Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Odluka o zabrani Europrajda u Beogradu duboko je sinhronizovana sa ruskom militarističkom politikom koja se iz dana u dan manifestuje na tlu Ukrajine, dok se u zemljama jakog ideološkog uticaja, kakva je Srbija – realizuje kao destabilizujuća politička snaga na putu ka EU. Rad na ovom zajedničkom projektu angažovao je ne samo predsednika sa članovima nove-stare vlade, već i dobar deo opozicije, SPC, kao i silna udruženja okupljena u organizaciju pod nazivom Udruženi za tradiciju i porodicu.

Ko su Udruženi za tradiciju i porodicu? Reklo bi se da predstavljaju dvojnika jedne desničarske organizacije koja se u susednoj Hrvatskoj bavi istim aktivnostima u borbi protiv manjinskih prava LGBTQIA+ zajednice, ali i svih oblika građanskih sloboda. U pitanju je organizacija U ime obitelji čija je liderka preduzetnica i konzervativna aktivistkinja Željka Markić, koja je uspela da okupi čitav niz sličnih organizacija pod svoj kišobran i nametne se kao regulatorni politički faktor kada su ove teme u pitanju. Hrvatska verzija uličnog protesta desničarskih organizacija zove se Hod za život, koji simbolički sažima čitav spektar desničarskih politika, pri čemu dominiraju tradicionalne i hrišćanske vrednosti u odbrani većinske nacionalne zajednice.

Srpska verzija U ime obitelji zove se Ujedinjeni za tradiciju i porodicu, dok se manifestni oblik njihove politike, sasvim u skladu sa ideološkim backgroundom zove litijom. Takav oblik demonstracija protiv Europrajda održan je u nedelju 28. avgusta u Beogradu. Dvojnica Željke Markić zove se Nada Gladović, koja je na političku scenu došla preko Dveri, gde obavlja funkciju predsednice Saveta žena. Jedno vreme je radila u Ministarstvu kulture, tokom mandata Vladana Vukosavljevića, da bi od pojave korona virusa nastupila kao goruća antivakserka i promoterka veterinarskog leka protiv korone. Zalagala se za hapšenje dr Predraga Kona zbog uvođenja kovid-propusnica, ali je ujedno uspešno vodila turističku agenciju „Simvol“ koja je organizovala hodočasnička putovanja diljem pravoslavnog sveta. Tokom pandemije, osnovala je udruženje Lekari i roditelji za nauku i etiku, kojim je nastojala da destabilizuje tada aktuelne antikovid mere. Naposletku, u junu ove godine se priključila Ujedinjenima za tradiciju i porodicu, krovnoj organizaciji koja je okupila preko 45 desničarskih udruženja, čiji je hod za život počeo da se oblikuje tokom leta, kada su se usmerili protiv Europrajda, objavivši na konferenciji za novinare dobar deo svoje propagandne agende. Pre svega, poslali su apokaliptična upozorenja da je došlo poslednje vreme, da je naša zemlja napadnuta, da se radi o dilemi mi ili oni, te da je manjina od 0,03 odsto, dobro umrežena sa korporativnim kapitalom, napala većinu, presudno odlučujući o donošenju većine zakona u Srbiji. Vrhunac njihove propagande bilo je povezivanje pojave majmunskih boginja u Evropi sa LGBTQIA+, zbog čega su apelovali na uvođenje restriktivnih mera u turističkim organizacijama i drugim institucijama, kada je u pitanju kontakt sa predstavnicima ove zajednice.

Krajem jula, ovo konzervativno udruženje najavilo je čitav niz aktivnosti protiv Europrajda u Beogradu, dok je mesec dana kasnije izveden performans pod nazivom Litija za spas Srbije, i to na trasi od Patrijaršije do Hrama svetog Save, pri čemu su tokom hoda za život, čitane molitve, najpre u Pop Lukinoj, a potom pred spomenikom caru Nikolaju u Ulici srpskih vladara. Nošeni su transparenti sa crkvenom, kosovskom, četničkom i putinovskom ikonografijom – neizbežno slovo „Z“. Kolonu su predvodili predstavnici Putinovih Noćnih vukova. Vladika banatski Nikanor je tom prilikom pozdravio „cara planete Vladimira Vladimiroviča“ i pozvao se na njegovo genijalno rešenje kada su u pitanju „anomalije u društvu“.

Tako je ova proruska kohorta prodefilovala Beogradom pod egidom predsednika Aleksandra Vučića i njegovog mentora Vladimira Vladimiroviča, tobože demonstrirajući stav većine građana Srbije, koju su poslednjih dana predsednik i premijerka po hiljaditi put „uveli u vanredno stanje“. Nimalo slučajno, drugi deo Noćnih vukova je istovremeno u Moskvi organizovao mali defile sa istaknutim ruskim i srpskim zastavama, što su Večernje novosti prenele kao vest o ruskoj podršci Srbiji. Na kraju je na Vračarskom platou upriličeno potpisivanje Peticije protiv Parade ponosa, dok je Nada Gladović još ranije prozvala vernike-aktiviste da se jave iz svojih gradova kako bi preko crkvene infrastrukture organizovali potpisivanje ove peticije širom zemlje.

Međutim, u beogradskoj verziji hoda za život gotovo da nije bilo transparenata protiv Europrajda – radilo se pre svega o simboličkoj poruci Briselu da je Putin tu i da sa lakoćom upravlja ideološkim aparatom režima u Beogradu. On može uticati na pregovore Beograda i Prištine, može zaustaviti evropske projekte, može drastično uticati na slabljenje veza Srbije sa EU. Tragovi njegovih prstiju nisu skriveni, naprotiv, čitljivi su sa velike daljine, što je bio i cilj ovog poduhvata. Ono što rade Noćni vukovi, ruske zagranične kulturne i političke institucije vidljivo je na svakom koraku. Putin je prisutan i u Skupštini grada Beograda, kao i u republičkom parlamentu. Isto tako, kultura političkih grafita u Beogradu je pod njegovom kontrolom. Murali i grafiti sa njegovim potpisom nastaju kao refleksi ideologije koja upravlja Kremljom, a zasniva se na sukobu atlantskog i evroazijskog (ruskog) sveta. Na toj geopolitičkoj mapi, Kremlj je poseban interes pronašao u zaposedanju graničnih zona u sukobu civilizacija, onako kako je to definisao Putinov ideolog Aleksandar Dugin. Nema sumnje da je Srbija jedna takva granična oblast, čijom kontrolom se dalekosežno podriva suprotna strana. To jasno pokazuje i mural koji je, samo nekoliko dana pre Litije, osvanuo ispod Brankovog mosta: na njemu je lik Darije Dugine, nedavno nastradale ćerke Putinovog glavnog savetnika.

Peščanik.net, 30.08.2022.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)