave svoj kućni budžet za još desetak milijardi dolara? Zar jedan ovakav javni skandal ne bi samo pojačao već ionako problematičnu socijalnu napetost u Rusiji?

I da ne dužim. Ja mislim da je glavni cilj izgradnje Severnog toka 2 geopolitika. (Uzgred, geopolitika je inače najomiljenije zanimanje Kremlja.) Cilj je što kraćom uzicom privezati sebi Nemačku. U slučaju izgradnje Severnog toka 2, Nemačka postaje apsolutno glavni evropski distributer ruskog gasa. A ruski gas, posebno kada se jednoga dana potroše rezerve sa dna Severnog mora, zaista će postati bezalternativni izvor ove vrste goriva za Evropu. To jest, ako ruskog gasa ne bude na tržištu, zameniti ga bilo čime biće veoma teško i skupo.

Nemačka je naravno i danas najveći distributer ruskog gasa u Evropi. No Severni tok 2 bi taj njen položaj još argumentovanije potvrdio, još jače učvrstio status kvo. Tako bi Severni tok 2 pomogao stvaranju situacije u kojoj bi Nemačka bila primorana da računa na Rusiju i da je, bez obzira na spoljnopolitičke „nestašluke“ Kremlja, ni u kom slučaju ne ostavlja na cedilu.

A u bližoj budućnosti Rusija može biti ostavljena na cedilu iz dva razloga: prvi je započinjanje nove runde hibridnog rata protiv Ukrajine; i drugi, aneksija još neke obližnje teritorije s računicom na popustljivi stav Nemačke. Na primer, prisvajanje teritorije bratske Belorusije.

Ekonomija Rusije je sada u slobodnom padu, a i predsednikov rejting se sa neslućenih visina sada strmoglavo obrušava. I budući da je aneksija Krima to što je njegovom rejtingu pomoglo da stigne do tih vrtoglavih visina, sledeći „Krim je naš“ je samo pitanje vremena.

Zahvaljujući višegodišnjim dinamičnim akcijama Kremlja po teritorijama susedne Gruzije i Ukrajine, na Belorusiju su svi zaboravili. Međutim, osim što mu po svim parametrima predstavlja i te kako ukusan zalogaj, ona njenom velikom susedu može da reši i glavobolju zvanu „problem 2024. godine“. To je godina kada Putinu ističe njegov tekući i poslednji predsednički mandat, a da bi ponovo bio „izabran“, nephodno je promeniti ustav. I gde ćeš bolje prilike za promenu ustava od praznika povodom ujedinjenja Rusije i Belorusije. Država nam se brate promenila – znači, moraće da se promeni i ustav.

Aleksandru Lukašenku se povremeno daje do znanja da bi ujedinjenje Rusije i Belorusije bilo veoma poželjno. Evo baš nedavno, u julu 2018, ruska Duma je izglasala zakon kojim se sledećih šest godina ukidaju povlastice na izvoznu carinu za naftu. To će Belorusiju, koja je po povlašćenim cenama godinama kupovala rusku naftu, prerađivala je u svojim rafinerijama i prodavala na zapadu, koštati 3 milijarde dolara ili oko 5 odsto od ukupnog beloruskog BDP-a godišnje.

Lako se da uočiti da planirana propusna moć Severnog toka 2 – 55 milijardi kubnih metara gasa godišnje – otprilike odgovara propusnoj moći već postojećeg magistralnog gasovoda kroz Belorusiju. Gasprom, koji je inače 100 odsto vlasnik ovog gasovoda, iz razumljivih razloga se ovog trenutka ne bi usudio da zavrne njegove ventile. Ali kada Severni tok 2 jednom proradi, to će i te kako biti moguće. Jer beloruska gasna mreža – i magistralna (tranzitna), i distributivna (beloruska) – ima jednu fundamentalnu i za Belorusiju potencijalno fatalnu razliku od one ukrajinske. Ona stoprocentno pripada Gaspromu, tako da je eventualni reverzibilni aranžman sa Evropom za Belorusiju apsolutno nemoguć.

Neko će reći da Krutihin i Fek nisu u pravu, da njih dvojica kratkovido raspravljaju o korupciji i o tome kako je projekat Severni tok 2 neisplativ. Kad ono, vidi ti kakav se moćan geopolitički zadatak iza tog projekta krije! Zauzdati Nemačku! Obezbediti njenu neutralnost u vezi sa svim budućim nestašnim spoljnopolitičkim postupcima Kremlja i usput, iskoristiti Severni tok 2 kao pendrek za dobrovoljno pripajanje Belorusije Rusiji!

Međutim, Krutihin i Fek su naravno i te kako u pravu. I to po dva parametra: prvi, „geopolitika“ u savremenom svetu postoji samo tamo gde nema ekonomije. Kada bi svojim vodećim ekonomskim i naučnim dostignućima mogla sebi da priveže ceo svet, Rusija ne bi imala nikakve potrebe da gubitaškim projektima sebi „privezuje“ Nemačku. Rusija takođe ne bi morala da se boji sankcija od strane Nemačke, Evropske Unije i SAD, kada bi umesto hibridnih ratova vodila spoljnu politiku jedne razborite i uračunljive zemlje. Usudiću se da na ovom mestu parafraziram čuvenu rečenicu Semjuela Džonsona: geopolitika je poslednje utočište patriota.

A drugi je da „geopolitika“ ima to volšebno svojstvo da savršeno asimilira i opravdava sve korupcione i gubitaške projekte. U Rusiji su, na primer, geopolitika i korupcija do te mere uvezani da je teško razlučiti šta je tu starije, kokoška ili jaje. Mi gradimo gubitaške gasovode zato da bi potom imali mogućnost da vodimo hibridne ratove ili, mi vodimo hibridne ratove zato da bi potom opravdali izgradnju gubitaških gasovoda.

Новая газета, 23.08.2018.

Preveo s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 31.08.2018.