Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić

Pre interneta i njegovih pretraživača, odgovore na pitanja, naročito ona najvažnija, tražili ste u knjigama i muzici. Pretraga je trajala znatno duže, ali je zato donosila odgovore i na pitanja za koja niste ni znali da ste ih postavili (što je odgovore činilo još značajnijim).

Već prvih dana dobrovoljnog izbeglištva iz, kako se to uobičajeno kaže, ”ratom zahvaćene” (kao da je u pitanju elementarna nepogoda, a ne ljudska volja) zemlje, počela je da me opseda jedna pesma (opseda me i sada, ne samo zbog Arsenovog odlaska niti zbog reke izbeglica, već možda ponajviše zbog pasjeg života koji je tako aktuelan). Pevao ju je Aresen Dedić, čula sam je svega nekoliko puta, pa i to dok sam još bila klinka, sigurno je da je nisam volela, ali mi je iz nekog razloga postalo jako važno da je se setim. ”Ovo je tužna priča i tužan konac ima. / Ovo je tužna priča o ljudima i o psima”. To je bio početak, pa onda nešto, pa ”Pas se je zvao Petar, čovjek se zvao Sava.” (ili ide obrnuto: Čovjek se zvao Petar, pas se je zvao Sava?), a pre toga možda ”Jeli su ista jela i pili su ista pića. / Čovjek je živio pseći, jer to je tužna priča…”

Bilo je hiljadu pitanja na koja je trebalo da pronađem odgovor, pre svih: šta ću da radim, od čega i gde ću da živim, ali ni o jednom nisam mogla da razmišljam dok se ne setim svih stihova i njihovog tačnog rasporeda. To je postalo opsesija, gotovo neurotična. Počela sam da zapisujem, ono i onako kako sam se prisećala. Nešto, nešto, pa ”Čovjek uz narav pseću – dobije želju da grize”. Pa pred kraj: ”Četiri para nogu i dva podvijena repa / osmoro dlakavih šapa i četiri oka slijepa…”

Ako sam bila egzistencijalno uplašena, a bila sam, i ako je moj mozak ovim manevrom pokušavao da odloži paniku, a jeste, bilo je toliko drugih pesama kojih sam mogla da se prisećam umesto ove, potresne i zastrašujuće, ma koliko da ju je Arsen nonšalantno pevao. Naročito na kraju kad ”iz prvog ugla banu siva šinterska kola / i Sivi razapne mrežu na četiri strane svijeta. / Uzdrhtala je zemlja ko srce velikog pseta.”… a ”Čovjek il’ pas – svejedno, zajedno stanu da laju. / Sada u kolima istim istom se voze kraju.”

Da, trebalo je da se prisećam pesama kojima ne bih sebe dodatno plašila pasjim životom koji mi možda predstoji. Pesama u kojima sam mogla da nađem, kako to moderno kažu u reklami za vodu: ”afirmaciju” kojom bih sebe osokolila. ”Ne daj se Ines”, na primer, ili onoga ”ona ne da da je slome, otima se i prkosi”. Arsen je bar otpevao dovoljno stihova koji su mogli biti odgovor na svako stanje. Ako ste, na primer, želeli da saznate da li ste zaista zaljubljeni, nije bilo boljeg testa od ”Reci da li ćeš noćas / Moći ostavit sve, / Svoju kuću, navike, ljude / I poći, a ne znati gdje”. Ako na to pitanje niste mogli potvrdno da odgovorite, onda vam je bolje bilo da raskinete. A tada, naročito ako je postojala razlika u godinama: ”Tebi je lako reći ”idi / I ni za čim ne žali”, / Tebi je lako jer si dijete, / Jer te nisu ostavljali.” ili, ako ste hrabriji, ”Otkako te ne volim” (Prazno mi je, ali lakše / Otkako te ne želim.)

Pa ipak, mene je opsedala samo ova jedna pesma. I nije bilo nikoga da mi pomogne da se setim svih stihova. Što je na kraju i presudilo. Tragajući za odgovorom na pitanje kako ću da živim, došla sam do odgovora da ni ne želim da živim u gradu u kojem nemam koga da pitam ”kako ide ona stvar od Arsena?”

Peščanik.net, 24.08.2015.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)