Za vreme službene posete Španiji, predsednik Republike Srbije, pored uobičajenih, izrekao je i formulu koja je do sada bila u ekskluzivnom domenu Jeremića gena: “Jedina prepreka na putu ka EU je nefleksibilan stav Holandije zbog saradnje Beograda sa Haškim tribunalom.” Razlog za takav stav je holandska “nečista savest”, jer nije sprečen masakr u Srebrenici 1995. “Holandija se smatra odgovornom za tragične događaje u BiH i zato kažnjava demokratiju u Srbiji”, rekao je on (Danas,11. mart 2009).

Hajdemo redom.

1. Holandija ima nefleksibilan stav zbog saradnje sa Haškim tribunalom, veruje predsednik. Holandija, međutim, veruje nešto drugo: da nema potrebne saradnje Srbije sa Tribunalom, jer mu Ratko Mladić još nije izručen. I nikakva diplomatska formula ne može da izmeni značenje tog stava.

2. Holandija ima „nečistu savest“ zato što njene oružane jedinice nisu sprečile masakr u Srebrenici, dočim Srbija, sudeći po ovim formulama, ima čistu savest, iako je ne tako davno Međunarodni sud pravde u Hagu utvrdio: „Srbija je povredila obavezu da spreči genocid, na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u odnosu na genocid koji se dogodio u Srebrenici u julu 1995. godine“. (Videti tač. /5/ izreke presude MSP u Hagu u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije.) Za Holandiju, nijednom sudskom odlukom nije utvrđeno da nije sprečila zločin genocida, za Srbiju, jeste – upravo ovom odlukom. Holandija sama od sebe, bez sudske odluke, takoreći ničim izazvana drži da je odgovorna. Tako je to sa prezrelim demokratijama!

3. Holandija se smatra odgovornom za tragediju u Srebrenici, pa zato kažnjava „demokratiju u Srbiji“. Kakva uzročno-posledična veza! Umišljeni vinovnik kažnjava nedužnu žtrvu. Tako je to u mladim, nezrelim demokratijama!

4. Zaključak koji stoji iza ovih reči jeste da se Holandija „smatra odgovornom“, što i nije sporno, jer je njena Vlada pala, prihvativši političku odgovornost. Ali i to da se, po svemu sudeći, Srbija „ne smatra“ odgovornom. Nijedna Vlada u Srbiji nije pala niti misli pasti zbog utvrđene pravne odgovornosti Srbije za nesprečavanje zločina genocida. Zar samo naši političari misle da ne treba da pokažu da su razumeli (čak i ako nisu) da postoji razlika između političke vlasti i pravnog subjektiviteta države? Može se predsednik Republike smatrati distanciranim od Miloševićeve vlasti u vreme kad je počinjen zločin u Srebrenici (iako pretpostavljam da je svestan da njegovi koalicioni partneri istovremeno uspešno rade na rehabilitaciji dotičnog i na zaboravljanju prošlosti), ali ne sme ne znati da je Srbija pravna sledbenica Savezne Republike Jugoslavije i da je to pravno sledbeništvo dovelo do osude. Nije smeo zaboraviti da je svoju reč izgovorio u državi članici EU koja je proglasila 11. jul za dan sećanja na Srebrenicu.

5. Jedan šef države ne sme zanemariti to da, osim pravne krivice postoji i politička, moralna, a i nacionalna odgovornost koja je nedavno navela (na primer) francuski Državni savet da prizna odgovornost države Francuske za deportaciju Jevreja u Drugom svetskom ratu, iako broj onih koji poput Le Pena (počasnog građanina Zemuna), podržavaju ili opravdava Petenov višijski režim, u današnjoj Francuskoj nije zanemariv i mogao bi uticati na nečiji budući mandat. Nikad pre (a, verujem da neće više nikad), ljudi koji sebe zovu Srbima nisu počinili ono što je učinjeno u Srebrenici. Predsednik ne sme biti užasnuti Jaspersov čovek iz mnoštva koji nije znao. Jer, verujem da je znao dok predsednikom nije postao.

Peščanik.net, 12.03.2009.


The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)