Malo kad sam se tako iskreno nasmijao, kao nakon otvaranja jučerašnjih vijesti o „Samitu lidera zapadnog Balkana i Evropske unije“ u Kotoru. Rijetko besmislen skup, s još besmislenijom fotografijom nasmiješenih lidera koji fingiraju optimizam, a izgledaju kao skup mangupa iz kvarta i s nadrealnom zabavnim zajedničkim sloganom „Jedan region, zajednička vizija“ momentalno me asocirao na klapsku pjesmu „Dvoje se milovalo drago“, odnosno na dio teksta autora Slavka Govorčina iz te pjesme: „Iz navigacije nosi joj naranče. Jer naranče Stoši su najdraže, iz Kotora kruške i jabuke. Nosi Ivan Stoši pune ruke“.

E točno su poruke, fotografije i retorika u Kotoru izgledale kao miješanje kruški i jabuka. Jer koliko god je albanski premijer Edi Rama pokušavao biti duhovit pa izmjenjivao dosjetke s crnogorskim premijerom Spajićem o nedostatku sunca i lijepog vremena na Jadranu, izuzmemo li konkretnu financijsku pomoć od šest milijardi dolara za „ubrzavanje reformi i ekonomskog rasta“, svjedočili smo susretu ljudi koji dijele sve na svijetu prije nego zajedničku viziju regije.

Štoviše, ljudi i lideri, već i u samoj Bosni i Hercegovini nemaju zajedničku viziju vlastite države, a kamoli regije. Što je sve došlo do izražaja na pitanju bilateralnih odnosa, bilo da je riječ o Kosovu, o rezoluciji UN-a o genocidu u Srebrenici ili o europskoj perspektivi regije uopće.

Da stvari nisu ni blizu idilične, kakvima su nam se s fotografije i prvih izvještaja pokušale predstaviti, najbolje je vidljivo iz izjave pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju Jamesa O’Briena, koji je kazao da je prioritet Plana rasta za zapadni Balkan da se stvori jedinstveno tržište prometa novca, smanjenje troškova, lakše kretanje na tržištu i više radnih mjesta, odnosno konkretno napomenuo: „Ljepota Plana je to što je za svakog učesnika poruka jasna – uradite svoj posao i ne tražite od drugog da uradi nešto prvi da biste uradili svoj“. I koliko god pomoćnik američkog državnog sekretara ili neki od međunarodnih zvaničnika i dalje pričao o ekonomiji i sličnim temama, činjenica jeste da ovdje ekonomska suradnja nikad nije bila problem, a da različite političke vizije jesu problem. Koji nikakva diplomatska, pa i ozbiljna financijska ulaganja nisu pomaknula s mrtve točke od okončanja rata do danas.

Konkretnije govoreći, osnovni preduvjet svih ostalih pitanja jeste taj da više nitko ne dovodi u pitanje države i državne granice nastale raspadom Jugoslavije, a potom i da sve zemlje u regiji iskažu iskrenu želju za ulaskom u Europsku uniju.

Ta želja realno ne postoji kod pretežnog dijela građana Srbije, niti stvarno postoji u Vučićevoj politici. Kod BiH se još nekako drži, u Crnoj Gori i Albaniji je neupitna, a s novom makedonskom vladom, koja će logikom stvari upasti u očekivani konflikt s Bugarskom, postavlja se pitanje i odnosa Makedonaca ili sjevernih Makedonaca prema Europskoj uniji.

Na pitanje može li sama Europska unija promijeniti ove trendove, neovisno o političkim liderima i političkom raspoloženju društava u regiji, odgovor je da donekle i negdje svojim potezima može, a negdje realno ne može, koliko god da to pokušavala.

Međutim, budući da već imamo jedno besmisleno iskustvo lidera na ovim prostorima koji putuju po mondenim mjestima i kao pregovaraju dok vode SFRJ u raspad i rat, uz potpunu pasivnost tek ujedinjene Europe, bilo bi iznimno glupo da se to iskustvo ne iskoristi da bismo izbjegli njegovo ponavljanje.

I upravo tu je odgovornost Europske unije ključna. Da, neovisno o ishodu predstojećih izbora za Europski parlament i očekivanom uspjehu desnice na njima, jednostavno što prije pogura u EU zemlje i društva zapadnog Balkana koji to stvarno žele i tako ponude primjer ostalima da je moguće.

U suprotnom, ovaj samit mogao bi biti jedan od posljednjih na kojem će više itko povjerovati u to da je europska budućnost moguća i da je dugoročni mir izvjestan.

Oslobođenje, 17.05.2024.

Peščanik.net, 20.05.2024.


PODRŽITE PEŠČANIK
The following two tabs change content below.

Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).

Latest posts by Dragan Markovina (see all)

Author: Dragan Markovina

Dragan Markovina (Mostar, 1981) je istoričar, publicista i pisac. Od 2004. do 2014. godine radio je na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, i u tom periodu stekao titulu doktora istorijskih nauka. Redovni je kolumnista portala Telegram, sarajevskog Oslobođenja, portala Peščanik i portala Velike priče te autor emisije „U kontru sa Draganom Markovinom“ na sarajevskom O kanalu. Utemeljitelj je ljetnje škole „Korčula after Party“. Autor je knjiga Između crvenog i crnog. Split i Mostar u kulturi sjećanja (2014), Tišina poraženog grada. Eseji, priče, kolumne (2015), Povijest poraženih (2015), Jugoslavenstvo poslije svega (2015), Doba kontrarevolucije (2017), Usamljena djeca juga (2018) Jugoslavija u Hrvatskoj (1918-2018): od euforije do tabua (2018), Libanon na Neretvi. Kultura sjećanja, kultura zaborava (2019), Neum, Casablanka (2021), Povijest, politika, popularna kultura (2022), Partizani prohodu (2022), 14 februar 1945 (2023), Programirani zaborav. Podijeljeni gradovi i neželjena sjećanja (2024), Maršal na Poljudu (2024).