U svojoj tihoj svađi s prvim potpredsjednikom Vlade Tomislavom Karamarkom, Mostov je ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić na kraju ipak izvukao jokera. Neko vrijeme se nećkao, promišljajući je li situacija baš toliko eskalirala i nije li možda mudrije stvar strateški ostaviti za poslije, a onda je prelomio.
‘Danas sam sa svojim prijateljem oživio sjećanja na Zborno područje Split. Upravo to vrijeme ponosa traži od nas odgovornost prema oslobođenoj domovini’, objavio je tako ministar na svom Facebook-profilu, ispod fotografije na kojoj se smješka lagano nagnut i zavučen u zaštitničko krilo ‘svog prijatelja’, generala Ante Gotovine. ‘Susret sa Antom me podsjetio na životne kalvarije koje su moji prijatelji i suborci prolazili zbog kojekakvih konstrukcija i nedostatka hrabrosti bivših vlasti da se suprotstave i inzistiraju na istini. #BašZato, bez obzira na sve primitivne pokušaje političke destrukcije MUP-a i diskreditacije mene osobno – još ću jače i gorljivije raditi svjestan preuzete odgovornosti. U tome mi je veliku moralnu snagu pružila Antina prijateljska potpora, na kojoj mu od srca zahvaljujem!’
Neupućenom nekom to bi moglo izgledati barem neobično, ako već ne kretenski, da se ozbiljan odrasli muškarac, k tomu ministar u vladi – štoviše, sâm ministar policije – na Fejsu kurči selfiejem s idolom poput Krune Jurčića s Mourinhom. U Republici Hrvatskoj, međutim, zajednička fotografija s Generalom funkcionira kao potvrda o domoljublju, certifikat o moralnoj čistoći. Sam rimski papa nema ovdje autoritet kakav ima murterski uzgajivač tunja Ante Gotovina.
Poput novozavjetnog proroka šeta General Hrvatskom i govori u prispodobama – ‘Daniel Markić je hrabar i discipliniran časnik’, kaže tako on, na primjer, o kandidatu za šefa SOA-e, pa Kongregacija za nauk Generala Gotovine odmah zasjedne po jutarnjim i večernjim listovima tumačiti što je zapravo i zašto uopće rekao – i jedina je razlika što se naš Prorok umjesto blagoslova polaganjem ruke na čelo namješta ljudima za fotografije na Fejsu. Nogometaši, pjevačice, glumci, obični ljudi, domaćice, ratni invalidi i ministri u Vladi podjednako ničice padaju pred Generala i snimaju selfieje, pa ekstatično viču ‘Susret s Antom mi je vratio vid, ja vidim, ja vidim!’ ili ‘Susret s Antom me podsjetio na istinske životne vrijednosti’ ili, štajaznam, ‘Susret sa Antom me podsjetio na životne kalvarije zbog kojekakvih konstrukcija i nedostatka hrabrosti bivših vlasti da se suprotstave i inzistiraju na istini’.
U hrvatskoj političkoj ekonomiji pojava se naziva još i ‘gotovinski kredit’. Osoba se nalazi pred političkim bankrotom, ‘računi iz prošlosti dolaze na naplatu, povjerenje građana se istopilo, došlo se do zida i nemate kamo?’ kaže ugodni muški glas iz reklame, pa odjednom podigne ton: ‘Od sada, brzi i jednostavni Gotovinski krediti, bez depozita i jamaca, samo jedan klik daleko!’ I već u sljedećem trenutku – klik! – stranka izlazi s fotografijom na kojoj je njegovo egzaltirano lice tijesno pripijeno uz Generalov obraz, pa skače ulicom, maše slikom ljudima pred nosom i viče: ‘Danas sam sa svojim prijateljem Antom oživio sjećanja na Zborno područje Split!’
Gotovinski kredit i selfie s Generalom na Fejsu – ovisno o platežnoj moći klijenta, uvjetima kredita i stupnju bliskosti na fotografiji – omogućava tako šest mjeseci, godinu ili više Generalovog sponzorskog blagoslova, odnosno politički ‘grace period’ u kojemu je stranka domoljubno likvidna. Poznat je, recimo, slučaj bivšeg premijera Zorana Milanovića, koji je Gotovinski kredit pod vrlo sumnjivim okolnostima dobio prije točno godinu dana, istog dana kad su u Zagrebu eskalirale demonstracije šatoraša iz Savske. Dok su mu tako branitelji pod prozorom zagrebačkog stana skandirali ‘Javi se!’, Milanović nije znao gdje će s Gotovinom. Ali doslovno: ‘Premijer jedri s Gotovinom na generalovu brodu i isplovili su iz Rogoznice negdje prema jugu’, kratko je novinare tada obavijestio generalov kum Željko Diler, dilber Ante Gotovine. Pardon, Željko Dilber, diler Gotovine.
