Obraćanje V.V. Putina Federalnoj skupštini Ruske Federacije bilo je više nego zadovoljavajuće. Odmah se videlo da čovek vlada materijom. Trebalo je samo zažmuriti, zanemariti ne uvek srećno izvedene brzalice čuvenog tenora, zaboraviti gde si i kojim povodom se nalaziš baš tu gde si, pa da osetiš čak i zadovoljstvo, pomešano s lakim i pitkim osećanjem opravdane gordosti. Ali samo kratko – maksimum tri-četiri minuta. Sklapaš oči – i polako toneš u stanje blisko bestežinskom, ne onom koje vlada u kabini svemirskog broda, već onom što na kratko, samo nekoliko trenutaka, traje u avionu koji nezaustavljivo pada.

No u Georgijevskoj dvorani se zatvorenih očiju ne može dugo sedeti. Televizija stalno šparta tamo-amo, a lakat tvog suseda, nekog poznatog velikodostojnika, stalno preti da ti se snažno zarije u rebra misleći da neizostavno mora da te probudi. I još nešto. Tenor je, kao što svi već znamo, toliko znamenit, da tu ima jako malo mesta za bilo kakve slobodne ili samovoljne postupke. Nisi stigao ni oči da otvoriš  – a već si ražalovan. Dakle, mora se biti izuzetno pažljiv.

A Putin je zaslužio sve čestitke. On je za sat i po vremena o svemu uspeo da kaže sve.

Na primer o planeti Zemlji. Evo, obavestiću vas o tome u kratkim crtama: čeka nas žestoka tuča za resurse. Hoće li to biti baš pravi rat ili ne, on to još uvek ne zna, ali u svakom slučaju će biti nešto zaista gadno. Pri čemu se glavna bitka neće voditi oko nafte, pa čak ni zbog vode iz našeg Bajkala. Najcenjeniji resurs budućnosti su mozgovi, a kako kod nas s mozgovima baš nije sve u najboljem redu, Putin je vladi dao odgovarajuće zadatke.

Pa onda o Rusiji. „Pred nama stoji jedan zaista neodložan zadatak, a to je da od Rusije stvorimo bogatu i uspešnu zemlju“. Mi doduše bogatstvo nismo ni do sada odbacivali, nego su nam brate smetali drugi, mnogo važniji zadaci. Putin je izdvojio i naveo samo jedan od njih: neophodno je bilo povećati penzije. Sudeći po aplauzu, ovaj je zadatak uspešno obavljen.

A ti što su mu aplaudirali su bogati ljudi, ljudi koji niti žive niti će ikada živeti od tih penzija. Da nije tako oni bi znali da su u zlosrećnoj Grčkoj, tom ružnom pačetu zalutalom u gizdavo jato Evropske unije, penzije bile u proseku tri puta veće od ovih u Rusiji. Ali ne danas. Danas su one četiri puta veće. A kada se završi aktuelna ofanziva kapitala na životni standard grčkih trudbenika, razlika između grčkih i naših penzija će biti smanjena za otprilike jednu četvrtinu.

I sada, kada su naši stari namireni i pošto je sve sređeneo kako valja, vreme je da bez suvišnih zakeranja pređemo na takozvane opšte teme – rekao je Putin. I vladi su ponovo upućeni određeni zadaci, dok je Putin temu patriotizma obrađivao s posebnom strašću. „Nesebični rad na ličnom bogaćenju ipak mora imati neke granice“ – rekao je on ljudima koji su tog istog trenutka, skamenjenih lica, počeli mnogo pažljivije da ga slušaju. „Patriotizam pre svega znači da treba služiti zemlji i otadžbini“. 90-ih godina su ove, čisto ruske moralne vrednosti zanemarene, pa zato mnogi drže svoje pare u inostranstvu, tamo kupuju nekretnine i tamo ulažu novac u akcije. Predsednik je poručio vladi da u najkraćem mogućem roku razradi mere koje će pomoći da, još koliko sutra, pare budu ovde a ne tamo.

Između ostalog, vladi je naloženo da hitno stupi u kontakt sa državama koje na svojim teritorijama imaju ofšor-zone i da se sa njima dogovori o otvorenoj razmeni informacija. Čim nam sa dalekih ostrva Kipar ili Džersi jave imena onih koji su za sada skriveni velom bankarske tajne, istog trenutka će na megdan sa korupcijom izaći lično gospodin Bastrikin. Za to vreme, on će već nekako uspeti da se otrese svojih nekretnina u Češkoj i da se, primenom svoje već poslovično čelične volje, uhvati  u koštac sa ovim problemom. Rečju, vlada hitno treba da sprovede (ruski rečnik je tog trenutka postao bogatiji za još jednu novu reč) – „deofšorizaciju“ ruske privrede.

