Corax, Danas, 01.10.2014.
Corax, Danas, 01.10.2014.


Svetlana Lukić: Kako ste doživeli obraćanje Aleksandra Vučića advokatima, onako usput, na aerodromu, kad je dočekivao ne znam kog milionitog putnika novog JAT-a?

Vladimir Beljanski: Izgovorio je više zanimljivih stvari o protestu advokata i mislim da to treba malo pažljivije analizirati. Koliko sam uspeo da razumem, on tvrdi da advokati svojim protestom nanose političku štetu Srbiji. Nije objašnjeno kakva je to šteta i zbog čega se takva šteta nanosi protestom advokata. Zapravo to je bunt građana protiv jednog nepravičnog i lošeg zakona. Kako takav protest građana može da pravi političku štetu Srbiji, ne znam. Međutim, ako takva šteta postoji, sigurno je da ne dolazi zbog protesta advokata, nego zbog samog ministarstva koje je predložilo skupštini, a skupština usvojila, jedan katastrofalan zakon. Dakle, to je ono što može da nam nanosi političku štetu, a ne sam protest.

Svetlana Lukić: Izvinite – sad ja glumim Aleksandra Vučića, što nije baš zahvalna uloga – ali otprilike, u momentu kada treba da se otvore razgovori sa Evropskom unijom o poglavljima 23 i 24 vi skrećete pažnju EU, odnosno našim partnerima, da nešto nije u redu sa pravosuđem. Pretpostavljam da na to misli.

Vladimir Beljanski: Verovatno misli na to, ali i to je sastavni deo advokatske zakletve koju je svako od nas dao kada je postajao advokat, a to je da će se svojim radom truditi da štiti zakonitost i ustavnost. Prema tome, ako procenimo da tako nešto postoji, i da je vlast bila gluva za sve razgovore do sada, onda advokatima ne preostaje ništa drugo nego da protestuju na ovaj način. Ukazivanje na određene značajne probleme u društvu – a donošenje zakona i primena zakona jeste značajan problem – ne može praviti političku štetu. Dakle, protest je upravo usmeren na to da spreči političku štetu. Da li je vlast u problemu zbog toga što ulazi u određene pregovore ili ne? Možda i jeste, ali to, izvinite, zaista nije problem advokature nego vlasti, i da nisu donosili pogrešne zakone, problema ne bi ni bilo.

E sad, u nastavku je Vučić rekao da advokati to doživljavaju kao borbu za svoja prava. Dakle, otprilike proizlazi da smo mi u nekoj vrsti zablude; eto, mislimo da se borimo za neka svoja prava, a s druge strane nanosimo političku štetu. Još je rekao da je šteta od obustave rada advokata ogromna i nemerljiva. Ako se tu opet misli na političku štetu, vraćamo se na ovu prvu tezu. Ako se ne misli na političku štetu, nego na neku vrstu materijalne štete, onda mi nije jasno o čemu se tu radi, jer ako neko trpi štetu zbog svega ovoga što se događa, to je prvenstveno sama advokatura, odnosno sami advokati koji su u protestu i u obustavi rada. To čak možemo i da merimo, dakle u novcu.

Dakle, ima 8 i po hiljada advokata u Srbiji. Ako svaki advokat zarađuje u proseku oko 500 evra mesečno, pa pomnožite to sa 2 meseca, pa sa brojem advokata, dođete do toga da su ljudi koji se bave advokaturom izgubili oko 8 i po miliona evra za ova dva meseca protesta. Jer kada ne idemo na suđenja, mi ta suđenja ni ne naplaćujemo. Dakle, mi nemamo poslodavce koji nam daju platu dok mi štrajkujemo. Država nas ne plaća. Dakle, mi smo sami svoji poslodavci, sami sebe zapošljavamo i funkcionišemo tako što naplaćujemo odlaske na suđenja. Hoću da kažem, niko normalan to ne bi radio za nečije tuđe interese, niti smo dovedeni u zabludu od strane ljudi koji vode advokatske komore. Prema tome, mislim da se tu radi o političkim tezama koje nemaju zaista nikakvo uporište.

Meni je tu interesantna još jedna izjava koja je izrečena, ne znam da li na pitanje novinara ili zbog nečeg drugog. Vučić je rekao da vladi ne pada na pamet da primenjuje ili preduzima nasilne mere prema advokatima. Ja zaista ne znam kako da to razumem. Dakle, šta to znači? Da li je to neka vrsta pretnje da će se to ubuduće možda desiti ako se protest nastavi, ili nešto drugo – ne znam. Ali zvuči kao da vam policajac na ulici bez nekog razloga priđe, jer vi radite sve što po zakonu smete da radite, a on kaže ‘znaš, ipak te neću udariti’. Hvala ti što me nećeš udariti, ali ne bi ni trebalo da me udaraš.

