Svaka priča o srpskom pravosuđu izgleda kao gola zajebancija sa neizbežnim primesama horrora: još kad je na optuženičkoj klupi neko uniformisano lice iz državotvorne Srpske Pravoslavne Crkve, svejedno da li se goni zbog zlostavljanja dece žaračem ili prefinjene pedofilske tehnike uvlačenja u dupe – ishod je unapred poznat; ili je bradato lice oslobođeno usled nedostatka dokaza, ili je sud nešto zasrao pa se suđenje poništava, ili je slučaj zastareo, ili silovana deca nisu pravilno skladištila uzorke DNK iz popovske sperme, ili nije u nacionalnom interesu da sveštenicima zbog sitnica sudimo baš sad kad se svet ostrvio da nam uzme Kosovo sguza!

Povod za ovu filozofsku raspravu o manijacima u mantijama jeste odluka Vrhovnog suda Srbije da se – zbog nepoštovanja procedure – ukine presuda Opštinskog suda u Novom Sadu kojom je Jovan Mišić, poznatiji pod semenim imenom Ilarion, osuđen na čitavih godinu dana zbog pedofilskih aktivnosti; do pre mesec dana, zanimljivo, čak je postojala poternica za Mišićem, ali sad kad je presuda ukinuta i zaključeno da je „slučaj zastareo”, mahniti sveštenik slobodan je da po crkvenim baštama i dalje dečacima pokazuje spolovilo i da bogatom novčanom nagradom od 100 dinara celiva svako hrabro dete radoznalo da pipne mlohavu religioznu alatku.

Upravo tako je čitav slučaj otkriven pre šest (!) godina: deca su se roditeljima hvalila da im je čika popa davao novac svaki put kad su ga uhvatili za Pokemona… I kad su užasnuti roditelji digli frku, Crkva je mirno, kao da se ništa nije desilo, povukla Ilariona sa radnog mesta i, navodno, pokrenula „interni postupak” po sopstvenim aseksualnim kanonima. Logično: država Srbija i pre šest godina nije imala snage i volje da posegne za normalnom procedurom i ovog seksualnog zlotvora stavi iza rešetaka, već se zadovoljila obećanjem Crkve da će tu stvar „rešiti”.

Čekajući ishod postupka koji verovatno nikad nije ni pokrenut, Mišić je premešten u Hrvatsku, u manastir Orahovica, gde je nastavio da radi ono što najviše voli: da penisom celiva srpske dečake mlađe od šest godina. I taj je skandal (pravo)slavno zataškan: Mišić se opet vratio u majčicu Srbiju da na miru čeka odluku Opštinskog suda u Novom Sadu; pomenuti Sud, tek da pomenemo, vodio je postupak upravo tako da ga svaki Vrhovni sud ima odmah poništiti: Mišić, recimo, nije bio pozivan na saslušanje, niti na glavni pretres, što je bilo dovoljno za ovakav očekivan i planiran happy-end epilog.

Ovo pravno vunovlačarenje koje je trajalo punih šest godina na delu je pokazalo da je, u stvari, Država Srbija integralni deo Crkve; koliko dečaka Ilarion treba da poprska svetom spermatoizoidnom vodicom da bi neki ovdašnji Sud odlučio da ovo čudovište valja baciti na dugogodišnju robiju – u odluci Vrhovnog suda nije objašnjeno, baš kao što ništa nije rečeno ni o slavnom vladici vranjskom Pahomiju koji je, baš kao i kolega Ilarion, u pedofilskoj groznici spopadao dečake u sopstvenom manastiru. Četiri odvojena procesa protiv ovog Manijaka koji je i dan-danas na visokom SPC položaju, okončana su prirodnom pravnom smrću: dva procesa su do izricanja presude zastarela, za ostala dva nije bilo „dovoljno dokaza”.

Činjenica da je Vojislav Koštunica u nekoliko navrata dolazio u Vranje gde je glavnim ulicama šetao sa ovim časnim i nepohotnim božjim službenikom – vrlo se dojmila srpskom pravosuđu koje je ovu mušku šetnju ispravno pročitala kao politički signal: ne dirati Pahomija! Za one koji ovaj signal nisu videli prvi put, dr Koštunica je napravio reprizu: u širi krug budućih pregovarača o Kosovu, dr Kalašnjikov uvrstio je diplomatu Pahomija – tek da pokaže da je Pahomije onaj stub srpskog društva koji se mora čuvati i negovati.

Tako se pedofilski krug nepovratno zatvorio: Pahomije i Ilarion su konačno slobodni da voljenom srpskom premijeru pruže odlučujuću podršku u historijskoj borbi za jednopolno Kosovo! Kolektivno ćutanje srpske javnosti glede ovih sramnih sudskih odluka – ovde se pomenutom šutnjom objašnjava kao briga o „ugledu Crkve”, institucije u koju naivni The Serbs još uvek imaju najviše poverenja! Slučaj pedofilskog dueta Pahomije/Ilarion koji se kanonom „muškog bratstva” tretira kao „bezazleni incident” samo je vrh ledenog crkvenog brega koji štiti ratne zločince, priziva fašiste u svoje okrilje ili propoveda ideologiju po kojoj sve zlo „stiže sa Zapada”, u šta se, valjda, ne računa pedofilija koja se po ovdašnjim manastirima svečano primila i, kao falusna štafeta, prenosi s mantije na mantiju ispod koje se, obično, ništa ne nosi; tko, jebiga, zna kad će naleteti nova, radoznala skupina dečaka!

Srpska Pravoslavna Crkva niti se oglasila niti ima namera da se oglašava spram ovakvih „sitnica”; izvesni ministar pravde (partijski drug Borisa Tadića) reći će da ne komentariše odluke sudova; od ministra policije dočekaćemo da nam kaže da ovaj slučaj više nije u opisu njegovog radnog mesta; dr Koštunica upozoriće da u Srbiji nema važnije teme od Kosova i da je borba za očuvanje celovitosti Srbije, u stvari, bitka za međunarodno pravo i Statut Ujedinjenih naroda, te nam je neophodno nacionalno jedinstvo; Velimir Ilić, ekspert za crkveno i muzičko pravo, trenutno je zauzet trubačkom organizacijom Sabora u Guči; kako je krenulo, možda Ilarion i Pahomije u Guči budu počasni gosti!

Uz narodnjačku parolu: „Tko ne voli pedofiliju, taj ne voli Srbiju!”.

 
Feral Tribune, 09.08.2007.

Peščanik.net, 09.08.2007.