Salve smeha iz publike pratile su anegdote predstavnika ministarstva kulture o tome kako su članovi komisije shvatili grešku zbog koje je za Oktobarski salon ove godine izdvojeno nula dinara ili kako sporni konkursi nisu objavljeni kasno već „delimično kasno”, i to jer su zaposleni bili prinuđeni da odu na odmore zbog restrikcija.

Na javnoj debati koju su u petak organizovala umetnička udruženja, Kulturni centar Beograda i druge zainteresovane institucije, zabavno je bilo i ministrovim ljudima – šefu kabineta Miroslavu Jankoviću, pomoćniku ministra zaduženom za medije Draganu Kolareviću i Tiodoru Rosiću, predsedniku komisije za književne manifestacije, nagrade i časopise.

Njihov posao, uostalom, bio je da primire nezadovoljstvo kandidata koji su na poslednjem konkursu za sufinansiranje stvaralaštva ostali uskraćeni za sredstva kao i da podstaknu nadu u diskrecionu moć ministra kulture koja je, kako se navodi, već proradila u slučaju pojedinih manifestacija.

U onom segmentu u kom se moć odlučivanja ne oslanja na diskreciju, komisijama su na raspolaganju pravilnici o dodeli sredstava sa svojih 14 kriterijuma i zgodnom kvakom koja kaže da projekti mogu da zadovolje svega tri da bi bili odobreni. Sa svoje strane, članovi brojnih komisija neretko su u sukobu interesa po više osnova, najčešće profesionalnom i porodičnom, ali im bar delatnost nije javna iako je plaćena iz javne kase.

Uprkos na momente pomalo i racionalnim diskusijama, debata nije otkrila šta neki projekat čini „otvorenim i inovativnim” što je navodno bila ideja vodilja pri odlučivanju, ali ni kako se raznovrsna bdenija, guslarska posela i zavičajni klubovi u rasejanju uklapaju u ovu viziju.

Prisutni su međutim saznali da je ministarstvo kulture ubeđeno da slobodni umetnici ne rade.

Pokondirena arogancija državnih službenika u ministarstvu kulture posebno je zablistala u kratkoj ali oštroj razmeni Tiodora Rosića i pisca Vladimira Arsenijevića, osnivača regionalnog festivala Krokodil koji je odbijen na konkursu.

Poziv na pomirenje uputio je Vule Žurić ispred Srpskog književnog društva, koji je apelovao na državu i umetnike da budu na „istoj strani”. Sudeći po načelnoj podršci ministra i osoblja iz njegovog kabineta, to će se i desiti na protestu protiv uništavanja kulture zakazanom za subotu u 18 sati na Trgu republike.

„Taj protest nema nikakvog smisla”, komentariše za Peščanik Vladimir Arsenijević. „Kad naše institucije i udruženja počnu da govore o problemima znate da je već jako kasno. Godinama ćute PEN centar, Srpsko književno društvo, ćute umetnička udruženja i izdavači, ćutali su i proteklih meseci. Jedini problem u kulturi koji su primetili je da su ostali bez para.”

Arsenijević ističe da je briga o „sosptvenom dupetu” jedino što ih se tiče, i to je bilo jasno i na današnjoj debati. „Ne razgovara se o principima već o privatnim interesima”.

Čini se da bi o principima malo ko znao nešto da kaže, posebno o onim na kojima bi se mogli zasnivati kriterijumi razaznavanja dobrog i lepog. Tako se danas čulo i da je, recimo, Beogradski književni glasnik najbolji domaći časopis ili da su niški glumci i muzičari preko noći postali slavni zahvaljujući državnim konstantin-spektaklima.

„Čuo sam očekivanja da će sutrašnji protest prerasti u srpsko proleće. Kao, u Turskoj je krenulo zbog parka, u Brazilu zbog prevoza, a u Srbiji će zbog kulture. Težak cinizam”, konstatuje Vladimir Arsenijević.

 
Pripremila Milica Jovanović

Peščanik.net, 21.06.2013.