I opet je napravljena ta veza između advokata i tajkuna. Dakle, zaista ne znam da li neko zdravog razuma može da poveruje da 8 i po hiljada ljudi protestuje na ovaj način kako mi to radimo već 2 meseca, sebi na štetu, zbog toga što nas 8 i po hiljada štitimo valjda Miškovića, da mu se ne bi sudilo. Pa njemu će se suditi kad-tad, 2 meseca kasnije ili ranije. Prema tome, mislim da se radi o ubeđivanju javnosti da, eto, mi nismo u pravu sa ovim što radimo i da postoje neki drugi interesi i zaista ne mogu da poverujem da je to nešto u šta će građani poverovati.

Osim toga, vi znate da je u skupštinskoj proceduri izmena zakona o javnim beležnicima, i da je to poteklo od samog ministarstva, inicirano protestom advokata. Jedna od tih izmena jeste i to da javni beležnici 30% svog prihoda treba da uplaćuju u budžet Srbije. Ja se pitam ko to zapravo ima tu vrstu ovlašćenja da se tako igra parama koje pripadaju celoj državi, svim građanima. Zašto 30%? Zašto ne 10%? Zašto beležnici zadržavaju 70%? Do sad su zadržavali 100%. Zašto se nije odlučilo da se beležnicima da nalog da 80% od svog prihoda uplate u državni budžet? Dakle, njima je dat monopol da, umesto sudova koji su do sad overavali, overavaju i kompletan prihod zadržavaju sebi. Plaćaju PDV koji ne plaćaju oni iz svog džepa, nego ga plaćaju građani koji dolaze kod njih da dobiju njihovu uslugu.

Niko od nas zapravo nema podatak koliko ti javni beležnici zaista zarađuju, i ukoliko bi se ispostavilo da se radi o nekim enormnim iznosima, kao što smo do sada više puta čuli da je moguće – nemam egzaktan podatak – međutim, ukoliko je to zaista tačno, ja mislim da se opravdano može postaviti pitanje da li je to novi izvor korupcije. Da li je to neka nova siva zona u kojoj će biti moguće da političari, političke stranke, razne interesne grupe, ljudi koji se pitaju ko će biti javni beležnik, da li će položiti javnobeležnički ispit i tako dalje – dakle, da li će se zarada beležnika razlivati na raznorazne strane, a ne samo zaista ostajati beležniku?

Očigledno je da je ta zarada velika, kada je nekom moguće reći – ‘mi smo se malo šalili, ne ostaje ti 100% kao što smo rekli, ostaje ti 70%, 30% moraš da daš državi’. Dakle, kako je moguće da na to beležnici kažu ‘pa dobro, okej, nema problema’. Dakle, ja ne bih rekao da je okej da mi neko uzme 30% moje zarade. Pretpostavljam ni vi, pretpostavljam ni bilo koji građanin Srbije. Ali očigledno je da se možda može reći: 50% treba da se da državi, ili 80%. Pa zamislite koliko ugovora se dnevno overi u Srbiji. Sada je taj kompletan posao prebačen javnim beležnicima. Dakle to je kao kad biste naplatu putarine u Srbiji prebacili u jednu privatnu firmu i rekli ‘od sada samo treba da plaćate državi PDV’.

Dakle, niti je logično, niti je pravično, niti neko ima pravo da tako raspolaže novcem države. Hoću da kažem, ima jako puno improvizacije i jako puno lutanja i očigledno je da se radi o pogrešnom i lošem zakonu koji pre svega nije u interesu same države i samih građana, jer država nije vlast, država nije ministarstvo, država nije premijer. Država su njeni građani. I još jedna velika neistina koja se provlači je da javni beležnici i ovaj sistem overe ugovora donose novu i veću pravnu sigurnost. To je potpuno netačno i to je velika zabluda u koju se građani dovode. Dakle beležnici, čak sada, na početku svoga rada, koriste formulaciju da građani koji dolaze kod njih preuzimaju na sebe kompletnu odgovornost i odgovaraju, zapravo samostalno, za sve one podatke koji su uneti u ugovor. Dakle, to je opet jedna velika prevara da će građani imati veću sigurnost i da zato treba da plaćaju više nego što plaćaju.

I na kraju, stalno slušamo kako za građane ovaj sistem nije skuplji. Ja opet moram da ponovim: mnogo je skuplji, mnogo nepovoljniji, mnogo komplikovaniji i sve to se čini bez ikakve potrebe. Advokatura je i dalje vrlo čvrsta u svojim stavovima i istrajna da se sa tim protestom u koji smo ušli uspe. Mislim da je već veliki rezultat koji je postignut u tom protestu to što je naloženo notarima da 30% svojih prihoda daju državi. Dakle, to nije nimalo zanemarljiv iznos koji će biti uplaćivan svakodnevno ili mesečno u državni budžet. Da nismo ukazali na probleme, do toga sigurno ne bi došlo. Isto kao što su porezi koji su ponuđeni za advokate potpuno zadovoljavajući, jer su bili značajno povećani, pa vraćeni na neki prethodni nivo sa nekim malim uvećanjem. Dakle, i to je lepo, što ministarstvo ima sluha za to.

