Fotografije čitalaca, Ribar Gyula

Fotografije čitalaca, Ribar Gyula

Na nedavno održanoj konferenciji za novinare CEPRIS-a i kancelarije Beljanski izneo sam razloge za koje smatram da su doveli do poništaja doktorata Slobodana Beljanskog. To su javni nastupi Beljanskog kojima je kritikovao brojne negativne društvene pojave, uspešno protivljenje monopolu Pravnog fakulteta da se samo njihovi diplomci upisuju u advokatsku komoru, to što je predsednik CEPRIS-a i to što protiv Pravnog fakulteta zastupa Savez mađarskih učenika zbog diskriminacije. Možda i još po nešto. Nisam nameravao da se ponovo oglašavam.

Međutim, profesor Pravnog fakulteta Branislav Ristivojević je nedavno objavio svoje viđenje poništaja doktorata Slobodana Beljanskog. Uključio se u „Nacionalni dnevnik“ televizije Pink, dao je izjavu za Televiziju Vojvodine, napisao odgovor na analizu Vesne Rakić Vodinelić… Ne sporim pravo da svako može da ima svoj stav i viđenje, ali takvo viđenje ne bi prošlo iole ozbiljnije preispitivanje.

Branislav Ristivojević je široj javnosti poznat kao bivši portparol DSS-a, a sada nastupa kao portparol Pravnog fakulteta u Novom Sadu. Bitno je napomenuti i da je Ristivojević šef katedre krivično pravnih nauka na fakultetu, koja je podnela inicijativu „da se preispita zakonitost odbrane“ disertacije Slobodana Beljanskog. Dekan je ubrzo nakon toga oformio komisiju za „utvrđivanje činjeničnog stanja i valjanosti zakonske procedure“ odbrane disertacije Slobodana Beljanskog. Na čelu te komisije je, začudo, bio ponovo Branislav Ristivojević. U izjavi koju je dao Televiziji Vojvodine, Ristivojević je rekao da je njegova katedra nedavno saznala da se Slobodan Beljanski predstavlja kao doktor nauka, a prilikom izjave za televiziju „Pink“ da je za to saznao kada je Slobodan Beljanski „tužio“ fakultet.

Učinilo mi se da sam na jednom snimku video da na Ristivojevićevom stolu stoji Komentar Zakonika u krivičnom postupku u izdanju Službenog glasnika, čiji su autori dr Majić, dr Ilić, dr Beljanski i dr Trešnjev. Možda je Ristivojević zaboravio da je dr Slobodan Beljanski bio prvi predsednik Saveta za borbu protiv korupcije. Dr Slobodan Beljanski je bio i predsednik Republičkog odbora za rešavanje sukoba interesa i član Odbora Agencije za borbu protiv korupcije. Dr Beljanski je bio predsednik Advokatske komore Vojvodine 9 godina, u Novom Sadu u kome živi i Ristivojević. Ristivojević, po svemu sudeći nije znao ništa od navedenog iako se aktivno bavi politikom: bio je poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, član odbora skupštine za bezbednost i odbranu, kao i predsednik pokrajinskog odbora DSS-a. Kaže, iznenadio se kada je nedavno video tužbu protiv fakulteta gde se Slobodan Beljanski potpisao kao doktor, što ga je ponukalo da istraži zakonitost procedure po kojoj je Beljanski, do tada za njega nepoznat, uspešno odbranio doktorsku tezu. I gle čuda, Ristivojević nije našao prijavu za taj isti doktorat, iako je Nastavno-naučno veće donelo odluku o imenovanju Komisije za odbranu, iako su u toj komisiji bili najeminentniji profesori krivičnog prava, iako je dekan zakazao odbranu, a komisija donela odluku da je Beljanski sa uspehom odbranio disertaciju. Nije Ristivojević istraživao procedure odbrane drugih doktorata, krenuo je naprosto od Beljanskog, igrom slučaja.

Ja ne verujem u ove Ristivojevićeve reči, a netačno je i da je Slobodan Beljanski tužio Pravni fakultet. Tačno je nešto drugo, da dr Slobodan Beljanski kao advokat zastupa „Savez mađarskih učenika Vojvodine“ protiv fakulteta zbog zaštite od diskriminacije. Ristivojević je, očigledno ne razumevajući šta predstavlja pružanje pravne pomoći od strane advokata, ovaj postupak shvatio lično, a po svemu sudeći nije jedini koji je lične emocije i osvetničke namere uneo u ceo ovaj slučaj.