Nije onda čudo što se Orepićevom fotografijom Tomislav Karamarko našao bolno pogođen. ‘I ja sam bio s Gotovinom u petak na večeri, pa se nisam s njim slikao, niti ću pričati o čemu smo razgovarali’, izjavio je prvi potpredsjednik Vlade uvrijeđeno, baš poput kakve sponzoruše s RTL-a ljubomorne na kolegicu starletu što se na snimanju kalendara za jednog uglednog vulkanizera slikala u Dubaiju s Justinom Bieberom.
HDZ je, uostalom, jednako uvrijeđeno reagirao i kad se ono Milanović s Gotovinom slikao na njegovu brodu – ‘za razliku od SDP-a, mi nikada nismo na takav način eksploatirali svoje odnose s generalom Gotovinom’, rekao je tada glavni tajnik HDZ-a Vaso Brkić – zaboravivši kako je fotografijom s generalom Gotovinom na njegovu brodu u predizbornoj kampanji mahala buduća predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Najzad, samo dva-tri tjedna nakon što se HDZ javno pohvalio kako nikada nisu ‘na takav način eksploatirali odnose s Gotovinom’, i sam je Karamarko podigao Gotovinski kredit, pa trijumfalno prošetao po zadarskoj Kalelargi Generalu pod pazuhom, slikavši se za Fejs, novine i predizborne plakate iz više kutova nego Ronaldo na El Clasicu.
Neupućenom nekom to bi moglo izgledati barem neobično, ako već ne kretenski, da se netko javno kurči selfiejem s čovjekom s kojim zajedničku fotografiju nemaju još samo neki članovi redakcije Novosti i Milorad Pupovac, iako – među nama – za Pupovca nisam siguran. Kakvu, naime, realnu korist nosi ‘na takav način eksploatirati svoje odnose s generalom Gotovinom’, kad više ljudi danas ima selfie s Generalom nego što ih je prije osam-devet godina imalo memoriran Sanaderov mobitel? Pa generalov je brod prevezao više putnika nego trajekt na liniji Split – Supetar, a fotografije opuštenih druženja s mitskim Generalom u Haagu imao je čak i Slobodan Milošević: imaju ih, recimo, i Veselin Šljivančanin i Vojislav Šešelj, koji su se zajedno s Gotovinom u onoj bizarnoj epizodi naših pomirenja kao ožalošćeni potpisali pod Miloševićevu osmrtnicu u beogradskoj Politici!
Stvar je u tome da fotografija s Gotovinom na Fejsu sad već ima toliko da podvlačenje pod Generalov pazuh pred mobitelom više i ne donosi nikakvu realnu korist, već samo dokidanje hendikepa i izjednačavanje s golemom većinom, odnosno – rječnikom političke ekonomije – ‘saniranje minusa’. Gotovinski kredit, shvatili ste najzad, jedan je od onih ekspresnih, kratkoročnih kredita kojim se građani i stranke oslobađaju tereta ‘dopuštenog minusa’ na tekućem računu i olovnih zateznih kamata.
S Gotovinom na Fejsovom računu stranka je tek na nuli. ‘Nulti Hrvat’.
Selfie s generalom Antom Gotovinom, ukratko, u Republici Hrvatskoj je službena fotografija i osnovni identifikacijski dokument: samo sa selfiejem s Generalom može se dobiti domovnica, tek onda izvod iz matične knjige rođenih i osobna karta, a potom, jasno, i građevinska dozvola, diploma na policijskoj akademiji ili, štajaznam, resor unutarnjih poslova.
A Gotovina? Kakva je na kraju Anti Gotovini, rječnikom političke ekonomije, realna korist od toga što ima više prijatelja od Sanadera na vrhuncu slave i više fotografija sa slavnima i neslavnima nego Mate Biljarista? Što zaista – upitat će se neupućen netko – General ima od fotografija s nepoznatim ljudima na ulici, na kavi ili na vojnim paradama?
Od njih, naravno, ništa. On je ipak uzgajivač tunja, i na svom brodu lovi samo krupne ribe.
Novosti, 29.03.2016.
Peščanik.net, 30.03.2016.
