Sva velika pitanja, kad se spuste na zemlju, dobiju jednostavne odgovore. Pa i taj toliko pominjani imidž zemlje Srbije. Kad ne bi bila država nego osoba, kakva bi ta osoba bila? Po svemu što možemo da saznamo iz medija to bi bila jedna odrasla osoba koja se stalno nešto duri. Te ovo joj nije po volji, te ono je nepravda i politika duplih aršina, te ovo je zabijanje noža u leđa… Pošto smo se nekoliko nedelja durili što je neko nešto napisao, a onda neko drugi nešto potpisao, sad se durimo što je neko treći nešto treće snimio. I uporno proglašavamo film Zemlja krvi i meda kontroverznim jer je, kako mediji obilno izveštavaju, navodno izazvao kontroverze u regionu. Da se razumemo, pod regionom se misli samo na republiku Srbiju i Republiku srpsku, a kontroverzi nema – to što nama nije po volji kako nas neko predstavi u filmu ne zove se kontroverza nego durenje.

Istini za volju, durenje nije jedino lice koju pokazujemo drugima i sebi. Ponekad, kad neko nešto dobro uradi, a mi naivno pomislimo da će to povoljno uticati na sliku o nama – mi onda to natrljamo drugima na nos! Pa sam nam se predsednik u više navrata, a ničim izazvano hvalisao kako on tim ”zvaničnicima iz međunarodne zajednice” odmah potegne Đokovića ili koga već ko je postigao neki sportski uspeh. Bravo, baci kosku! Ne samo što, da bi neko pobedio, neko je morao da izgubi, te ne samo što nerviraš tuđe navijače, nego još i stvarno misliš da time popravljaš imidž Srbije.

I tu da se razumemo – niko ništa ne misli o Srbiji samo zato što neki sportisti dobro rade svoj posao. I ne dajte da vas zavara promovisanje onog video snimka nekakvog egzibicioniste koji sa klozetske šolje izvikuje hvalospeve o Srbiji, naročito kad to deluje kao napinjanje pred veliko pražnjenje. Evo, kažite i sami: šta biste vi mislili o, na primer, nekoj afričkoj državi iz koje dolaze uspešni sportisti? Da li biste je obožavali i da li biste tamo živeli i investirali?

No, vratimo se onoj osobi sa početka teksta. Onoj u čijem ”kako da” priručniku piše: da biste osvojili voljenu osobu vi se stalno durite zbog svega što vam i najmanje nije po volji i nikako ne propustite da joj svaki svoj uspeh natrljate na nos, a ako vas ipak ostavi, najsigurniji način da je vratite je a) da joj osporite pravo da vas ostavi i b) da joj što više otežavate život.

Da li biste takvu osobu želeli da upoznate? da se družite sa njom? da živite zajedno? da joj se vratite u zagrljaj ili joj date makar status kandidata?

Kako da ne.

Peščanik.net, 20.02.2012.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)