Prošle sedmice Srbiju je posetio Aleksej Miler, prvi čovek Gasproma, jedne od najvećih svetskih i ruskih energetskih kompanija – ali cilj ove posete ostao je prilično nejasan jer su ugovori koje je u Beogradu potpisao sa Jugorosgasom (uvoznikom) i Srbijagasom (preprodavcem) ruskog prirodnog gasa gotovo smešne sadržine, ako sadrže samo ono što je objavljeno.

A objavljeno je da je ugovoreno da će ruski energetski gigant do 2021. godine „garantovati“ Srbiji godišnje isporuke od 1,5 milijardi kubika prirodnog gasa, te da će cena tog gasa biti snižena u odnosu na prošlogodišnju za 13 odsto. Ostalo su bili razgovori i razmatranja mogućnosti unapređenja neke buduće saradnje.

Zašto ovi ugovori, ako sadrže samo to što su navele zvanične agencijske vesti, ne mogu objasniti pravu svrhu Milerove posete Beogradu, tokom koje se odvojeno sreo sa predsednikom Srbije Tomislavom Nikolićem, premijerom Ivicom Dačićem i prvim potpredsednikom Aleksandrom Vučićem?

Prvo, Srbija već uvozi između 1,2 i 1,5 milijardi kubika gasa, što je i inače mala količina sa gledišta međunarodne trgovine gasom, a „garantovanje“ takve količine u vreme evropske i srpske oseke u tražnji za ruskim gasom (koja ima dugoročnu tendenciju) deluje doista patetično.

Kada se tome pridruži da je Miler „doneo“ u Beograd vest da će Srbiji cena gasa biti snižena za 13 odsto „po najvećem preferencijalu“ – ni to nije ništa spektakularno, jer su moskovske Izvestije (što je prenela i naša štampa) već objavile da se Srbiji spušta cena gasa za 12 odsto, što je slično „popustu“ koji su dobili Austrija, Italija, Grčka i Makedonija, a znatno manje od popusta, na primer, Poljskoj (minus 27 odsto), Bugarskoj (minus 22 odsto) ili Nemačkoj (minus 16 odsto), itd.

Ako je Miler ovoga puta došao u Beograd da uglavi dogovor o gradnji, navodno, četiri elektrane na gas u Srbiji (svaka sa snagom od 450 megavata), opet nešto nije sasvim jasno. Jer, o tim elektranama razgovaralo se već više puta, ali je ostalo maglovito čije bi to elektrane bile, ruske ili srpske, ako bi se s njima, kako je on sam rekao, „direktno“ ugovarale i količine i preferencijalne cene gasa.

Ko zna, uzgred, kolika bi ta cena gasa morala biti niska (ili možda visoka) kada se okonča izgradnja tih elektrana – da bi struja koja se u njima proizvede mogla biti konkurentna na evropskom, a naročito na srpskom tržištu.

Miler je uz to nagovestio da bi, valjda u slučaju da se te elektrane izgrade, a srpska industrija oporavi, Srbija mogla računati na 3,9 milijardi kubika gasa iz gasovoda „Južni tok“, što bi vodilo zaključku da bi planirane elektrane ipak bile i srpske, a i za njih bi Srbija, u pretpostavljenom slučaju, morala da potegne značajna investiciona sredstva (iz kojih izvora?).

Izvesnoj konfuziji oko ove posete doprinosi i to što je Miler jednostavno „obavestio“ domaćine u Srbiji da se gradnja „Južnog toka“ odlaže za godinu dana, mada je početak radova svečano priređen na obali Crnog mora još jesenas, a kamen temeljac postavio je sam predsednik Rusije Vladimir Putin.

Da maglovitost saopštenja o Milerovoj poseti bude još gušća doprinela je i njegova izjava da je Gasprom u Srbiju uložio dve milijarde dolara, što deluje i neprecizno i preterano. Neprecizno, jer je i Srbija vlasnik trećine NIS-a koji je taj ulagač u Srbiju, a preterano – s obzirom na volumen investicija koje je sam NIS saopštavao javnosti tokom ovih godina.

Tek krajem protekle sedmice procurilo je u javnost nešto što je možda bio cilj Milerove posete „vrhu Srbije“. Kako piše Blic (31. marta), Miler se svojim domaćinima požalio da „pojedinci u Srbiji opstruiraju gasni sporazum i ’Južni tok’“, te da je Dušan Bajatović „garant“ strateškog partnerstva Gasproma sa Srbijom i Srbijagasom.

Ako nije reč o nekoj Blicovoj špekulaciji zasnovanoj na rekla-kazala informacijama (ministarka Mihajlović je izjavila da je reč o izmišljotini), onda bismo na sceni imali prilično otvoreno mešanje ruske strane u domaću tuču prsa u prsa između SPS-a i SNS-a oko toga ko će doista kontrolisati srpsku energetiku.

SPS se tu naselio odavno i ne prija mu ni ministarka iz redova stranke koalicionog partnera, pogotovu što ona stalno „hoće da hapsi“ njihovog omiljenog „državnog tajkuna“ iz Srbijagasa, koji je istovremeno i Dačićev oprobani saborac.

Na drugoj strani, SNS čini se zna da onaj ko upravlja energetikom zapravo upravlja Srbijom i, što je možda još važnije, tek tako postaje glavni sagovornik Moskve, kojoj možda nije dovoljno što predsednik Srbije Tomislav Nikolić stalno govori da će „Srbija opravdati poverenje ruskih investitora“. Kao da nam preti nova IB rezolucija.

 
Novi magazin, 05.04.2013.

Peščanik.net, 05.04.2013.