Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

U sveopštoj dehumanizaciji možda i nije čudno što se predsednik države hvali svojom, a vladajućom partijom nazivajući je – mašinerijom. I to – ozbiljnom mašinerijom. Čudi jedino što je to, kao retko kad, tačna izjava.

Kao i svaka ozbiljna mašina (ne: ozbiljna zato što ima zavidne performanse ili zato što je od pouzdanog proizvođača, već: ozbiljna zato što ne zna za šalu) i ova radi samo ono što joj vi zadate da radi. Kad dodate gas, jurne tamo gde je usmerite (na čoveka, instituciju, pojavu…), kad prikočite, mašina se ukopa u mestu i propusti pešake na Paradi ponosa, na primer.

Slično onom Plavom zecu Duška Radovića, i ova mašinerija svašta zna i ume. Dobro, možda ne baš „i francuski govoriti“, ali svakako zna da kroji, broji, plete, mete, kuva… Za ovih pet godina na vlasti mašinerija je naučila i uvežbala kako da nam kroji sudbine, kako da plete zavere, koga i kako da pomete iz medija i ustanova, kako da zakuva situaciju do usijanja. A nadasve, uvežbala je kako da broji i, što je još važnije – kako se do željenih brojeva stiže, bilo da su u pitanju ankete i istraživanja ili glasački listići. A, bogami, posebno dobro je uvežbala i kako se posle toga žanje.

No, ova mašinerija ume i više od Plavog zeca. Ume da pere, biografije na primer, ume da uteruje – glasove i strah, da melje figurativno i bukvalno… Ume da čereči po tabloidnim medijima, da prostire prljav veš, da papreno naplati svaku godinu u kojoj nije bila na vlasti i svaku uvredu još od vrtića pa nadalje. Čak i najsitniji šraf u ovoj mašini sada ima mogućnost da ispostavi račun svakome za koga pomisli da mu se nekada zamerio.

Sa druge strane, ako niste deo ove mašinerije, vama se svašta može desiti. Može da vas pokosi savamalski državni udar (koji je posle godinu dana neistrage prebačen nižem tužilaštvu na zaborav), mogu da vam obiju i pretresu stan zato što istražujete kriminal i korupciju kao što se desilo novinarki Krika, mogu vam otkazivati poslove i koncerte kao što se dešava javnim ličnostima koje su podržale Sašu Jankovića, možete biti tuženi i tuženi kao što se dešava Vesni Pešić i Peščaniku…

Možemo mi ovo stanje zvati partokratijom ili čak partopatijom, ali nama su, mnogo više od obične opozicije, potrebni – ludisti. Ne, ne oni koji su dovoljno ludi da se suprotstave ovakvoj situaciji već oni koji su spremni da udare na mašinu i onesposobe je za rad.

Peščanik.net, 10.07.2017.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)