Da bih uštedeo vreme i strpljenje mojih čitalaca, rešio sam da na brzinu prosto nabrojim sve važne zadatke koje je Vladimir Putin takođe svalio na pleća naše nejake vlade.

– Susede s kojima se graniči Rusija treba poštovati, no ni u kom slučaju ih ne treba maziti;

– svim zainteresovanima iz bivšega SSSR-a koji imaju nameru da borave u Rusiji, nametnuti obavezu posedovanja pasoša, a ne kao do sada samo lične karte. Izgleda da projekat novog robovlasništva još uvek nije završen, te je zato naložio vladi da ovu meru počne da primenjuje tek 2015. godine;

– obezbediti „da nas bude više i da nam bude bolje“. Zato hitno treba rešiti opšti stambeni problem i sve probleme vezane za dečije vrtiće;

– otvoriti novih 25 miliona, interesentanih i dobro plaćenih radnih mesta;

– ponovo osnovati omladinske radne brigade;

– osnovati savez studentskih sportskih društava, „dalekih od politike“;

– skinuti Rusiju sa „naftne igle“ i obezbediti joj sve uslove da izađe na novi, savremeniji tehnološki nivo razvoja;

– prekinuti „nakazni“ proces davanja ruskog državljanstva svima koji su rodom iz Rusije i bivšeg SSSR-a, „a da se pri tome ne odriču svog sadašnjeg državljanstva“. Ova mera nije u saglasnosti s važećim Ustavom Ruske Federacije, no vlada je svejedno dobila takav zadatak;

– državne narudžbine preko kojih se kradu ogromne pare ubuduće će morati da budu svima dostupne, a poslovi će morati da se ugovaraju isključivo na bazi konkursa. One po važećim zakonima i sada moraju da budu svima dostupne, a poslovi se mogu ugovarati isključivo na bazi konkursa, no i pored toga, vladi je dat i ovaj zadatak;

– u nacionalni program „Dostupan stan“, koliko god da je dobar i efikasan, treba uneti nove dopune i poboljšanja da bi bio još bolji, još brži, još efikasniji;

– mora se promeniti „logika međubudžetskih odnosa“. Veliki gradovi cvetaju, a ostali regioni gube ljudstvo. Nephodno je sprovesti „decentralizaciju razvoja“;

– revitalizovati i podići na viši nivo Arktik, kosmos, avio-industriju, elektroniku i istovremeno spremiti planove za razvoj novih industrijskih grana;

– napraviti mapu novih investicija;

– učiniti već najzad nešto s visokim školstvom. Jer ovakvo kakvo je sada, ono izgleda kao da je naš svaki drugi fakultet – parazit;

– udvostručiti ukupan obim izgradnje puteva;

– a takođe i sve što će nam ubuduće ustrebati.

Sve rečeno je tačno, no nažalost nije novo. Zašto sve što je rečeno nije završio sam Putin dok je bio na mestu predsednika vlade, u ovom obraćanju nije spomenuto.

Bestežinsko stanje u avionu koji pada je u neku ruku neprirodno i zato kratkotrajno. Prvi zanos brzo prolazi i mi pred sobom više ne vidimo novog predsednika. Mi na tribini više ne vidimo nekakavog novajliju koji prvi put nastupa pred tako značajnim skupom. Pred nama sada stoji predsednik koji već punih 13 godina autokratski upravlja ovom zemljom, predsednik okružen istim saradnicima, nepromenjivim ljudima nepromenjivo praznog pogleda. Sve je isto – samo im se sakoi menjaju. I zadaci su isti, i obećanja ostaju nepromenjena. Ista repa, isti deda, ista baba, isti miš koji još uvek samo viri iz svoje rupe. A repa – kao i dosad – ni za milimetar da mrdne.

U prvom redu, kao što je već uobičajeno, sedela su tri bogatira kojima je ponovo povereno da na svojim leđima iznesu Veliku Rusiju: Dmitrij Medvedev u sredini, Valentina Matvijenko s desne i Sergej Nariškin s leve strane. Oni su se svi odlično držali. Samo je Medvedev, s nekakvim posebno tužnim izrazom lica, jednom teško uzdahnuo. Kao da se setio svojih predsedničkih dana i zažalio što je tako lako, tako brzo, napustio ovo radno mesto.

 
Vladimir Nadein, Ежедневный Журнал, 13.12.2012.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 20.12.2012.