Kristijan Majer, Nastanak političkog kod Grka, Albatros plus, Beograd 2010, preveo Slobodan Damnjanović
 

Kako su uopće nastale država i demokracija u staroj Grčkoj? Plod jednog iznimno akribičnog istraživanja tog problema odnedavno možemo čitati i u izdanju beogradskog izdavačkog preduzeća Albatros plus. Riječ je o djelu Nastanak političkog kod Grka Christiana Meiera. Iako stoji da je knjiga prevedena s originala, dakle s njemačkog jezika, sravnjivanje s originalom odmah otkriva da je knjiga, na žalost, prevedena s engleskog jezika. A tko je autor? Christian Meier rođen je 1929. godine u Stolpu (Pomeranija). Emeritirani je profesor povijesti starog vijeka na univerzitetu u Münchenu. Istraživao je rimsku republiku i grčku demokraciju, a posebno su ga zanimali politika i ustav, političko mišljenje i grčki teatar, a u novije vrijeme specifičnosti antičke antropologije. Ono što ga osobito odlikuje jest nastojanje da na novi način priđe historijskoj građi, slijedeći uvid o istovremenosti neistovremenoga. U knjizi koja je pred nama Meierovo heurističko polazište je uska povezanost političkog s nastankom prvih demokracija u Grčkoj.

Kao što je poznato, Grci su svijetu dali ne samo velika umjetnička djela i prva filozofska djela nego i prve oblike istinskog političkog života. Štaviše, kako ističe Meier, razvivši političko, Grci su načinili iglenu uš kroz koju je svjetska povijest morala proći da bi dospjela u modernu Evropu. Političko je u svom izvornom smislu nastalo, naime, jedino u Grka i činilo je ne samo neko područje koje je važno u različitim aspektima, nego je bilo i središnji životni element grčkog, naročito atenskog društva.

Pod atenskim društvom Meier razumije prvenstveno atensku demokraciju petog vijeka prije Krista. U tom izvornom smislu političkoga kao polisu primjerenog života građana prve demokracije svjetske povijesti ostvario se svjetsko-historijski jedinstven, u srednjim i donjim slojevima naglašen politički identitet, tako da su građani određivali politiku kao i politika građane na novoj ravni njihova zajedničkog života.

Političko mišljenje i djelovanje u prvim demokracijama imalo je legitimnost svojih postulata uvijek u vlastitom uvidu, a ne u apstraktnim idejama naroda, povijesti, napretka kao u novom vijeku i danas. Građani i njihova općinstva bili su „gospodari nad svojim poretkom“ jer su imali stvari u ruci. Što se u polisu zbivalo, većinom je bilo javno raspravljeno, zaključeno i izvedeno. Suština političkog sastojala se u tome da su se u politici neposredno i intenzivno angažirali široki dijelovi općinstva. Prve demokracije svjetske povijesti mogle su nastati, zaključuje Meier, samo kao direktne demokracije. To znači da se u tim općinstvima obrazovao novi, upravo politički identitet.

Sudjelovanje svih građana u donošenju odluka o pitanjima od zajedničkog interesa vodilo je razumijevanju i širenju političkoga kao odnosa između građana. U usporedbi s političkim interesom građana svi drugi interesi i odnosi, kao što su ekonomski, socijalni i obrazovni bili su slabi. Stoga se i izgradio politički identitet i ono političko kao centralni element života tadašnjeg društva.

U tom identitetu je počivala najjača, jedino snažna općenita solidarnost. O toj solidarnosti građana u antičkoj demokraciji Christian Meier kaže: „Solidarnost onih koji su svojim vlastitim djelovanjem u razgovoru željeli osigurati pravednost i red jedva da je mogla nastaviti na njihove različite neposredne interese, nego je ona morala nadovezati na općeniti, i tako posredovani, dakle građanski interes. Tek to ga je činilo jakim. A to znači da su konačno ponovno našli kao građani u znatno pretežnoj većini polisa koji su se dotada sretali kao susjedi, seljaci, obrtnici, pripadnici kulta…Oni su između sebe konstituirali potpuno novu razinu sretanja, ophođenja, govorenje, djelovanja, očekivanja, samoprimanja i zajedništva“.

Upravo zato Meier misli da bi savremenoj debati o političkom posebno dobro došlo kada bi ona u sebe preuzela grčko iskustvo i suštinske uvide u politički identitet, solidarnost i zajedništvo građana kao građana. Takvo razumijevanje političkog olakšalo bi i učinilo uspješnim naše objašnjavanje s dominantnim oblicima modernog „politiziranja“, prije svega s manipuliranjem, funkcionaliziranjem i instrumentaliziranjem politike danas. Jer iako Grci više ne mogu služiti kao uzor, njihova dostignuća ne samo u umjetnosti i filozofiji nego i u politici imaju svjetsko-povijesno značenje, kao orijentacija djeluju u prevladavanju mnogih, posebno modernih jednostranosti. Dakako, ni Meier ne zaboravlja ropstvo koje, kako kaže Hegel, predstavlja nedostatak grčke slobode i politike. Ali ne samo rad, nego i domaćinstvo, kupovina i imovina imaju svoj utjecaj na politički život. Kod građana koji nisu nikakvi specijalisti ni profesionalni političari, politički angažman svakako u mišljenju i životu, u snazi i vremenu pojedinaca nužno dijeli prostor s ostalim aspektima života. Utoliko kod njih političko može igrati svagda samo sporednu ulogu. Ali ta sporedna uloga bijaše za relativno veoma mnoge glavna uloga izvan kuće, uloga koja je jedino vrijedna pažnje.

U tom smislu Meier govori o posebnom političkom iskustvu što su ga građani prvih demokracija stjecali u konkretnom životu i zbivanju u svom vremenu. To vrijeme Meier naziva političko vrijeme zbog toga što je djelovanje građana bilo tako realno i konkretno da nije prelazilo područje političkih suprotnosti. Štoviše, ne samo političko djelovanje pojedinaca i općinstva nego i svako opažanje kao obistinjavanje opažaja u vremenu koncentriralo se na političko područje.

Zahvaljujući tome grčko političko vrijeme petog vijeka prije Krista razvilo je svoj originalni način povezivanja iskustva i razumijevanja svijeta i života. Meier ističe svojevrsnu konkretnost mišljenja i posebnu blizinu realnosti koje kao svijest građana o svojoj moći čine pravu suprotnost kasnijoj, posebno novovjekovnoj i modernoj apstraktnosti mišljenja i ekvivalent suvremenoj moći tehnike i nemoći građana. Jedva da se može zamisliti veći kontrast nego što je onaj između antičke svijesti moći građana i novovjekovnog mišljenja napretka kao moći tehnike.

Ako je političko imalo takvo značenje i uvažavanje u prvim demokracijama svjetske povijesti, zašto ono, pita se Meier, ne bi moglo poprimiti isto ili još veće uvažavanje i značenje danas? Jer demokracija i danas može cvjetati samo ako se individuumi razviju u sposobne i kompetentne građane, koji  kao građani preuzimaju političke funkcije i svojim djelovanjem onemogućuju kako totalitarizam „države“ tako i anarhizam „građanskog društva“.

 
Peščanik.net, 17.05.2010.

Leave a Reply