Oli Ren i čelnici srpske vlade imaju zajednički interes – komesar za proširenje da uveća broj potencijalnih članova Evropske unije, a vlast u Srbiji da dobije pohvalu za ono što je učinila na tom putu. Otuda ne čudi nesklad između onoga što je Ren rekao predstavljajući izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije u evropskim integracijama (oktobar 2008 – septembar 2009) i onoga što se u tom dokumentu može pročitati.

Članovi EK su od svih detalja iz Izveštaja usmeno istakli samo političku ocenu – da je vlada Srbije pokazala opredeljenje za evropske integracije. To je prvi put, posle skoro čitave decenije od demokratskih promena u Srbiji, da je EK u svom izveštaju za to pohvalila Srbiju. Kada su očekivanja niska, svaki pomak je uspeh. Vlade u kojima je dominirala politička orijentacija bivšeg premijera Vojislava Koštunice nisu ispunjavale ni osnovni kriterijum pridruživanja, naime da pokažu da Srbija želi u Evropu.

U samom dokumentu, međutim, nema mnogo pohvala. Nepostojanje mehanizama kontrole izvršne vlasti dominira kao uzrok svih ostalih primedbi EK. Tu se misli, pre svega, na pritiske izvršne vlasti na parlament i pravosudni sistem. Prvo mesto i dalje zauzimaju kontroverzne “blanko ostavke”, to jest kontrola stranaka nad poslaničkim mandatima. To je institut koji ne postoji ni u jednoj demokratskoj zemlji, ali od svih naših parlamentarnih stranaka jedino LDP ne koristi to ustavom zagarantovano pravo. S tim u vezi, na udaru kritike EK našlo se i izbegavanje promene izbornog zakona, zakona o skupštini Srbije, kao i tek polovična promena poslovnika o radu parlamenta. EK konstatuje da su poalanici neaktivni, da ne učestvuju u donošenju zakona, već da glasaju po naredbi partije koja ih je imenovala na poslaničku listu. Narodski rečeno, srpski poslanici ne misle svojom glavom. U Izveštaju se kritikuju i nepostojanje javne rasprave prilikom donošenja pojedinih zakona i njihova neusaglašenost sa standardima EU, nastavak prakse izglasavanja “po hitnom postupku” i uvredljiv jezik obraćanja političkim protivnicima i braniteljima ljudskih prava. Oštro je kritikovana i uloga parlamenta u imenovanju sudija i zakonska ograničenja odbora za finansije u kontroli podnetih izveštaja o finansiranju stranaka, koji govore o prevelikom uticaju stranačkih interesa na zakonodavnu vlast.

Sledeći niz primedbi Komisije odnosi se na prekoračenje ustavnog roka za usvajanje statuta Vojvodine. Prošlo je godinu dana od kada je pokrajinski parlament usvojio taj najviši pravni akt, a ustavni rok za izjašnjavanje republičkog parlamenta je istekao još 31. decembra 2008. Kako se navodi u Izveštaju, glavni uzrok tom kašnjenju su podele unutar vladajuće koalicije i stranaka po pitanju decentralizacije. I dok se govori o neusaglašenosti statuta sa ustavom i neophodnosti promene najvišeg pravnog akta Srbije, čini se da je glavni razlog opiranju decentralizaciji otpor smanjenju političke moći zgusnute u centralama stranaka.

U odeljku Izveštaj o izvršnoj vlasti, EK kritikuje nedovoljnu posvećenost ministarstava evropskim integracijama, povlačenje predloga zakona protiv diskriminacije pod pritiskom verskih zajednica i neprimerene pretnje smrću državnom sekretaru za ljudska i manjinska prava zbog odbrane prava LGBT populacije.

Izveštaj konstatuje i da još nisu usvojeni zakon o upravnom postupku, zakon o upravnim sporovima, akcioni planovi za sprovođenje strategije reforme javne uprave, a da su preduzeti samo početni koraci za uvođenje posebnih antikorupcijskih mera u javnoj upravi.

Uz osvrt na burno leto predsednika i ministara odbrane i spoljnih poslova povodom ugovaranja strateških poslova, kao što je trgovina oružjem sa zemljama Trećeg sveta, izveštaj EK podvlači odsustvo zakona koji reguliše trgovinu oružjem i vojnom opremom.

Posebno se ističe veliki politički uticaj izvršne vlasti na veće sudija i kriterijume za reizbor sudija, kao i to da nema napretka u suđenjima za ratne zločine pred domaćim sudovima. Netransparentno finansiranje političkih stranaka i sukob interesa ostaju ozbiljni dokazi neefikasnosti u borbi protiv korupcije. Državni revizor obara sve rekorde, jer već treću godinu za redom nije uradio nijednu reviziju. Nije profunkcionisala ni agencija za borbu protiv korupcije, niti vlasti pokazuju spremnost da omoguće uslove da taj proces otpočne. Naprotiv, one čine sve što je u njihovoj moći da onemoguće rad poverenika i ombudsmana.

