001: SRPSKI KKK – KRV, KRUH, KOSOVO: Tko je god naivno pomislio da se prizori iz nacističke Nemačke tridesetih godina više nigde i nikad neće ponoviti – slike smeđekošuljaša koji u partijskim SA uniformama stoje ispred jevrejskih radnji, sprečavajući nemački puk da kupuje bilo šta od niže, genetski prljave rase – dočekao je da mu se u detaljima i celini čitav prizor, kao u filmu “Dan mrmota”, iznova vrti punih petnaest dana, usred Sombora, usred KKK države Srbije!

Već dva tjedna, naime, navodno neidentifikovana grupa građana svakog jutra stoji ispred pekara čiji su vlasnici Albanci i sa improvizovanog pulta prolaznicima, potencijalnim kupcima, radoznalcima i lokalnoj bagri – besplatno deli kruh. Ovakva nacističko-fašistička svetkovina kojoj fale samo baklje i kukasti krstovi u bilo kojoj polunormalnoj i tek pristojnijoj državi trajala bi taman onoliko koliko bi tamošnjoj policiji trebalo da pohapsi stoku i da ove retarde preko noći osudi na godine teške robije, jer praktikovanje paganskih SS-obreda uz izazivanje rasne i verske mržnje nigde nije zajebancija… sem u Srbiji gde se ovaj art-performance odvija nesmetano, sve je u odbrani svete zemlje Kosovo dozvoljeno!

Zastrašujuće impotentna reakcija lokalnog establishmenta usranog od straha da im se ne prilepi proalbanska ili, daleko bilo, izdajnička etiketa – u veselom je rasponu od poremećenosti somborskog gradonačelnika koji je u ekstremnoj fazi čoveka/pičke izgovorio da “treba videti o čemu se radi” do priznanja vojvođanskog Ombudsmana zaduženog za ljudska paramecijumska prava, da je “zatražio informaciju”! Ako u sebi pitate sebe: a šta radi Policija, gde je Tužilaštvo – šarmantno ih zabole kurac za albanske pekare, još time treba da se bave, naročito kad nema “informacije” i kad tek treba da se “vidi o čemu se radi”. Posebno je dementna izjava neke oficijalne budale iz Sombora: tužilac li je ili već neko ovisno govno – da nema “nikakvih prijava” i da je “bez prijava” on nemoćan, dabogda mu delili hleb ispred njegove kuće!

Kad sportski eliminišemo ove političke amebe, svejedno da li su iz Tadićeve ili Koštuničine ergele, jer između ove dve štale razlike nema: obe nepodnošljivo smrde – ostaje najodvratniji ukus srpstva pri pomisli na one somborske primerke koji pristaju da prime hleb, lično im se poserem na koricu, sve pod obrazloženjem da ih “politika ne interesuje” i da ovako štede “kućni budžet”. Kakav to proliv od čoveka moraš da budeš da uzmeš kilo kruha od nacista i da se osećaš dobro? Kakva je to moždana srpska masa koja se kupuje za 26 dinara i koja veruje da se ovako brani Kosovo?

Kakav je to pogani um koji bi za 26 dinara prodao sva autorska prava na solidarnost, prijateljstvo ili sućut? Činjenica da postoje Srbi koji postaju fašisti za tri besplatne kune – ni albanski kruh jeli, ni albanski kruh mirisali – integralno je brašnjavi deo ovdašnje patriotske priče koja nam se nezapečena servira kao Nacionalna Instrukcija: šta da individualno a kolektivno radimo za Akcioni Plan u poništavanju lažne pekarske države Kosovo?

Sanjam: da sam ja neki kurčevit predsednik države i da se, daleko bilo, zovem Boris Tadić, prekinuo bih sve programe državnog RTS, zatražio da se odmah i ovog časa to fašističko stado u Somboru skloni sa ulica, privede, pohapsi i osudi na najteže kazne. I izvinuo bih se svim Albancima u Srbiji, svim albanskim pekarima i albanskim pekarama; i lično, otišao u nekoliko albanskih pekara na burek, kifle, jogurt ili već; i tražio da me svuda prate tv ekipe koje će snimati kako neumereno jedem sve vrste bureka i probam svaku kiflu i jedem suvi kruh, sve mljackajući prstima.

