U iznajmljenoj sali kulturnog centra Circulo de Bellas Artes u Madridu 30. maja 2013, održan je seminar u organizaciji Aleksandra Vuksanovića, vlasnika web portala (Semanario serbio) i srpske nevladine organizacije sa sjedištem u Holandiji Istorijski projekat Srebrenica sa osnovnom porukom da u Srebrenici nikada nije počinjen genocid. Skupu su se obratili Mišel Kolon, belgijanski pisac, Eduardo Luis Agire, profesor krivičnog prava iz Argentine, te Stefan Karganović, predsjednik NVO Istorijski projekat Srebrenica, dok je Vuksanović u svojstvu domaćina moderirao izlaganja.
Kao zvanični cilj skupa predstavljena je želja organizatora za otvorenom debatom o “dešavanjima u Srebrenici 1995. godine” kao i o srpskim žrtvama kojih u “civilnom ratu u BiH, nije bilo manje nego bošnjačkih”. Tokom izlaganja dominirala je teza o „američko-arapskoj propagandnoj kampanji” po pitanju rata u BiH, što je sala pozdravljala aplauzima. Prema Vuksanoviću, „zločin” u Srebrenici su počinili „neki koji su nosili uniforme srpske vojske” (dakle ne Srbi) što je kasnije obrazložio tvrdnjom da je Tribunal u Hagu tokom 14 godina svog rada osudio „samo jednu jedinu osobu” za zločine počinjene u Srebrenici, Dražena Erdemovića, stranog plaćenika koji se borio za HVO, Armiju BiH i VRS. Profesor Agire je rekao da je rad Tribunala u Hagu česta tema seminarskih radova na njegovom univerzitetu i da se „Tribunal pretvorio u produženu ruku NATO-a”. Mišel Kolon je održao predavanje o modelima političke propagande i monopolizaciji medijskog diskursa zastupajući tezu da iza svakog sukoba stoji NATO i SAD, te da su stvarni učesnici u sukobu tek sredstvo velikih sila koje ostvaruju vlastite interese. Stefan Karganović je u svom izlaganju bio mnogo direktniji iznoseći tvrdnje da je genocid u Srebrenici „laž” koja se koristi kao izgovor za vođenje modernih neokolonijalnih ratova, te da su cifre stradalih u Srebrenici „prenapuhane”.
Kako bi unisono ponavljanje govornika ipak dobilo barem privid debate pobrinuo se predstavnik Ambasade BiH u Madridu dr. Zlatan Burzić, koji je u dijelu predviđenom za diskusiju iskoristio priliku da se obrati prisutnima rekavši da su neki od iznesenih stavova skandalozni, ali da su mišljenja sama po sebi “jeftina”, jer ih svako ima. “Činjenice, međutim, imaju objektivnu vrijednost, a činjenica koju je prepoznao Međunarodni sud pravde je da su Srbi 1995. godine počinili genocid nad bošnjačkim civilima u Srebrenici”, istakao je, dodavši “da jedino osobe bez imalo savjesti i morala mogu gotovo dvije decenije nakon počinjenog genocida tvrditi da se on nikada nije desio, nastavljajući tako ideologiju Slobodana Miloševića, a sve sa ciljem revizije istorijskih činjenica”. Prije nego što je Aleksandar Vuksanović prekinuo obraćanje dr. Burzića tako što je mikrofon sklonio iza vlastitih leđa, predstavnik Ambasade BiH je uspio dodati „da civiliziran svijet zabrinjava činjenica da je ovako ekskluzivan prostor u centru Madrida iskorišten za održavanje ovakvih mračnih skupova pod izgovorom da u demokratskim režimima svako može promovirati svoje stavove” i postavio pitanje „da li to znači da sutra i Al-Qaida može iznajmiti istu salu i promovirati svoje stavove?”
Nakon što je zvanični dio seminara završen Aleksandar Vuksanović, vidno uzrujan zbog narušenog koncepta seminara, rekao je dr. Burziću da nema pravo minirati skup kojeg Vuksanović finansira vlastitim sredstvima i pitao ga šta on radi na skupu kada Ambasadi BiH nije upućen poziv da prisustvuje seminaru, na što je predstavnik Ambasade odgovorio da je „njegova profesionalna i moralna obaveza prema žrtvama genocida doći na mjesto gdje se negiraju istina i pravda, i nazvati stvari pravim imenom.”
Dr. Burzić tvrdi da je nakon seminara, jedan od trojice govornika, profesor Eduardo Agire iz Argentine prišao predstavniku Ambasade BiH i rekao „da se nada da ga dr. Burzić ne svrstava skupa sa ostalim govornicima jer on nije negator genocida, s obzirom da je govorio samo o nesavršenosti i nedosljednosti sistema međunarodnih sudova u aspektu međunarodnih odnosa”, na što je dobio odgovor “da profesor kojem je stalo do vlastitog kredibiliteta mora prethodno provjeriti na kakvim će se skupovima obratiti i ko je taj ko ga poziva”.
O samom ishodu konferencije najbolje govori činjenica da niti jedan relevantan španski medij nije načinio niti najmanji osvrt o održavanju navedenog seminara. Pitanja malobrojnih španskih novinara nisu se ticala same Srebrenice, a jedan od njih je upitao organizatora “zašto Srbija, pored toliko vlastitih tema, svojih poznatih sportista, filmskih radnika i umjetnika bira da govori o Srebrenici?”
Peščanik.net, 04.06.2013.