Ono na šta nas EK svake godine podseća je da nema napretka u istragama o ubistvima novinara koja su se dogodila tokom devedesetih i 2001-e, kao i da nije rasvetljen pokušaj ubistva novinara 2007. godine. Postoji zabrinutost zbog odredbi Zakona o javnom informisanju, u smislu prestrogih kazni predvidjenih za kršenje profesionalnih normi, što će uticati na slobodu medija.

Ljudska prava, za koja naš predsednik kaže da ih Srbija poštuje i da “niko nema pravo da se meša u tu oblast”, već tradicionalno zauzimaju veliki deo izveštaja EK o Srbiji.

“Evropski sud za ljudska prava je primio 1.361 novu aplikaciju i doneo 17 presuda od oktobra 2008. do septembra 2009, kojima je utvrdio da je Srbija prekršila Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Presude se tiču kršenja prava na fer suđenje. Od septembra 2009. gotovo 3000 slučajeva protiv Srbije čekaju na rešavanje”, piše u izveštaju Evropske komisije.

U Izveštaju dalje piše: “Uprkos uspostavljanju pravnih okvira, incidenti uključuju govor mržnje, pretnje i fizičke napade na novinare, branitelje ljudskih prava i pripadnike LGBT populacije. Oni nisu primereno istraženi, a počinitelji nisu izvedeni pred lice pravde.”

Kada su u pitanju ekonomski kriterijumi, iako je Izveštaj u pojedinim oblastima registrovao izvestan napredak, može se reći da je na poboljšanju opšteg lošeg stanja, u odnosu na prošli izveštaj, urađeno malo. Velika javna potrošnja, monopoli koje kontroliše država, izostanak privatizacije i birokratske procedure glavni su problemi sa kojima se Srbija još uvek nije uhvatila u koštac. U poređenju sa prošlogodišnjim izveštajem, jedna okolnost ipak ide na ruku kreatorima srpske ekonomske politike – Izveštaj ističe globalnu ekonomsku krizu kao krivca za pojedine loše pokazatelje.

Evropska komisija pozitivno ocenjuje razvoj u bankarskom sektoru, iako kritikuje veliki udeo visokorizičnih sredstava. Napredak je ostvaren i kada je reč o integraciji Srbije na tržište EU u sektoru trgovine, gde se navodi da je u oblasti izvozne konkurentnosti došlo do blagog poboljšanja.

Izveštaj ističe da je ekspanziona fiskalna politika iz prethodnih godina intenzivirana tokom prošle godine, uporedo sa izbornim obećanjima. Do rasta troškova je, u najvećoj meri, došlo zbog cene rada i penzija, koji čine ukupno 54 odsto ukupne javne potrošnje. Takođe, ističe se i rast penzija u nominalnom iznosu od čitavih 35 odsto. Međutim, Izveštaj podseća i na činjenicu da je dinar izgubio skoro četvrtinu svoje vrednosti u odnosu na evro tokom septembra prošle godine. Pored toga, ističe se da je inflacija i dalje relativno visoka, uprkos recesiji, i to najviše zbog “velikog skoka cena koje određuje država i visokih inflatornih očekivanja”.

Dovršavanje procesa privatizacije i eventualnu likvidaciju preduzeća u državnom vlasništvu Izveštaj ističe kao jedan od ključnih prioriteta za ostvarivanje evropskog partnerstva. U Srbiji, međutim, najveći deo domaćeg proizvoda i dalje generišu neprivatizovane državne kompanije, iako je proces privatizacije, kako se ističe, pri kraju. Zbog toga Izveštaj opominje na potrebu za strukturnim reformama, koje bi doprinele smanjenju “rasipničkih subvencija neodrživim preduzećima” i uspostavljanju konkurentnog i dinamičnog privatnog sektora. Sledstveno tome, ističe se mali udeo privatnog sektora, koji zapošljava tek šezdeset odsto ukupnog broja zaposlenih. Napredak na tom polju je, kako se ističe, usporen zbog globalne krize.

Evropska komisija konstatuje da, iako je na tom polju postignut izvestan napredak, komplikovane birokratske procedure i zakonska rešenja i dalje guše poslovno okruženje. Kada je reč o sudovima i administrativnim telima, izveštaj ističe korupciju koja preovlađuje u mnogim oblastima, kao i manjak tehničkih kapaciteta i kvalifikovanih radnika. Slabosti pravosudnog sistema, kako piše u izveštaju, “nastavljaju da ograničavaju pravnu predvidivost i podrivaju poverenje u pravni sistem”, naročito kada je reč o “efikasnoj primeni svojinskih prava”. Pored toga, navodi se da privreda trpi i zbog manjka obučenih radnika, jer je država malo ulagala u obrazovanje radne snage. Pravna nesigurnost, veliko državno učešće u prozvodnji i nedovoljna konkurencija su glavni razlozi za otežano funkcionisanje tržišnih mehanizama, zaključuje se u Izveštaju.

Koliko je važno ono što piše u izveštaju Evropske komisije, kao i u kojoj meri je bitno napredovati na putu EU integracija, govori podatak da je zajednica evropskih zemalja najveći trgovinski partner Srbije. Iz nje dolazi, kako se ističe u Izveštaju, preko pedeset odsto ukupnih stranih investicija.

 
Peščanik.net, 18.10.2009.