Veće za ratne zločine u Beogradu oslobodilo je krivice bivše pripadnike MUP-a Srbije Sretena Popovića i Miloša Stojanovića na suđenju za pomaganje u ubistvu braće Bitići 1999. godine. Oni su optuženi da su braću Bitići predali nepoznatim pripadnicima MUP-a Srbije koji su ih ubili u julu 1999. godine u Petrovom Selu.

O presudi i slučaju braće Bitići govori advokat Dragoljub Todorović, zastupnik oštećenog Fatosa Bitićija, brata ubijenih Ilia, Agrona i Mehmeta Bitićija.

Dragoljub Todorović: Iznenađen sam ovom presudom, jer okrivljeni policajci nisu bili optuženi ni kao organizatori ni kao podstrekači ni kao izvršioci ovog zločina. Oni su optuženi za saučesništvo i odgovarali su pred sudom kao pomagači.

Postupak je jasno pokazao sled događaja u ovom slučaju: trojici braće Bitići istekla je prekršajna kazna koju su izdržavali u zatvoru u Prokuplju. Dobili su rešenje o oslobođenju, ali su ih optuženi Stojanović i Popović protivpravno lišili slobode. Ne postoji nikakav pismeni nalog da se braća Bitići u tom trenutku ponovo hapse niti sprovode u Petrovo selo.

Oni su uprkos tome sprovedeni u Petrovo selo, u blizini Kladova, koje je udaljeno 300 km od Prokuplja. Optuženi tvrde da su iz Kladova braću Bitići preuzeli neki ljudi i odveli ih u Beograd.

Kada su dovedeni u Petrovo selo, zatvoreni su u jedan podrum, na pitanje zbog čega su ih baš tu zatvorili, jedan od okrivljenih je rekao da je to zato što je ta prostorija mogla da se zaključa. Tela trojice braće Bitići, sa rukama vezanim žicom, pronađena su u masovnoj grobnici u Petrovom selu 2001. godine.

Dakle, svest, umišljaj i sva saznanja okrivljenih išla su u pravcu da braću Bitići protivpravno liše slobode, zaključaju u podrum i kasnije predaju nepoznatim ljudima bez ikakve dokumentacije. Mislim da je trebalo da budu osuđeni za pomaganje u zločinu jer je ono evidentno.

Oni su znali da rade nešto protivzakonito i optuženi su za ratni zločin i protivpravno lišavanje slobode za koji postoje svi dokazi jer nema nikakvog razloga da ih hapse, sprovode u Petrovo selo i stavljaju pod ključ. Zato sam iznenađen ovakvom presudom.

U sličaju braće Bitići trebalo je da bude mnogo više optuženih, ne samo ova dva policajca. Razlog tome je što nisu na vreme preduzete mere hapšenja ljudi koji su za sve ovo znali, mada tu postoje i brojni drugi propusti.

Glavni propust načinili su policija i tužilaštvo zato što nisu na vreme reagovali i pohapsili ljude koji bi mogli da odgovaraju i za ubistvo i za organizovanje ubistva braće Bitići.

Dragoljub Todorović je zastupnik oštećenog Fatosa Bitićija, brata ubijenih Ilia, Agrona i Mehmeta Bitićija.


Podsećanje

Nataša Kandić napušta proces protiv optuženih za ubistvo braće Bytyqi

Izvršna direktorka Fonda za humanitarno pravo, Nataša Kandić, uputila je pismo sudiji Veća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu, Vesku Krstajiću, u kojem ga obaveštava da više neće zastupati oštećenu porodicu Bytyqi u krivičnom predmetu protiv okrivljenih Sretena Popovića i dr. jer i porodica i ona smatraju da to suđenje ne vodi postizanju pravde za žrtve, nego da je sračunato na zaštitu naredbodavaca svirepog ubistva Agrona, Mehmeta i Yllia Bytyqi od krivične odgovornosti.

„Podsećam da je suđenje započeto 13.11.2006. godine i od tada ukupno je održano 31 suđenje, poslednje u novembru 2008. godine. Saslušano je 96 svedoka, koji su od reda štitili svoje starešine i optužene. Organi unutrašnjih poslova i Tužilaštvo za ratne zločine dopustili su da visoki oficir MUP-a Goran Radosavljević Guri napusti zemlju u vreme kada je Tužilaštvo za ratne zločine pokrenulo postupak“, piše Nataša Kandić. „Činjenica da se Goran Radosavljević Guri slobodno vratio u Srbiju i bio saslušan kao svedok u istrazi i na glavnom pretresu navodi na zaključak da je on bio u kontaktu s državnim organima i da je dobio čvrste garancije da neće biti optužen“.

U pismu sudiji Krstajiću, Nataša Kandić navodi i to da su u procesu optuženi neki pomagači koji su imali sporednu ulogu u izvršenju zločina, a da su izvan optuženja ostali neposredni izvršioci, saizvršioci, pravi pomagači i naredbodavci, odnosno podstrekači.

„Sve to ukazuje da je čitav postupak pokrenut i organizovan da bi se, koliko toliko, udovoljilo zahtevu američke administracije da Srbija procesuira ubistvo braće Bytyqi, američkih državljana. Krajnji ishod ovog suđenja je zaštita visokih oficira MUP-a Srbije od krivične odgovornosti i simulacija pravde. Porodica Bytyqi/Bitići i ja ne želimo da dajemo legitimitet suđenju u kojem nema nijedne poštene reči o tome šta se desilo, ko je naredio i ko su počinioci“, zaključuje Nataša Kandić.

 
Fond za humanitarno pravo, 11.06.2009.

 
Pripremio Miloš Ćirić

Peščanik.net, 21.09.2009.