Većina aktera je, izgleda, zadovoljna nedeljnim izborima za savete nacionalnih manjina – ministar Čiplić je zadovoljan demokratskom atmosferom, a Muamer Zukorlić, Ištvan Pastor, Riza Halimi i Ana Makanova Tomanova, da pomenemo samo neke od učesnika izbora, podrškom sunarodnika. Početak, međutim, nije nagoveštavao kasnije zadovoljstvo.

Biračka mesta nisu otvarana na vreme, da glasaju nisu mogli svi koji su to želeli, a oni koji su to hteli mogli su to i da učine, ali na mestima na kojima do sada nikada nisu glasali. Bilo je nervoze, psovki i razbijanja glasačkih kutija. Muamer Zukorlić je govorio o masakriranim listama, a Ištvan Pastor, političar nesklon neumerenim reakcijama i rečima, o bruci i sramoti. Ovo jesu prvi neposredni izbori za nacionalne savete, ali nisu prvi izbori koji se u Srbiji organizuju. Izborna administracija je bila katastrofalna, a povišeni ton učesnika izbora razumljiv.

Na izbore je, prema do sada dostupnim podacima, izašlo tek nešto više od polovine upisanih manjinskih birača. Izlaznost je mogla biti i veća da se organizaciji izbora pristupilo sa više posvećenosti i ozbiljnosti. Država se držala indolentno i naglašeno po strani, iako je kao servis morala biti prisutnija, ažurnija i afikasnija. Izborima je prethodio govor mržnje, odzvanjala je dramatična nacionalna retorika, ali nije uspela da mobiliše sve one kojima je bila namenjena. Difamiranje konkurentskih izbornih lista pojačalo je, s druge strane, kod jednog broja manjinskih birača utisak da je reč o kapitalizaciji etničkog preduzetništva.

Među onima koji su u nedelju apstinirali ima i onih kojima je stalo da pripadnici njihove zajednice imaju prava, ali ne i da ta prava sami koriste. Pajtićeve reči da bi izlaznost bila veća da se na njima odlučivalo o platama i stranim investicijama, ne treba tumačiti kao nipodašatavanje izbora; pre je reč o pokušaju da se prikrije kolaps listi koje je podržavala stranka čiji je on potpredsednik.

Rezultati izbora pokazuju da je bila suvišna i neopravdana bojazan da bi Demokrate i Ligaši mogli doći u poziciju da značajno utiču na rad (jednog broja) nacionalnih saveta, ako već ne i da ih kontrolišu. Demokratska stranka je jaka u Vojvodini i može da dobije mađarske glasače za parlamentarne izbore, ali na izborima za nacionalne savete, kako sada stvari stoje, nema šta da traži. Izigravanje političke volje birača ne predstavlja inteligentno ponašanje – istiskivanje SVM iz lokalne vlasti, dakle, ima svoju cenu. Pored toga, „Mađarska sloga“ je, uključivanjem na listu nekoliko crkvenih velikodostojnika, uspela da homogenizuje podršku i obezbedi daleko više glasova od konkurencije.

Od tri bošnjačke liste najviše glasova je osvojila lista koju je predvodio Muamer Zukorlić. On je u predizbornoj kampanji zaoštrio retoriku, sada sa pozicije pobednika drugoj strani nudi popravni – priliku da uvaži izbor Bošnjaka i tretira ga kao partnera. Doduše, u kampanji Zukorlić nije kritikovao samo ponašanje države, nego i političke protivnike iz redova vlastite zajednice. Da li je i koliko je time produbio jaz među Bošnjacima, pokazaće se vrlo brzo. Ni ostale manjinske zajednice nisu pošteđene podela i sukoba, ali one nigde nisu (bile) tako oštre i brutalne, kao u slučaju Bošnjaka. U jednoj od svojih prvih izjava Zukorlić je poručio da će biti tolerantan. Najgore su trijumfalne pobede, uljuljkuju pobednike, čine ih arogantnim i neosetljivim, umesto agilnim i preduzetnim. Još jedna stvar: sadašnji predsednik bošnjačkog nacionalnog saveta je svojevremeno pokušao da kompetencije saveta proširi i na Islamsku zajednicu. Nakon pobede Zukorlićeve liste postavlja se pitanje: hoćemo li svedočiti obratnom procesu, pokušaju da se nacionalni savet instrumentalizuje od strane verske zajednice?

Posle nedeljnih izbora i Albanci će, konačno, dobiti svoj nacionalni savet. Fantastičnih 80 procenata podrške Partiji za demokratsko delovanje može da raduje njenog predsednika Rizu Halimija. On, međutim, nije politički novajlija i zna da se ta podrška može brzo istanjiti, jer će teren na kome će se od sada kretati biti vrlo sklizak. S obzirom na sklonost srbijanske vlade da vodi „dnevnu“ i „noćnu“ politiku, Halimi već sada može računati sa  perfidnim podrivanjem, ali i oštrom kritikom albanskih političkih oponenata. Srbijanski politički kartel nije odustao od podele Kosova i njemu su potrebniji tvrđi i ekstremniji političari od Halimija.

Nacionalnim savetima je do sada često spočitavan manjak legitimnosti. Ovim izborima je taj prigovor neutralizovan, ali ostaju drugi, ništa manje važni problemi. Recimo, nacionalni saveti se do sada nisu dokazali kao nezavisni i autonomni organi u odnosu na druge centre moći; partije, pre svega. Hoće li se, nakon nedeljnih izbora, stvari promeniti? Pitanje je retoričko. Svejedno da li su u pitanju simbolički ili materijalni resursi, ni jedna partija, bez obzira na to da li se samodefiniše kao etnička ili građanska, ne želi da ih se odrekne. Formiranje nacionalnih saveta ponegde će ličiti na namirivanje partijskih i inih zaslužnika. Ali, neće u svim nacionalnim savetima doći do personalnih promena na čelnim pozicijama. Tamo gde će do njih doći, promene će ličiti na podizanje poklopca sa septičke jame, jer će mnoge neprijatne stvari sada izbiti na površinu. Bilo bi loše kada bi se taj smrad iskoristio za dezavuisanje institucije saveta.

 
Peščanik.net, 10.06.2010.

Srodni link:

Pavel Domonji: Izbori za nacionalne savete