Ali, mnogo sanjam: Boris Tadić zvani Pizda – nema informacije o somborskim pekarima. Možda bi mu pomoglo da se uloguje na internet sajt ovdašnjeg srboidnog Obraza, nacističke pravoslavne organizacije koja povodom happeninga u Somboru ovako dojavljuje Tadiću, odbijajući da prizna palatalizaciju koja u sebi ne poseduje pridev “srbski”: “Otačastveni pokret Obraz u potpunosti podržava i stoji iza akcije besplatnog deljenja hleba i peciva ispred šiptarskih pekara u Somboru. Javna je tajna da svaka šiptarska pekara, bakalnica, zlatara ili ma koja druga firma, bilo da se nalazi u Somboru, Beogradu, Beču ili Cirihu, odvaja deo svojih prihoda za finansiranje Tačija, Čekua, Harandinaja i ostalih bandita i terorista na Kosovu i Metohiji.

Drugim rečima, svaki dinar koji Srbi ostave u šiptarskim radnjama predstavlja prilog koji mi sami dajemo za paljenje naših kuća, rušenje naših crkava i ubijanje naše dece! Međutim, dok kosovsko-metohijski Srbi na sam dan Zadušnica zatiču oskrnavljene i razrušene grobove svojih najmilijih, dotle antisrbrski mediji pokušavaju da ubede ovdašnju javnost da mi treba da čuvamo i negujemo upravo one izloge iza kojih se smeškaju srbski dušmani – kao da srbske majke ne umeju da prave hleb, i kao da u Srbiji ne postoje i pekare koje drže Srbi, Makedonci ili Goranci, koji su inače poznati kao vredni i čestiti ljudi koji poštuju srbsku državu!”

Prevedeno na jezik Obraza: Zeig Heil, Srbijo!

 
002: SKUPŠTINSKA REZOLUCIJA – SRBIJA ISPRED EVROPSKIH PEKARA: U času dok pišem ovaj tekst (sreda 05/03,14:00 sati) predsednik Skupštine Srbije prekinuo je sednicu na kojoj je trebalo da se raspravlja o Rezoluciji koju su zajednički pripremili radikali Vojislava Šešelja, socijalisti rahmetli Slobodana Miloševića i deesesovci Vojislava Koštunice; Rezolucija zahteva od EU da Srbiju prihvati i prizna kao državu u kojoj je Kosovo njen integralni deo – uz pretnju da pregovora sa EU neće biti ako EU ne prizna da je Kosovo večni, obrazovski, hlebni, integralni i pšenični deo Srbije u budućem državotvornom kruhu. Predsednik Skupštine, Tadićev čovek, prekinuo je sednicu vadeći se da nema mišljenje Vlade o Rezoluciji, sve se nadajući da će se preglasavanjem na Vladi (Vojislava Koštunice) zaustaviti ovo proglašenje Samoizolacije.

Nesrećni Boris Tadić koji izgleda kao drogirani bokser kojeg u jaja šutira svaka budala iz Koštuničine stranke, ne ume da se otme polnom utisku da je potrebno da bude veći patriota od Koštunice glede Kosova: njegove budalaste izjave da on hoće i Srbiju u Kosovu i Srbiju u Evropi, ali tako da se Evropa odrekne nezavisnog Kosova, neodoljivo liče na apel da bi voleo nešto da poševi ali da ga drži na odstojanju, što je ona vrsta erotske situacije u kojoj je onanija jedino rešenje; zato danas imamo paćeničku varijantu Tadićevog kukumačevanja koje se oglašava idejom da su nam podjednako bitni i Kosovo u Srbiji koliko i EU u Srbiji, što je realno koliko i želja svakog muškarca da poseduje dva penisa: jedan za unutrašnju, drugi za spoljnu upotrebu!

Nemoć nemoćnog Borisa Tadića da preseče ovu Srpsku Agoniju –  jer je Agonija jedina slika Današnje Srbije – sve je strašnija kad od njega čujemo da nema nikakve šanse da Vlada Srbije padne, ma šta da se desi, čak i da se Rezolucija donese, jer je njegova Demokratska stranka toliko vezana za onu finansijsku vlast u krvnim tokovima novca, da je prosto nemoguće da se, odjednom, hiljade ljudi liši predivnog i sexxy prihoda. Šta tek reći o budalastim izjavama mafijaškog G17+ ministra Mlađana Dinkića koji se odjednom, sad, posle pet godina, setio da Koštunica “neće evropske integracije” a sa istim je Koštunicom rušio sve liberalne predloge i Vladu Zorana Živkovića – lansirajući sebe kao ultimativnog srpskog lopužu spremnog da za učešće u vlasti proda svaki sledeći lopovluk; kad danas čovek sluša ovog debila koji se, kao, sad, zalaže za EU, slobodne investicije i ljudska prava, onda je to isti feeling koji bi imao 1947. kad bi ti o Slobodama govorio Himmler!

