Mural na kojem je nacrtan čovek koji u ruci drži košarkašku loptu
Foto: Peščanik

Najzad neka lepa vest i o predsedniku Srbije. I to ne u nekom inostranom mediju, oni sve učestalije objavljuju o njemu samo loše vesti. Ne ni u nekom domaćem mediju, oni ionako prenose previše lepih vesti o njemu. Nego na Instagramu ili, kako bi predsednik države to rekao – na nekom od tih sokoćala u koja se on ne razume i ne koristi ih, naročito ne u predizborne svrhe.

Vest koju je predsednik države sam o sebi objavio (da je upisao fakultet-školu za trenere) nije lepa sama po sebi već po svojim implikacijama. Prvo, najzad je pokazao da je voljan da se povinuje makar jednom slovu makar jednog zakona – da se ne možeš baš svime baviti bez odgovarajuće diplome. To, naravno, ne znači da neće i dalje da deli savete lekarima (vidiš, ovako se koristi respirator), graditeljima (gondola da bude sa dve žice, nemoj da staviš jednu), rušiteljima (rušite danju i dajte i meni jedan bager da rušim)… Naravno da će i dalje stručnjacima za odbranu od poplava naređivati da „tišina tamo, reč da nisam čuo“ kao što i sada stručnjacima za odbranu od pandemije naređuje kada da sviraju fajront a na koga da dižu poviku.

Druga moguća lepa implikacija ove objave je da će predsednik države, budući da je sada i sam student, podržati borbu protiv plagiranih doktorata i kupljenih diploma. Pa, eto, već je pokazao i neuobičajeno razumevanje za studente čim su se pobunili umesto da ih optužuje da ruše državu dok na fakultet ulaze „u kratkim gaćama ili kako li se već zovu“.

A možda će prestati i da omalovažava proteste koji su, baš kao onaj jedan od braće Vilotića što je upadljivo suv i debeo, istovremeno i slabo posećeni: „4.100, pa ja toliko ljudi kupim (o, Frojde, Frojde, kakvog li lapsusa!) skupim za prošireni izvršni odbor“ – ali i najveće žarište korone („ne raste broj zaraženih od izbora i od derbija nego raste od protesta“).

No, ako i ohrabruje saznanje da je predsednik države upisao fakultet ne bi li bar jednu stvar radio po propisu, obeshrabrujuće je što nas u jeku korone i odjeku policijske brutalnosti i prekih sudova za demonstrante – uopšte mlati pričom o „ispunjenju dečačkog sna“. Jer, osim što njegovi dečački i svaki drugi snovi nisu ni od kakvog javnog značaja (dok pandemija, nezakonito postupanje policije i sudova, pokolj šuma i reka… jesu od javnog značaja!) hvalisanje ostvarenjem dečačkih snova navodi na zaključak da se ono predizborno „za našu decu“ nije odnosilo samo na njihovu decu već i na decu u njima.

Nije se ova vlast ni do sada ponašala odraslo. I jeste se pokazala nedoraslom za svaku funkciju, svaki posao, svako zaduženje. Ali baš da nama vladaju deca u njima? Da nije to ipak malo previše? Čak i za nas.

Peščanik.net, 20.07.2020.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)