Ako niste bili sigurni da li da poverujete predstavnicima SPC kad kažu da je to jedna nevladina organizacija, valjda vam je prošlonedeljni miting (kojem, za promenu, tema nije bila da Srbija ne da Kosovo, već da Kosovo ne da Srbiju), otvorio oči. Vladike Atanasije i Amfilohije ponašali su se ne samo kao da su nevladini nego štaviše – kao antivladini. Ne, nisu bacali anatemu na vladu, kao onomad vladika Irinej na Kobasicijadi. Samo su otvoreno zapretili da će i Dačić završiti kao Đinđić, a zatim otišli i korak dalje – pravili se kao da je anatema već odradila svoje pa su mrtvi ozbiljni održali posmrtno opelo za vladu i parlament.

I time otvorili nekoliko pitanja.

Prvo, da li su oni zaista predstavnici tek jedne od nevladinih organizacija? Ako jesu, hoće li onda ovaj njihov ulični performans biti okarakterisan kao govor mržnje, upućivanje pretnji, pozivanje na nasilje…? Ili će imati imunitet jer će se i to, kao Amfilohijeve neprimerene reči na sahrani premijera Đinđića, podvesti pod neprikosnovenu slobodu govora kod bogosluženja?

Drugo, ako obojica primaju novac od države, jedan kroz penziju, a drugi kroz platu, da li se oni vode kao državni službenici? I hoće li se onda na njih primeniti pravilo koje se, na primer, primenilo na Sretena Ugričića? On je, kao uspešan upravnik Narodne biblioteke, dobio otkaz samo zato što je potpisao jednu peticiju. Pritom, peticiju koja ni na koji način nije bila pretnja državnim organima, za razliku od istupa Amfilohija i Atanasija. Naprotiv, peticijom je samo traženo da se objavi ceo Nikolaidisov tekst umesto tek jedne, iz konteksta izvađene rečenice, ali je čak i u javnosti preovladao stav da, dok primaš platu od države, država može da ti da otkaz ako joj se ne dopada tvoj javni nastup.

Hoće li onda i oni za kaznu biti skinuti sa državne kase? Čak i ako se potegne onaj izanđali argument da je crkva odvojena od države te da se država ne sme mešati u to ko treba da dobije otkaz, mogao bi makar penzioner Atanasije da izgubi penziju. Ako je država to mogla da učini Evi Ras, glumici, samo zato što je primila autorski honorar, čime je valjda dokazano da je radno aktivna te joj treba ukinuti muževljevu penziju, zašto ne bi i vladici čija radna aktivnost nanosi veću štetu državi?

Ali, da bi to učinila, država mora da pođe od jednog težeg pitanja – zašto, dođavola, uopšte plaća plate i penzije jednoj ustanovi koja je po Ustavu odvojena od države?

Peščanik.net, 13.05.2013.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)