Napeto je ovih dana kao u kvizu “Tko želi biti milijunaš”, natjecatelj Milorad Dodik došao je do posljednje prepreke, publika je bez daha, nervoza u zraku može se rezati nožem.
Pitanje za milijun konvertibilnih maraka, majka svih pitanja, nije međutim – “Jeste li za to da Republika Srpska, kao suverena i samostalna država, koja garantuje kulturnu autonomiju i sva građanska prava Bošnjacima, Hrvatima i pripadnicima drugih nacionalnosti u RS, može stupiti u savez suverenih država s drugim državama?” Ne – umjesto toga, pitanje za milijun maraka glasi: “Kako će glasiti referendumsko pitanje?”
Već mjesecima lomi svoje mozgove oko tog milijunskog i milenijskog pitanja cijeli Dodikov trust mozgova. Svi su tu, na okupu, popile su se već cisterne kafe, kisele vode i domaće šljivovice, a rješenje se ne nazire.
– Imam ja ideju za referendumsko pitanje – podigne odjednom sa stola svoju tešku glavu episkop zahumsko-hercegovački vladika Grigorije. – “Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala?”
– Ne može, mora da bude na “da” ili “ne” .
– E jebiga.
Društvo opet utonulo u muk. Čuje se samo nervozno lupkanje nečije kemijske olovke o stol.
– A baš mora sa “da” ili “ne”?
– Mora.
– Može li onda “Da li laže ko to kaže, Srbija je mala?”
– Ne može.
Episkop zahumsko-hercegovački vratio umornu glavu na stol, a dvoranom opet zavladala tišina. Samo ona kemijska olovka ritmički udara o stol i Dodikov mozak.
– Ne razumijem, što ne može jednostavno: Jeste li za to da se Republika Srpska odcijepi od Bosne i Hercegovine? – pita najzad predsjednik Skupštine Igor Radojičić.
– Ne može, to je previše lako – šeretski se smije ministar uprave Zoran Lipovac.
– Zoki, ne zajebavaj – odsječno će Dodik. – Nije vrijeme za zajebanciju.
– Ne, stvarno – upadne predsjednik Srpske Rajko Kuzmanović. – Što ne bi moglo “Jeste li ili niste za nezavisnu Srpsku”? Prosto, da ili ne?
– Jebiga, ne može, pitao sam pravnike – odgovori umornim glasom Dodik. – Kao, nije u duhu Dejtona.
– Jebo ih duh Dejtona – procijedi direktor televizije Dragan Davidović.
– Ja.
– Ne znam koje ste pravnike pitali, ali strogo pravno gledajući – upadne dekan banjalučkog Pravnog fakulteta Vitomir Popović – referendumsko pitanje “Slažete li se s odcjepljenjem Republike Srpske?” nije nužno u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom i cjelovitom BiH.
– Kako nije, jebo ga ti?! – iznenadi se šef. – To čak ni ja ne mogu da kažem.
– Lijepo. Na listiću bi za zaokruživanje bile ponuđene opcije “Slažem se” i “Ne slažem se”. Čisto tehnički, Dejtonski sporazum je pokriven odgovorom “Ne slažem se”.
– Dobro kaže profesor – razgalila se potpredsjednica Vlade Jasna Brkić. – Svaka mu ka’ u Njegoša.
– Čekaj, čekaj – prekine ih Dodik. – Ne bi valjda bio ponuđen i odgovor “Ne slažem se”?!?
– Jebiga, šefe, mora.
– Nisu meni tako objasnili koncept referenduma – popizdio je Dodik. – Po vama, znači, referendum teoretski može biti i neizglasan?
– Pa… – bojažljivo će profesor Popović – teoretski, može.
Konferencijska dvorana opet je utonula u gustu, ljepljivu tišinu. Svi su gledali u predsjednika Vlade, a ovaj je strijeljao očima i nešto nerazumljivo siktao sebi u bradu.
– A odgovor… baš mora da bude “Slažem se” ili “Ne slažem se”? – iznenada opet podigne svoju tešku glavu vladika Grigorije.
– Aha.
– Može onda “Ko se slaže, ko ne slaže, Srbija je mala?”
– Ne može!
– Mora da bude Republika Srpska u pitanju, a ne Srbija – pojasni profesor Popović.
– Shvatam. Znači, moglo bi…
– Ne bi moglo!
Pala episkopska glava natrag na stol i težak muk opet ispunio konferencijsku dvoranu u zgradi Vlade. Ministar poljoprivrede i šumarstva Radivoje Bratić zapiljio se u onog dvoglavog orla na zidu, sve se čini ministru da ptičurina vrti glavom, pa vrti i on za njom, ne bi li joj uhvatio pogled.
– Stani malo – trgne se iznenada Milorad Dodik. – Rekao si treba da bude Republika Srpska u pitanju?
– Naravno.
– E pa ne može – pobjesni premijer. – Ne može Republiku Srpsku niko da dovede u pitanje! Srpska nije u pitanju!!!
– Ali…
– Ne dolazi u obzir!
U dvorani opet muk. Kao u grobu. Zapravo, kao u masovnoj grobnici. Tek s vremena na vrijeme iznenada podigne glavu vladika Grigorije.
– Ne može! – odgovore tada ostale glave uglas, a episkop zahumsko-hercegovački opet potone u duboku kontemplaciju.
Trajalo to tako satima, domišljale umne glave kako da sastave referendumsko pitanje za nezavisnost Republike Srpske a da Republika Srpska ne bude u pitanju, sve dok se naposljetku nije javila visoka premijerova savjetnica Biljana Plavšić.
– Sjetila sam se: treba u pitanju da bude Dejtonski sporazum.
– Da dovedemo u pitanje Dejton?
– Da, ali tako da ispadne da je nama Dejton neupitan. Pazi ovo: “Podržavate li Dejtonski sporazum?”. Ha? Jednostavno.
– Ne shvatam – zbunio se Dodik. – Kakve sad to veze ima?
– Svakakve. To je trik pitanje.
– To je šta?
– Trik pitanje – razvezala se Biljana. – Ako narod podrži Dejtonski sporazum, to znači da podržava državnopravni okvir nezavisne Republike Srpske. Ako ne podrži, to znači da ne podržava cjelovitu BiH, i da je za nezavisnost Republike Srpske. Mi pobjeđujemo u svakom slučaju.
– Jebote, stvarno – ote se zadivljeno Rajku Kuzmanoviću.
– Ukratko, Dejton nije pod pitanjem, ali jeste. Dok nezavisnost Srpske ne dolazi u pitanje, ali dolazi u obzir.
– Sjajno, bravo! – ustane Dodik od stola, pa bijesnim pogledom zaokruži stol. – Vidite kako se razmišlja? Zašto ja vas plaćam?!?
– Jebiga, nisam znao da može pitanje o mirovnom sporazumu – branio se direktor televizije Dragan Davidović.
– Šta, može mirovni sporazum? – trgnuo se iz meditacije episkop zahumsko-hercegovački.
– Može?!? Mora!
– Odlično. Može li onda pitanje “Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala”?
– Ne može, rekli smo ti – podivljao je Dodik. – I gdje je tu uopšte mirovni sporazum?!
– U ponuđenim odgovorima – odgovorio je vladika Grigorije. – “Nije mala”, “Nije mala” i “Triput potpisala”.
Nezavisne novine, 27.01.2010.
Peščanik.net, 28.01.2010.
