Nasilje nas vodi u fašizam, nasilje je ideologija, a ne samo forma ponašanja u svakodnevnom životu. Države i narodi koji se ne suprotstavljaju nasilju na organizovan način upotrebom prava i zakona, preuzimaju odgovornost za bujanje nasilja na sopstvenom tlu.

Ovo nisam rekla ja, to su jučerašnje reči Borisa Tadića – mali korak za demokratiju, ali veliki za našeg predsednika.

Njemu je od juče postalo jasno sve, pa i to gde su koreni nasilja u našoj zemlji. Vidim, rekao je, neprekinutu nit između nasilja koje se dešavalo devedesetih, zverskih zločina na prostoru bivše Jugoslavije, podrške štrajkovima Jedinice za specijalne operacije, političkog jezika koji je proizveo bes prema takozvanim izdajnicima i stalnog traganja za neprijateljima u društvu.

Predsednik je ovih dana izgleda i sam bio izložen nasilju stranih ambasadora i ostalih preživelih stranaca, pa su mu se od pretrpljenog straha otvorile oči i gle, ugledao je nit nasilja. Dok je još u šoku od krvavog konca koju mu se odmotava pred očima, ili dok se pravi da ga je tek sada ugledao, treba mu poručiti da ga to njegovo otkriće obavezuje, na primer, na sledeće odluke.

Ajmo još jednom, za predsednika…

Hitno hapšenje Ratka Mladića, hitno donošenje rezolucije o Srebrenici, hitno pokretanje postupka za utvrđivanje političke pozadine atentata na premijera Đinđića, privođenje na saslušanje Vojislava Koštunice, Radeta Bulatovića, Ace Tomića, Dragana Jočića i ostalih članova družine, smenjivanje direktora državne TV, izbacivanje iz medija koje kontroliše država svih kolumnista koji huškaju na nasilje, informativno-hrišćanski razgovor sa nekim od članovima Svetog Arhijerejskog Sinoda i njihovom dečicom iz Sabora dveri, Naših, Nomokanona, kažnjavanje raznih varvarogenija koji su pozivali na nasilje i paljenje ambasada i tako dalje, i tako dalje.

Dvojica mladića koji su sa našim Miladinom pretukli američkog studenta, pojavila su se pre neki dan pred američkim sudom. Na sudu jedino nije naš Miladin, čiju smo slobodu platili milion dolara. Ispašće na kraju da će on ostati nekažnjen, iako je čoveka bacio u komu, a da će ovi koji su u komu bacili francuskog navijača, iz koje se nije probudio, dobiti 30-40 godina zatvora – tri do četiri puta više nego oni Škorpioni koji su pred kamerama streljali muslimanske dečake kod Srebrenice.

Danas Irci glasaju o Lisabonskom sporazumu, od njihovog DA ili NE u velikoj meri zavisi sudbina daljeg proširenja Unije na ove naše krajeve, ali koga briga. Mi u ovoj rupi imamo svoje uvek iste teme, na primer život ili smrt. Olakšavajuća okolnost je to što nam je izbor tako strašno čist. Posle skoro četvrt veka, ove jeseni smo na trenutak konačno ugledali pravu dubinu naše drame. Deo te drame je i to što, tako iscrpljeni, nemamo pravo na umor, jer svaki put kada zaspimo, probudi se jedan manje.

Muzika u današnjoj emisiji:

Eels – Bad news

Tom Waits – What keeps mankind alive

Tom Waits – Russian dance

Rolling Stones – Paint it, black

Emisija Peščanik, 02.10.2009.

Peščanik.net, 02.10.2009.