Foto: Vedran Bukarica
Filozofski fakultet u Novom sadu, foto: Vedran Bukarica

Živimo u sredini u kojoj kršenje zakona već odavno nije retkost, naprotiv. Činjenica da i Globalni indeks percepcije korupcije i Indeks otpornosti na organizovani kriminal svrstavaju našu zemlju u najuži krug najlošijih u Evropi to potvrđuje. I, šta više, govori da značajan doprinos bezakonju daje vlast čija je obaveza da ga spreči, da obezbedi primenu zakona.

U samo nekoliko dana protekle sedmice demonstrirala je to više puta. Za ilustraciju frapantne lakoće sa kojom ona krši zakone i propise koje je sama donosila za ovu priliku poslužiće dobro i samo tri primera.

Pre neki dan Savet Medicinskog fakulteta u Beogradu razrešio je dekanicu fakulteta. O razlozima se spekuliše ali šta god da su bili navodni ili pravi razlozi smena je bez sumnje sprovedena na protivpravan način. Zakon o visokom obrazovanju predviđa da se uslovi za razrešenje dekana bliže uređuju statutom fakulteta. Statutom Medicinskog fakulteta predviđeno je da postupak za razrešenje dekana može da pokrene samo Nastavno-naučno veće većinom glasova od ukupnog broja članova ili najmanje 30 redovnih profesora, ali ove su odredbe ignorisane. Ne ulazeći u to da li je ministru zdravlja koji stoji iza smene bilo samo komplikovano ili nemoguće da obezbedi pravno valjan predlog za razrešenje, očito je da je Statut (a time i zakon) prekršen svesno, namerno. A to je nedopustivo i daje povoda za sumnje da se isprobava „recept“ koji bi se mogao primeniti i za smenu drugih nepoćudnih dekana ili rektora.

Sredinom sedmice bili smo svedoci bizarnih i za građane i zemlju ponižavajućih događanja u skupštini grada Zaječara. To što se tamo događalo je zabrinjavajuće ne samo zbog kršenja zakona i ignorisanja sudske odluke od strane faktičke ali nelegalne lokalne vlasti, već i zbog podrške koju joj u tome direktno ili indirektno pružaju organi državne vlasti. Apsurdno je bilo držati ovakvu sednicu, apsurdno i da je obezbeđuje policija, pogotovo u sadejstvu sa ljudima iz nekakvog privatnog obezbeđenja. Ali malo je verovatno da su iza toga odluke faktičkog (ne i zakonitog) predsednika skupštine Zaječara ili načelnika policije, mnogo je verovatnije da su postupali u skladu sa instrukcijama, odnosno nalozima „odozgo“.

Viši sud u Zaječaru je poništio kao nezakonitu odluku skupštine grada Zaječara o potvrđivanju mandata njenih odbornika. Pravna posledica te odluke je jasna – mandati odbornika nisu potvrđeni, što automatski znači da skupština Zaječara nije konstituisana. Od dana kada je Gradska izborna komisija Zaječara objavila konačne rezultate izbora prošlo je više od dva meseca, a Zakon o lokalnoj samoupravi izričito predviđa da je, ako se posle sprovedenih izbora u roku od dva meseca od objavljivanja rezultata izbora ne konstituiše skupština, predsednik Narodne skupštine dužan da donese odluku o raspisivanju novih izbora. Za situaciju koja i dalje preti ozbiljnim incidentima jedino normalno rešenje je primena nedvosmislenih odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi. Ali po svemu sudeći vlast to (još uvek) ne želi da prihvati.

Ipak najzanimljiviji primer dobili smo u Novom Sadu kada je policija, uz upotrebu ne samo nepotrebne, velike i žestoke fizičke sile nego i šok-bombi, razbila proteste studenata i građana.

Traganje za odgovorima na pitanja koja se s tim u vezi (i ne samo povodom događanja u Novom Sadu) otvaraju, već na početku suočava sa činjenicom da se uopšte ne zna koja konkretno „eksplozivna sredstva“ (sme da) koristi policija Srbije. Iako zvuči neverovatno, ipak ni Zakon o policiji ni Pravilnik o tehničkim obeležjima i načinu upotrebe sredstava prinude to ne preciziraju na bilo kakav način.

A i ako pođemo od pretpostavke da šok bombe jesu, u načelu, dopušteno eksplozivno sredstvo u nekim situacijama, u ovom slučaju evidentno je očito kršenje izričite odredbe zakona prema kojoj „nije dozvoljeno upotrebiti eksplozivna sredstva prema maloletnim licima i licima u masi“.

Po zakonu, za upotrebu eksplozivnih sredstava potrebna je „odluka direktora policije uz prethodno pribavljenu saglasnost ministra“. Nije poznato ko je zaista odlučio da se eksplozivna sredstva u Novom Sadu koriste. Ali ako to nije (a verovatno i nije) direktor policije uz saglasnost ministra unutrašnjih poslova, to je još jedno očito kršenje zakona.

U celoj stvari bez sumnje najviše pažnje zaslužuje odredba zakona prema kojoj se eksplozivna sredstva mogu upotrebiti „ako su ispunjeni uslovi za upotrebu vatrenog oružja“.

Ko god da je odlučio da se pre neki dan u Novom Sadu upotrebe eksplozivna sredstva ili je „samo“ svesno kršio ovu odredbu zakona ili zaista ozbiljno misli da su bili ispunjeni uslovi za upotrebu vatrenog oružja. Pomisao da je reč o ovom drugom posebno je zastrašujuća. Jer, ako je tako, samo je pitanje trenutka kada se će se mozaik bezakonja upotpuniti poslednjom kockom, najružnijom i tragičnom.

Peščanik.net, 06.09.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)