Zvanični Beograd najverovatnije neće upućivati demarš Moskvi zbog ponašanja ruskog ambasadora Aleksandra Konuzina na Bezbednosnom forumu, jer za tako nešto nema međunarodnopravnog osnova.

Konuzin je, rekli su Danasu izvori iz Vlade Srbije, svojim nediplomatskim nastupom uvredio pre svega Rusku Federaciju i samog sebe, a u svom govoru, ma kako nepriličan bio, ipak nijednom rečju nije direktno prozvao zvaničnike Srbije ili državu Srbiju, već se obraćao prisutnima na skupu. Samim tim nema osnova za demarš, ali sada je najvažnije kako će reagovati Rusija, odnosno da li će vlada u Moskvi naći za shodno da prema ambasadoru primeni neke mere, naglašavaju Danasovi sagovornici.

Podsetimo, ambasador Ruske Federacije u Beogradu, u četvrtak, na međunarodnom Bezbednosnom forumu koji je organizovalo nekoliko uticajnih srpskih nevladinih organizacija, a otvorio ga predsednik Boris Tadić, optužio je prisutne da „ne brane interese Srbije“ u vezi sa severom Kosova, uzvikujući „zar u ovoj dvorani nema Srba?!“. Konuzin je poručio da samo Rusija u međunarodnoj zajednici zastupa Srbiju, a da Kfor i Euleks brutalno krše Rezoluciju 1244 na severu KIM, da bi na kraju demonstrativno napustio dvoranu.

Vatroslav Vekarić, bivši diplomata i član Spoljnopolitičkog saveta Ministarstva spoljnih poslova, ocenjuje za Danas da je Konuzin pokazao da „u spoljnopolitičkoj doktrini Rusije, Srbija ima ulogu nekoga ko može da pomogne u konfliktu sa Zapadom“. „Ta uloga Srbiji svakako ne odgovara i ovdašnji zvaničnici to ne bi smeli da dozvole. Ovaj ispad Konuzina nije toliko iznenađujući, s obzirom na to da postoji trajna konstanta uslovljavanja Srbije na svim poljima, od ekonomije do vojnih odnosa“, ističe Vekarić.

Prema njegovim rečima, među građanima Srbije prisutna je „vrlo raširena emocija, bez uporišta, da je Rusija naš bezrezervni saveznik, a to nije tačno“. „U našem političkom spektru, Rusija je oduvek podržavala desno orijentisane opcije. Izvesno je da se njihov uticaj i moć artikuliše i kroz neke delove izvršne vlasti. Međutim, često se može čuti ruski apel da Srbija ostane neutralna kada je reč o članstvu u NATO, iako je sledstveno tome da, ako već govorimo o neutralnosti, onda moramo biti neutralni do kraja. Ne bi trebalo ni da slušamo da treba da ostanemo neutralni“, naglašava Vatroslav Vekarić.

Naš sagovornik smatra da bi Srbija trebalo da odlučnije i intenzivnije reaguje na nastup Aleksandra Konuzina jer, „ako nas nervira Zapad, i to vrlo jasno ističemo, zbog čega bismo prema Rusiji imali drugačiji odnos“. „Isticanje jednog člana Vlade Srbije kao dobrog, kao što je Konuzin učinio u slučaju Vuka Jeremića, naspram svih ostalih, apsolutno je neprihvatljivo i prelazi svaku granicu pristojnosti. Trebalo je reagovati energičnije na to“, zaključuje Danasov sagovornik.

Prema rečima Žarka Petrovića, direktora istraživanja ISAC fonda, ambasador Konuzin je iskusan diplomata i njegov nastup je teško prihvatiti kao emotivan izgred, a ovaj najnoviji je najoštriji od nekoliko takvih javnih ispada.

„U Rusiji nema razumevanja za politiku balansa i kompromisa koju srpsko rukovodstvo pokušava da vodi u svojoj politici prema Kosovu. Kompromis na Kosovu sužava manevarski prostor Rusije u Srbiji, dok tvrda kosovska politika tera zapadne investitore i prisiljava srpsku ekonomiju da se orijentiše na Rusiju. Istovremeno, kompromis na Kosovu ponovo otvara pitanje Abhazije i Južne Osetije, koje je jedino Rusija priznala od značajnih zemalja u svetu. Dok postoji Kosovo, Rusija ima odgovor za Abhaziju i Južnu Osetiju. Na posletku, kompromis na Kosovu otvara nove mogućnosti u odnosima Srbija – NATO, što je apsolutno suprotno interesima Rusije“, ocenjuje Petrović za Danas.

On naglašava da „i pored razumljivih interesa Rusije, pristup ambasadora Konuzina i vreme koje je odabrao za ovakvu polarizaciju veoma su loši za Srbiju“. „To je pristup maksimiziranja ruskih interesa i po cenu stabilnosti prilika u Srbiji. Način istupa nije nužno deo nekog ruskog plana, ali sadržaj politike demotivisanja kompromisa na Kosovu svakako nije samo lična politika ambasadora Konuzina, iako je on vrlo dobro sprovodi. Pohvale zvaničnicima i političarima koji zagovaraju tvrdu politiku nemaju veze s njihovim ličnostima, već za prioritet demotivaciju spremnosti na kompromis u vezi s Kosovom“, ističe Petrović.

Naš sagovornik smatra da je vrlo teško zamisliti situaciju u kojoj bi evropski zvaničnik odabrao ovako emotivan pristup problemu i ovakav istup u javnosti. „Dodavanje emocija na ionako naelektrisanu temu je protivusluga svima, čak i Rusiji dugoročno“, zaključuje Petrović.

 
Danas, 17.09.2011.

Peščanik.net, 17.09.2011.