Fotografije čitateljki, Mina Milenković

Fotografije čitateljki, Mina Milenković

Srpski mediji posvetili su neuobičajeno malo pažnje proteklom jesenjem zasedanju Skupštine MMF-a i Svetske banke, koje je prošle sedmice održano u Limi, glavnom gradu Perua (od 9. do 11. oktobra). Osim jedne kratke izjave naše guvernerke Jorgovanke Tabaković, koja je tamo bila u društvu ministra finansija Dušana Vujovića, malo šta drugog je doprlo do naše javnosti.

Trebalo bi, međutim, obratiti pažnju i na priče sa ovog svetskog skupa – jer je on na samom startu bio obeležen javnim upozorenjem MMF-a da se “Kina suočava sa ogromnim zadatkom, ispunjenim rizicima, u okviru napora da pređe na ekonomski model zasnovan na tržišnim principima i na potrošnji”. Prema Agenciji Frans pres, u nastavku ovog upozorenja MMF-a kaže se da će, budući da Kina predstavlja najvažniju ekonomiju u razvoju, kinesko uspostavljanje nove ravnoteže i razduživanje “iziskivati veliki oprez”, pa se dodaje da se kineske vlasti “suočavaju sa neviđenim političkim izazovom u realizaciji svojih ciljeva – prelasku na novi model rasta i na finansijski sistem utemeljen na tržišnim principima”.

Zanimljivo, MMF u tom kontekstu posebno ističe da “postizanje takvog ishoda u Kini zahteva oprez u pogledu tempa reformi i političku doslednost”. Iza ove rečenice zapravo se krije strah od naglog kineskog zaokreta koji bi mogao uzdrmati pre svega dosadašnji kineski kurs tržišnih sloboda i relativne otvorenosti prema svetu, a samim tim uticati i na svetsku privredu. Čak se spominje, da bi neka dublja kineska kriza mogla oboriti svetsku privredu iduće godine čak za tri procentna poena, pa se “preporučuje hitna nadogradnja politika, kako bi se izbegli rizici”. Na stranu, kakve bi to sve reperkusije imalo na život kineskih građana od kojih se očekuje veća potrošnja, pri padu privrede i njenog izvoza.

Kad je reč o privrednim izgledima iduće godine, sa zasedanja u Limi ipak dolazi prilično optimistična procena da će svetska privreda porasti za 3,5 odsto, dok se ovogodišnji rast sada procenjuje na 3,1 odsto (početkom godine je on procenjivan sa 3,6 odsto). Guvernerka Tabaković je iznela procenu da će se podrška rastu svetske ekonomije i dalje odvijati uglavnom preko monetarne politike, “tamo gde fiskalni prostor to dozvoljava”. Ona je još izjavila da se “razvijene zemlje i rastuća tržišta suočavaju sa teškim izborima između podrške tražnji u momentu slabog rasta i smanjenju ranjivosti ekonomija u nestabilnom spoljnom okruženju” (Politika, 15. oktobra).

Dodajmo ovim rečima i vesti da MMF procenjuje da bi nosioci privredne aktivnosti iduće godine trebalo da budu razvijenije ekonomije, gdje se očekuje rast od dva odsto. Pri tome se smatra da će rast u evrozoni zaostajati zbog veoma slabih ekonomija na periferiji zone, ali se očekuje umereni oporavak evropske privrede, s obzirom na prognoze da će fiskalna politika ostati neutralna, a kamatne stope relativno niske. Ako u očekivanju opširnijih vesti iz Lime, u kontekst citiranog “optimizma sa mnogo strahova” u pogledu konačnog rezultata ove godine i izgleda za iduću, stavimo poslednje procene za srpsku privredu, onda ih možemo samo ambivalentno posmatrati. Naime, kako je to saopštio predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić (u nedelju, kada je objavio da odustaje od prevremenih parlamentarnih izbora), poslednje procene Svetske banke su da će Srbija ove godine ostvariti porast BDP-a za 0,7 odsto. Premijer je tome dodao nadu da će se možda dohvatiti i 0,9 odsto, a da su prethodne procene SB bile da će srpska privreda porasti za 0,5 odsto.

No, ako taj relativno povoljan zaključak, o rastu BDP-a u Srbiji, stavimo u kontekst izgleda da će svetska privreda ove godine povećati bruto produkt za preko tri odsto, lako je zaključiti da je Srbija još uvek daleko od svetskog tempa rasta i da je očigledno i dalje muče krupni problemi. Čak se i za iduću godinu, drugu godinu domicilne fiskalne konsolidacije, prema sporazumu sa MMF-om, predviđa se skromna stopa rasta Srbije od 1,5 odsto – više nego duplo manja od očekivane svetske stope, pa čak manja i od razvijenih zemalja evrozone. A u njima nije jednostavno (zbog ogromne osnovice za upoređivanje) čak ni očuvati nivo privredne aktivnosti, a nekmoli ga povećati za spomenutih dva odsto. U maloj srpskoj ekonomiji, klatno lako krene i nabolje i nagore, a što je niži rezultat jedne godine, bolji su izgledi za sledeću. I obrnuto.

Novi magazin, 23.10.2015.

Peščanik.net, 23.10.2015.