Međutim, to nije dovoljno, nije to razlog protesta. Razlog protesta je upravo to što je zakon o javnim beležnicima takav da uskraćuje građanska prava ljudima, da uskraćuje prava profesiji, i da pokušava da se advokatura svede na manji nivo, u tom smilsu da posao koji radi 8 hiljada advokata sada u značajnoj meri treba da preuzme 100 beležnika. To će oslabiti advokaturu, to će dovesti do toga da nema ko da digne glas kada se donose nepravedni zakoni u državi, i to će dovesti do toga da će građani ostati bez pravne zaštite kakvu u normalnim demokratskim državama moraju da imaju.

Mi nastavljamo sa protestom. Dakle, videćemo kako će se završiti skupštinska rasprava u vezi sa ovim izmenama zakona o javnim beležnicima. Ja mislim da bi bilo najpametnije i najkorisnije za obe strane da vlada povuče iz skupštinske procedure taj predlog o izmenama, koji služi tome da se javnost dovede u zabludu da se nešto u njemu suštinski menja u pogledu tih ključnih zahteva u vezi sa načinom sačinjenja i overama ugovora. Uradio se taj ustupak od 30% uplate u državni budžet od strane beležnika, ali zapravo, ništa se značajno u samim propisima ne menja.

Bojim se da je to zakucavajne pozicije na kojoj se trenutno nalaze ministarstvo ili vlada, i da je to signal advokaturi da oni neće odustati od onoga kako su zamislili da ta stvar funkcioniše. Verovatno će biti i dalje pokušaja omalovažavanja predstavnika advokatskih komora, što smo do sada imali više puta prilike da čujemo, i tvrdnji kako su advokati gramzivi, pohlepni, o čemu je juče veliki broj narodnih poslanika, nažalost, govorio. Sigurno će biti pokušaja da se štrajk slomi tako da se neki advokati koji su, pretpostavljam po političkim linijama ili stranačkim, bliski vladajućoj većini, primoraju da počnu da rade.

Evo, imali smo priliku nedavno da čujemo da je formirana, mislim da su je nazvali ‘Unija krivičara’, advokata koji se bave krivičnim pravom. To je grupa od 20 advokata, uglavnom iz Beograda. Dakle, radi se o organizaciji koja je potpuno nelegalna. Ona je nemoguća, ne postoji, nije predviđena propisima advokatskih komora, niti su se oni obratili Advokatskoj komori da imaju želju da se osnuju na bilo koji način, niti je, po zakonu o advokaturi, moguće formiranje tako nečega. Ja se bojim da je to novi pokušaj slamanja štrajka, preko tih kolega koji će možda pokušati da krenu da rade. Svakako bi povlačenje zakona iz skupštinske procedure i formiranje neke radne grupe ispred advokata i ministarstva koja bi, ako ima dobre volje, u roku od 48 sati mogla da nađe zajedničko rešenje, i da se sa tim onda izađe pred vladu, i kasnije pred skupštinu – mogla da dovede do okončanja celog protesta i cele ove situacije.

Svetlana Lukić: Šta ako oni odluče da stvaraju paralelne advokatske komore; oduvek je u parlamentu bilo jako mnogo advokata, u svim vladajućim strankama, pa i u ovoj.

Vladimir Beljanski: To je potpuno nemoguće po sada važećim propisima. Ali da li će neko odlučiti da menja Ustav, zakon o advokaturi, zato da bi sebi omogućio stvaranje lojalnih advokata koji će biti bliski vlastima i osnovati novu advokatsku komoru – ja to ne mogu da znam. To bi zaista bio presedan. Nikada se ništa slično nije radilo u Srbiji, ni nakon 1945, ni devedesetih. Prosto ne mogu da verujem da bi tako nešto moglo sada da se dogodi. Ne bi me čudilo da je neko i o tome razmišljao, ali mislim da bi to izazvalo zaista, kako je Vučić rekao, veoma negativne političke posledice za Srbiju.

To bi značilo da vlast zapravo želi da advokaturu stavi kompletno pod svoju kontrolu i da na taj način rešavaju stvari što se sa postojećim advokatskim komorama ne pregovara i ne dogovara i ne nalazi zajednički jezik, ali će se formirati paralelne advokatske komore koje će biti poslušne i koje će raditi ono što vlast traži. To bi zaista bilo katastrofalno, i prosto ne mogu da verujem da bi Evropska unija, ali i Međunarodna asocijacija advokata tako nešto mogle da prihvate.

Peščanik.net, 05.11.2014.

Srodni linkovi:

Wolfgang Klotz – Notari i izmišljanje točka

Advokatska komora Vojvodine – Napad na kuću Tanje Arsić

Advokatska komora Vojvodine – Otvoreno pismo Maji Gojković

RADIO emisija – Maketa lidera

Vesna Rakić-Vodinelić – Advokatura i notarijat u Srbiji danas

RADIO emisija – Pobuna advokata

Milica Jovanović – Notarska posla

Vesna Rakić-Vodinelić – Reformisanje pravosuđa notarijatom: ne meri, seci odmah i to sekirom

REFORMA PRAVOSUĐA