Dinkić nije samo kriminalac: on je default primer bolesne transvezije – spreman da u svakom času bude bilo šta, samo da su tu neke velike pare, da li skijaški centri, pare Srbije u ruskim bankama, slučaj Nacionalne štedionice ili otimanje Telekoma; u poređenju sa njim, Bogoljub Karić je nevinašce i sasvim pošteni biznismen!

A Rezolucija?

Sve će to, prijatelji, Boris Tadić pozlatiti!

 
003: OTVORENO I ZATVORENO PISMO BORISU TADIĆU: DA LI SI TI, ČOVEČE, NORMALAN? Jutros, petog dana trećeg meseca 2008, u poštanskom sandučiću zateknem pismo Demokratske stranke adresovano na moje ime; gledam – jeste Petar Luković, jeste adresa tačna, ugledam i šifru: B_SU18, vidim da mi cirkularnom izjavom piše Boris Tadić, potvrđeno fotokopiranim potpisom. Otvorim pismo i odmah sednem na stepenik od uzbuđenja jer Moron već u prvoj rečenici piše:

“Želim da vam se zahvalim što ste doprineli da zajedno ostvarimo veliku pobedu.” Na čemu li mi se zahvaljuje kad pouzdano znam (objavio javno u nekoliko stotina navrata) da ni mrtav ne bih glasao za Njega; jebe se Tadiću što nije dobio moj glas nego mi on piše: “Ovo nisu bili obični izbori, birali smo više od predsednika.” Stanem od zbunjenosti: šta je to “više od predsednika”? Nadpredsednik? Nadčovek? Obrazovac? Živeo sam u szivi-uverenju da se 03/02 bira Predsednik Srbije, ali mi Tadić poručuje da smo birali više od predsednika – birali smo budućnost zemlje.

Ne znam kako da mu objasnim da na izborima ništa nisam birao: ni predsednika, ni nadpredsednika, ni budućnost zemlje, savršeno me je zaboleo polni organ pred dilemom da glasam za Tadića ili Nikolića, već sam nešto kurčevito nacrtao i nešto na polumađarskom napisao including puszi, poništio glasački listić, otkud nesretniku Tadiću ideja da mi poručuje “jedan veliki rezultat je postignut, ali pred nama je još mnogo izazova”. Pa, šta, ako je pred nama mnogo izazova, treba li zbog tih izazova da se zabrinem ili da se obradujem, ne jebe me Tadić nego mi pismom  poručuje da nije daleko 11.05. kad će se na pokrajinskim i lokalnim izborima potvrditi “čvrsta opredeljenost” za naše najvažnije ciljeve.

Taj isti Tadić koji se seksualno a obrazovski nacionalno predao Koštunici, legao na krevet, raširio noge pevušeći pesmu grupe Squeeze “Take Me, I’m Yours”, poručuje mi na kraju pisma: “Siguran sam da ćemo vrlo brzo osvojiti Evropu zajedno!” Kako ćemo da osvojimo Evropu: vojno, biološkim otrovima, agresijom na susedne i nesusedne zemlje, Evrovizijom, tenisom, nije precizirao Tadić čija se politika prepoznaje po činjenici da se meni, članu Političkog Saveta LDP, šalje zahvalnica Demokratske stranke!

Zahtevam, gospodine Tadiću, da mi više ne šaljete pisma zahvalnosti: nikad nisam glasao za vas niti mi to pada na pamet u budućnosti; manite me se pisama; ukinite šifru koja je lažna – probajte da razumete poruku: nisam član DS, neću biti član DS, ne glasam za vas i zabole me kurac za vas. I nemojte mi, još jednom vas upozoravam, više slati vaša usrana slatkorečiva pisma: probajte, za promenu, da nešto suvislo uradite u vašem mandatu! Recimo, da kažete da je Sombor u Evropi i da svaka pekara ima pravo na hleb. Sve pod uslovom da razumete o čemu govorim, o čemu duboko i s pravom sumnjam!

***

PS. Text zvučno oblikovali my friends: Sons & Daughters (live), 46bliss, Blowing Trees, Cazals, Soft Tigers, They Live By The Night, Danger Radio, The Matches, The Epochs, The Motion Sick, We Should Be Dead, Ugress, Mint, Fancey i – iznad svih Glasvegas.

 
Feral  Tribune, 05.03.2008.

Peščanik.net, 05.03.2008.