Na početku prenosim agencijsku vest koja, verujem, nije izazvala veliku pažnju u našoj zemlji: “Severnokoreanac, identifikovan samo kao Jung, radio je u fabrici municije u Hamheungu, na severoistoku zemlje, a pogubljen je krajem januara nakon što je kineski mobilni telefon pronađen u njegovoj kući, preneo je radio ORNK, pozivajući se na izvor iz Severne Koreje. Jung je optužen da je razgovarao sa prebegom o uslovima života u Severnoj Koreji kao što je, na primer, tržišna cena pirinča, navodi radio. Vlasti Severne Koreje su nedavno pojačale akcije prema stanovnicima koji pokušavaju da kontaktiraju, koristeći kineske mobilne telefone, prebege iz Severne Koreje koji žive u Južnoj Koreji.”

Uveren sam da će oštra osuda ovog ubistva i ponašanja vlasti Severne Koreje uslediti od strane međunarodne zajednice.

Kada to prenesemo na nivo Srbije i aktuelna dešavanja dobijamo sledeće:

Državni sekretar, identifikovan samo kao Marko, radio je u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, a njegova odgovornost se još uvek utvrđuje u Vladi Republike Srbije, nakon što je pismo koje je uputio instituciji u kojoj radi pronađeno ne samo u njegovoj kući, već i u medijima. Marko je optužen i da je razgovarao službenim telefonom sa svojom koleginicom iz ministarstva i snimao psovke koje mu je upućivala. Odgovorni iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava su tim povodom pojačali akcije prema svima koji drugačije misle i koji pokušavaju da svoje stavove podele sa pojedinim medijima”.

Poređenje jeste zaista grubo, možda i neumesno, ali kada u Srbiji pokušavate da ograničite slobodu mišljenja i izražavanja svojih saradnika, svako ko se bavi zaštitom ljudskih prava ima obavezu da reaguje.

Umesto pisanja dugačkog teksta, na ovom mestu mogu samo citirati član 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima usvojene na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1948. godine:

“Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, što obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obaveštenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.”

Nadam se da će se na sednici vlade naći neko ko je pročitao ovaj dokument Ujedinjenih nacija.

 
Autor je iz Komiteta pravnika za ljudska prava, YUCOM.

Peščanik.net, 04.03.2010.