Nije potrebno veliko pravničko znanje da bi se utvrdilo da navodni problemi koje Ristivojević sada ističe – nedostatak magistarskog rada (koji u vreme prijave doktorata nije ni bio neophodan) i dr. nemaju nikakve veze sa odlukom Pravnog fakulteta u Novom Sadu sa poništajem doktorata. Doktorat je poništen samo i jedino zbog nedostatka „zahteva stranke“, što znači da, paradoksalno, sada Pravni fakultet valjda štiti Slobodana Beljanskog poništavajući mu doktorat, jer on, po toj logici nije ni želeo da doktorira.

Očigledno je da se sada usled nedostataka pravnih argumenata, Ristivojević služi dobro oprobanim političkim manirom da protivnika treba napasti na sve moguće načine, pa i insinuacijama, poluistinama, a zašto ne i čistim lažima. Ristivojević, eto, nije pročitao knjigu „Međunarodni pravni standardi“ autora dr Slobodana Beljanskog koju je izdao Beogradski centar za ljudska prava 2001. godine. Izgleda da do juče nije znao ni da je dr Slobodan Beljanski uz prof. dr Momčila Grubača bio koautor udžbenika iz krivičnoprocesnog prava koji je godinama korišćen na Pravnom fakultetu u Novom Sadu, kao i da je dr Slobodan Beljanski na Pravnom fakultetu u Novom Sadu držao predavanja iz pravne etike. Za dr Slobodana Beljanskog, dakle, saznao je tek kada je fakultet primio tužbu, ne uznemirivši se zbog diskriminacije nego zbog zlokobnih slova dr isped imena advokata.

Kada smo već kod etike, pitam se zašto etički komiteti fakulteta ili univerziteta do sada nisu reagovali. Znali smo da se studenti često prave da znaju nešto što možda i ne znaju. Sada smo doživeli da se profesori prave da ne znaju nešto što znaju. To se zapravo događa kada političari zalutaju u nauku i kada se lažni naučnici nađu u politici. Da li studenti Pravnog fakulteta, posle ovog slučaja poništaja doktorata “zbog nedostatka zahteva stranke” koji je doktorirao mimo svoje volje i ispred svog imena upisivao “dr” jer je nateran od fakulteta, mogu da shvate smisao svog studiranja i da se vode svetlom vladavine prava? Da li se školuju da pravo zloupotrebe i manipulišu ili da budu časne nezavisne sudije, dobri advokati, tužioci i pravični profesori? Evo, pokušavamo da im obasjamo taj put, profesorka Vesna Rakić Vodinelić, sudija dr Miodrag Majić, bivša predsednica Vrhovnog suda Srbije – sudija Vida Petrović Škero, profesorka Marijana Pajvančić, profesor Lino Veljak, profesor Bogoljub Milosavljević i mnogi drugi. Ne prijatelji Slobodana Beljanskog, nego prijatelji prava i nauke.

U Novom Sadu, 17.11.2016.

Vladimir Beljanski,
advokat,
član upravnog odbora Advokatske komore Srbije,
član CEPRIS-a,
sin dr Slobodana Beljanskog

Peščanik.net, 18.11.2016.

Srodni linkovi:

Vesna Rakić-Vodinelić – Ofsajd ili ofsajd položaj?

Mijat Lakićević – Profesore, pali ste

Branislav Ristivojević – Деманти 2

Dejan Ilić – Rođeni s foteljom

Mijat Lakićević – Profesoru s ljubavlju

Vesna Rakić-Vodinelić – Kafka protiv Orvela (a može i obrnuto)

Branislav Ristivojević – Деманти

Sofija Mandić – Argument a contrario

Mijat Lakićević – Libero

Vesna Rakić-Vodinelić – Uvek je najbolje govoriti istinu, osim ako naravno niste dobar lažov

Vesna Rakić-Vodinelić – Postoji zakon, postoji ruka, postoji šaka (Leonard Koen)

DRUGA OBALA, knjiga Slobodana Beljanskog

SLOBODAN BELJANSKI NA PEŠČANIKU