Natpis: Pada fasada
Foto: Slavica Miletić

Vlast ima običaje dostojne predsednika. Predsednika odeljenske zajednice najnižih razreda osnovne škole. A to je da na svaku kritiku odgovara sa: budala mi kaže pa se i ne ljutim. Dobro, ne kaže baš: budala, jer ni nju niko nije javno nazvao budalom, ali: zločinac mi kaže pa se i ne ljutim ili: lopov mi kaže pa se i ne ljutim… Kakva je to odbrana svog lika i dela? Pa nikakva. Jer vlast ne kaže: nisam takva kakvom me opisuješ. Baš naprotiv, ona se složi da jeste takva ali pošto je takav i onaj koji je takvom opisuje to se onda kao ne važi. Mudro i nadasve zrelo.

Šta je još problem u ovoj odbrambenoj taktici? Pa to što kada kažeš nekome da prvo počisti svoje dvorište a da tek onda kritikuje tvoje, treba da pogledaš kakvo je tvoje dvorište. Ako su u tvojim rekama i jezerima hladnjače pune leševa a u glavnom gradu masovne grobnice onda nije uputno spočitavati drugoj strani da joj se izlila septička jama. Još bolje, ako stojiš u septičkoj jami a njen sadržaj ti je do brade – ne talasaj.

I tako to ide – od svog dvorišta praviš pustopoljinu a obrušavaš se na svakog ko to primeti. Tvoji zločinci zaslužuju mural u centru grada i televizije sa nacionalnom frekvencijom kao centre za rehabilitaciju i resocijalizaciju ali to niko ne sme da kaže ako pre toga nije uklonio spomen-ploču Aćif efendiji. Koja se takođe nalazi u našem dvorištu (!) iako predsednik Srbije u taj deo dvorišta nije smeo da zagazi nego je poizdalje poručivao da se moli bogu za vakcinaciju Novopazaraca. Osim toga, ova republička vlast je još na početku svoje karijere naložila gradskoj upravi da ukloni tu spomen-ploču ali, zbog mira u kući odnosno dvorištu, nije htela da talasa kad se to nije desilo. Samo je, kao odmazdu, kod Nove Varoši skromno dozvolila postavljanje spomen-ploče četnicima koji su, po sačuvanom pismenom izveštaju četničkog vođe, izvršili masakr nad Bošnjacima.

No, makar nama izgledalo da ova vlast ne voli higijenu – iako tako temeljno čisti dvorište od antifašista, kulturnih ljudi, finog sveta – mural Ratku Mladiću je baš posveta velikom higijeničaru. Onom koji je počistio hiljade ljudi maltene u jednom danu. I naravno da ta konstatacija ne umanjuje sva druga zločinstva svih drugih strana u tom i svim drugim ratnim sukobima. Kao što ni poštovanje tuđih žrtava ne znači nepoštovanje naših, kao što ni odbrana vijetnamskih radnika ne znači da ne brinemo i o našim (dodajte svoje primere).

Eh, kad bi se ova vlast bar ugledala na one koji čiste svoje dvorište makar onoliko koliko opsesivno gleda one koji ne čiste. Pa da izvede predsednika države pred ustavni sud kao što radi Crna Gora ili ukine poslanički imunitet premijeru kao Austrija ili da, kao u Norveškoj, predsednica parlamenta podnese ostavku jer smatra neodrživim da parlament ima predsednicu pod istragom (a čak nije zbog koferčeta).

Ali, ne, kod nas se neće desiti da se nekome kaže ili da ne daj bože sam pomisli da je nedostojan vršenja vlasti. Jer, kakva nam je vlast, samo su je najgori dostojni.

Peščanik.net, 22.11.2021.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)