Jedna od zabavnijih stvari koja se posljednjih godina širi hrvatskim javnim prostorom jeste ona o tome kako se u političkom spektru HDZ nalazi negdje ne desnom centru ili na umjerenoj desnici, dok bi sve one pravaške derivacije ili otpadnici od vladajuće stranke koji preozbiljno shvaćaju ideologiju, poput ovih okupljenih u Domovinskom pokretu, bili kao radikalna desnica. Stvar će, međutim, postajati sve manje zabavna kako se taj diskurs bude dalje normalizirao i postajao općeprihvaćen. Što će se dogoditi na isti način na koji su normalizirani Franjo Tuđman i njegovo nasljeđe, budući da se dobar dio brojnih kritičara njegovih politika jednostavno uklopio u to da je njegov lik kanoniziran i izuzet od suštinskog propitivanja. Uostalom, već duže vrijeme čak i oni autori koji ne misle da je HDZ na desnom centru, upravo to pišu kad analiziraju političke trendove.
Stoga, nije naodmet u svakoj mogućoj prilici ponoviti kako je HDZ stranka radikalne desnice, čijem članstvu je boravak na vlasti istina često i bitniji od ideologije, ali koji od radikalizma tog tipa nisu nikada odustali. Najšira baza, ne samo članova, nego i dužnosnika te stranke o devedesetima, ratu, Franji Tuđmanu, odnosu prema Srbima ili Bosni i Hercegovini, misli apsolutno isto što misle i oni koji su navodno desniji od njih i samo ih politička pragma i činjenica da su stranka vlasti koja se mora makar minimalno upristojiti za međunarodnu javnost sprečava da radikalna retorika bude zaštitni znak njihovih lidera i premijera. Jedini izuzetak, za vrijeme kojeg je vanjsko lice HDZ-a vjerno odgovaralo onome što članstvo i birači misle, bio je u onoj kratkoj i katastrofalnoj fazi Karamarkovog predsjednikovanja.
Čitav ovaj uvod potaknut je slučajem Darda, odnosno činjenicom koju su šokirani roditelji otkrili, da su đake u višim razredima osnovne škole na početku školske godine na stolovima dočekale besplatne teke s motivom vojnika i zastavom u pozadini, te ratnom retorikom o tome kako ‘mi nismo nikoga tlačili i ne klečimo ni pred kim’. Da ne bi ostale kakve nedoumice, potrudilo se općinsko vodstvo iz HDZ-a koje je objasnilo da se mora znati tko je većina i da napadi na njih dolaze od zna se koje manjine, koja usput ima veća prava od većine. Uglavnom, shvatili smo, nimalo sakrivenu poruku protiv Srba, a u čitavoj priči nije nebitno, iako je sasvim druga tema, to da je očito netko skinuo isti takav profil vojnika koji se koristi u drugim zemljama. Drugim riječima, hrvatska desnica se nije u stanju niti toliko potruditi da napravi nešto autentično svoje, a i što bi kad imaju spremno konfekcijsko rješenje. No, to nije ključna tema ovdje. Baranjska općina Darda u neposrednoj blizini Osijeka je naime nacionalno izmiješana i doista je prošla kroz traumatične događaje u ratu. Što hadezeovcima ne služi kao inspiracija za politiku pomirenja, nadilaženja ratnih trauma i izgradnju modernog društva, nego za uporno držanje ratne atmosfere i tenzija, po čemu se, opet, ne razlikuju od bivšeg stranačkog druga, vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave. Paradoks, kojeg u tako skučenom razumijevanju svijeta ne uspijevaju uočiti, jeste u tome što u nastojanju da drže tenziju prema Srbima, isto to rade i Hrvatima pa i samima sebi uostalom, onemogućavajući normalan život ljudima i lokalnim samoupravama koje vode.
Što nas dovodi do vrha vladajuće stranke, odnosno do Andreja Plenkovića, koji o svemu skupa zapravo šuti, čak i kada nešto kaže, budući da u punom smislu riječi ne reagira. Razlog zbog kojeg prava reakcija izostaje nije primarno u želji da se ne zamjera bazi i glasačima, nego u tome što lokalni funkcioneri HDZ-a, u sklopu vlastitih mogućnosti i dometa, zapravo provode stranačku politiku. Jer upravo ta stranačka politika s vrha onemogućava da Vukovar postane mjesto istinskog života i u svakom smislu progresivan grad, pune zaposlenosti i sretnih ljudi koji žive u 21. stoljeću. Odnosno onemogućava da taj grad bude ono što je nekad bio, jako industrijsko središte, zajedničkog življenja i kulture radničkog pokreta. Onemogućava iz razloga što im upravo ovakva Baranja, vječno zakopana u ratne teme i traume odgovara. Ono gdje im pak računica pada je reakcija ljudi koji u takvim uvjetima i realnom siromaštvu ne žele živjeti, nego masovno odlaze iz tih krajeva, što će na kraju dovesti do toga da ni glasača više neće biti, i to vrlo brzo.
Pa će na kraju, kad u Dardi i ostalim sredinama ostanu tek funkcioneri i članovi HDZ-a i dalje sami za sebe štampati bilježnice, kalendare i obračunavati se sa svima, govoreći u vjetar.
Peščanik.net, 08.09.2021.
- Biografija
- Latest Posts
Latest posts by Dragan Markovina (see all)
- Faktori Milanovićeve pobjede - 13/01/2025
- Nečuvena i skandalozna gesta ambasadorke - 08/01/2025
- Brnabić – Kekin - 28/12/2024
