Reklama za vodovod na kojoj piše: Novi cevovod za novi vek
Foto: Predrag Trokicić

Draga Srbijo, pišem ti u nadi i želji da te ovo pismo zatekne živu, zdravu i veselu, što i ti meni od srca želiš. Ali se ipak i pribojavam – zdravlje je deficitarna roba, život se bagateliše a veselje je rezervisano tek za probranu nekolicinu koja zapravo i nije sposobna da se veseli. Ume samo da se ruga, da podjaruje i razjaruje, da preti i sveti se. Ili je bar takvom vidimo na „TV prijemnicima naših malih ekrana“.

Zašto ti uopšte pišem otvoreno pismo? Pa ko velim, bolje da ga ja otvorim jer će ga i inače otvoriti poštanske ili već neke druge službe koje ionako otvaraju sve pošiljke, presreću komunikacije, prate prepisku, pregledaju bankovne račune…

Upad u bankovne račune tridesetak ljudi i isto toliko medija, nevladinih organizacija i novinarskih udruženja vlast je zatražila jer ih je odokativnom metodom optužila da peru pare i finansiraju teroriste. Ne znamo kako su posumnjali baš u te ljude. Da li je možda neko od njih pričao na televiziji da po kafanama sede po njih dvojica a onda dođe treći i kaže kako želi da im uplati donaciju od 80.000 dinara, ali pošto je to nedozvoljena suma on im daje po 40.000 da uplate umesto njega? Ili je neko, opet pred kamerama, ispričao kako je dvadesetak puta išao u Kanadu i donosio po dozvoljenih devet hiljada evra od tetke da kupi luksuzni stan? Ili je otkriveno da za male pare kupuju od države oružje pa ga po basnoslovnim cenama preprodaju zaraćenim stranama a ono onda završi u rukama terorista? Ili da su za ogromne pare kupili malog kablovskog operatera a on od tih para kupio dve televizije sa nacionalnom frekvencijom? Ko zna, možda su preplaćivali jelke i novogodišnje ukrase, kupovali polovne automobile po cenama višim nego za nove, ubirali profit od firmi otvorenih na njihove izgubljene lične karte…?

Đavo bi ga znao u čemu su uhvaćeni ti nevladini ljudi. Ali da su bili vladini i da su uhvaćeni u bilo čemu od navedenog – ih, bog da ih vidi. Ovako ih neće videti niko osim, naravno, mnogobrojnih gledalaca i čitalaca tabloidnih medija. Ali ih neće videti niko od istražnih organa jer je vlast već najavila da povlači te, ionako nepotkrepljene optužbe. Pa nek se oni sad sami peru pred rodbinom, komšijama, javnošću – kad već nisu znali da peru pare pa da ih niko ne dira.

Takođe niko, a naročito ne mnogobrojni čitaoci i gledaoci tabloidnih medija, neće videti ni peticije protiv kriznog štaba koje potpisuju lekari, advokati, umetnici, socijalni i prosvetni radnici… Ali su zato svi videli kad je predsednik države najavio da će sad on protiv svih njih skupiti 2-3 miliona potpisa. Posle čega će nas uvesti u 21. vek. Doduše sa dvadeset godina zakašnjenja i to ne brzim prugama koje je trebalo da budu završene još pre tri godine i ne ni letećim automobilima koje je takođe po njegovim najavama trebalo već da vozimo nego izumom koji postoji još od pre Hrista (bukvalno). Kanalizacijom.

Tako da ćeš, draga moja Srbijo, baš kako si i opevana, umesto iz tri dela sada biti opet cela – u kanalizaciji. Što je valjda bolje nego što si sada cela u onome što kanalizacijom otiče.

Peščanik.net, 03.08.2020.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)