Fotografije čitateljki, Biljana Marinković

Fotografije čitateljki, Biljana Marinković

“Zakon o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru ne diskriminiše žene, već postavlja način i daje sredstva da država sagleda gde i kako svoj posao može da obavlja na racionalniji način”, tvrdi Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave. Ipak, primenom tog zakona pogođene su isključivo žene starosti između 60 godina i šest meseci do 65 godina.

Tako će odlukom drugog ministarstva, zdravlja, kada 12. oktobra pomenuti zakon stupi na snagu, 3.467 lekarki iz cele Srbije morati da ode u penziju. Njihove kolege moći će da rade do zakonom propisanog maksimuma, ali one – ne. Kako je najavljeno, njihovi eventualni zahtevi za produženje angažovanja neće biti odobreni. Pomalo cinično zvuči objašnjenje Ministarstva zdravlja da se pri donošenju te odluke rukovodilo podatkom da je na birou nezaposleno više od 2.500 doktora medicine. Taj problem Ministarstvo će pokušati da “reši” tako što će otpustiti žene, među njima i popularnu Nadu Macuru, pi-arku Zavoda za hitnu pomoć, ali i poznate profesorke sa medicinskih fakulteta, koje su prešle starosnu granicu iznad koje Zakon o penzionom osiguranju daje mogućnost da se penzionišu. Pritom, u Ministarstvu zdravlja priznaju da nemaju evidenciju koliko lekara muškaraca sa odavno stečenim uslovima za puno penzionisanje, radi u državnom zdravstvu, koliko će ih biti penzionisano posle 12. Oktobra, a koliko bi trebalo izuzeti.

Da je činovnički aparat tog ministarstva ozbiljnije sagledao stanje, bilo bi jasno da je odluka koju su doneli vrlo opasna, ne samo za funkcionisanje zdravstvenog sistema, iz koga će morati da odu stručnjaci, a u pripremu mladih kadrova još nismo ništa uložili. Opasna je i za državu koja želi fiskalnu konsolidaciju, jer će deo medicinara preći u penzioni fond i uvećati njegove rashode, a troškovi zdravstva se neće smanjiti, jer će ta mesta popuniti novi ljudi. Ekonomski, nema nikakve logike. To su, na primer, u Ministarstvu prosvete prihvatili kao argument, jer se radi zaista o realnim radnim mestima, pa su odustali od početnog “tvrdog stava” da svi koji ispunjavaju uslove moraju da odu u penziju. Ostavili su direktorima škola da sami utvrde stanje, što će tek izazvati šarolika rešenja.

Iz koga god ugla da se sagleda, tvrdnja da će država uz pomoć ovog zakona da sagleda gde i kako može svoj posao da radi racionalnije – pada u vodu. Nikakvih prethodnih analiza nije bilo, naknadne su besmislene. Ostaje samo deo obrazloženja da diskriminacija žena nije bila namera inicijatora zakona. Na časnu reč.

Danas, 30.09.2015.

Peščanik.net, 01.10.2015.

Srodni linkovi:

Mario Reljanović: Početak racionalizacije – neplanski i partokratski

Sofija Mandić: Slučaj – javni sektor

Mario Reljanović – A gde su kriterijumi?

Mario Reljanović – Još jednom o racionalizaciji

Dejan Ilić – Srbija između dva modela, skandinavskog i makedonskog