Fotografije čitateljki, Lazara Marinković

Fotografije čitateljki, Lazara Marinković

Nije prošlo mnogo od “velike pobede” koju su u Briselu izvojevali Aleksandar Vučić i Marko Đurić, a već se došlo do “biti il‘ ne biti”, što je tobože isprovocirano neočekivanim sadržajem poglavlja 35 u budućem pregovaračkom procesu Srbije sa EU. Digla se velika buka u tabloidnoj štampi, dok su Večernje novosti i Politika počele sa dizanjem tenzije, angažujući masu kvazianalitičara, a zapravo saputnika vlasti ne bi li nam objasnili kako je to misteriozno “poglavlje 35” u stvari “puno zamki”. Izbrojali su ukupno 49 zamki koje nemaju statusno neutralan ton, već navode Srbiju u bestragiju priznavanja Kosova, zbog čega je premijer, reklo bi se, doživeo nervni slom. Njegov ton se “promenio”, pa je taj dokument nazvao “jezivim papirom o kojem neće uopšte raspravljati”. Neće on, ali hoće čitava armija poslušnih medija i političara bez ikakvog integriteta i pameti, poput Đurića, Vulina i ostalih, koji su zaduženi za naricanje i prosipanje nacionalističkih gluposti, koje su uvek dobrodošle kada Vučić ne zna šta da radi. Ili je u pitanju Šešelj koji pali hrvatsku zastavu, ili je Rezolucija o Srebrenici, ili blokada na Bajakovu. Uglavnom, u takvim trenucima, premijer je iznerviran, a njegovi posilni trče unaokolo i prosipaju otrov. Histerija oko poglavlja 35 se u Srbiji uklopila u predizborni narativ premijer Vučića, koji stalno voli da objašnjava o čemu će razmišljati u ponedeljak, o čemu u utorak i sredu… Tako je donošenje odluke o raspisivanju izbora najavio još pre mesec dana, a onda je nastavio da “turira” biračko telo, koristeći sve moguće događaje kako bi intenzivirao i prolongirao taj trenutak. Sada je “otkrivanje poglavlja 35” došlo kao poručeno da se cela stvar oko potencijalnih izbora podigne na najviši nacionalni nivo jer se, zaboga, u tom dokumentu našlo nešto toliko “jezivo” da je Vučić pred Palminim idealnim publikumom u Jagodini, morao da posegne za onom starom Miloševićevom mantrom o odbijanju Srbije da se saginje pred velikim moćnicima. “Ako budem video da se postavljaju nemogući uslovi, koje Srbija ne može da ispuni jer bi time morala da zgazi svoju zastavu, u tome neću da učestvujem i onda je vreme za izbore”, rekao je patetično Aleksandar Vučić.

Dakle, premijer neće čitati “jezive dokumente” niti će “gaziti srpsku zastavu”. Tako glasi nova mantra. Nema lepše priče za domaću publiku od one o pritiscima spolja, naročito od strane EU. Pa zar se nismo onomad dogovorili da “verujemo nemačkoj datoj reči”. Jesmo, odgovorio bi premijer Vučić, ali tada nismo znali ono što danas znamo. To je, naravno čista laž, i cela ova histerija koja je podignuta oko poglavlja 35 predstavlja kulisu za još jednu pozorišnu predstavu Aleksandra Vučića, u kojoj on igra dobrog patriotu koji brani “svete srpske zemlje”, kao što ih je “branio” i tokom devedesetih. Ovakva manipulacija vlašću, medijima i biračkim telom spada u najmračnije doktrine autoritarnog ponašanja, kojeg se premijer ne libi kada je u pitanju unutrašnja politika. Naš “novi Đinđić” u takvim trenucima najviše voli da koristi Miloševićevu retoriku o nepristajanju na saginjanje, ali i o referendumu, jer niko kao “narod” ne zna bolje šta treba raditi u kritičnim situacijama, do kojih dolazi usled loše vođene politike. Tada se uključe i turboanalitičari kao što je Dragomir Anđelković, koji poput nekog geopolitičkog meteorologa domaćoj publici treba da objasni kako su u Briselu postojale dve struje, tvrda i meka, kao i da je ovakvo poglavlje 35 zapravo rezultat ruske intervencije u Siriji. Reč je naravno o gomili laži koje idu u prilog premijeru, jer ga u očima birača predstavljaju kao veliku patriotsku figuru koja prkosi svetskim orkanima.

Istina je zapravo vrlo jednostavna. Niko kao Aleksandar Vučić, Ivica Dačić i Tomislav Nikolić nije bolje znao šta se nalazi na “jezivom papiru” koji se zvanično zove Poglavlje 35. To poglavlje nije napisano juče, već je rezultat dugogodišnjih pregovora u Briselu i predstavlja najkonkretniju implementaciju postignutih sporazuma. Dakle, tu nema, niti je bilo ikakvih tajni. Bilo je naravno čudno ponašanje domaćih predstavnika vlasti, koji su kao navijači iz neke zonske lige skakali posle svakog susreta u Briselu, vrišteći na sav glas kako su odneli svetsku pobedu. Činjenica je da briselski pregovori nisu nikakva utakmica već veoma ozbiljan politički proces koji pokušava da uredi odnose između Srbije i Kosova, tako da ovo što premijer Vučić servira domaćoj javnosti preko svojih medija nema dodirnih tačaka sa stvarnošću, već predstavlja nastavak njegove marketinške manipulacije.

Slučaj je hteo da se ovih dana nađem na jednoj konferenciji u Dubrovniku, koja je imala za temu ponovno promišljanje Evrope, a održavala se pod pokroviteljstvom Johanesa Hana, evropskog komesara za susedstvo i proširenje. Na marginama te konferencije, kako bi to rekli političari, pitao sam gospodina Hana kako komentariše reakcije u Srbiji na poglavlje 35. On nije mogao da sakrije iznenađenje zbog takvih reakcija jer, kako je rekao, svi dobro znaju šta tu piše i da takvo ponašanje može samo usporiti čitav proces otvaranja poglavlja i početka pregovora. Poznato je da kada pregovori jednom počnu, mogu potrajati i do sedam ili osam godina. Odnosno dva mandata vlade. Prema tome, histerična farsa premijera Vučića sa zazivanjem izbora i nekog pravednijeg sveta, u kome “na našoj strani neće biti samo istina već i brojke”, morala bi smesta da se obustavi ukoliko premijer ne misli samo na beskonačno produžavanje svog mandata i akumulaciju sopstvene moći. Lažna je dilema da “narod” zna šta piše na “jezivom papiru” i da će najbolje napraviti izbor između “carstva zemaljskog i carstva nebeskog”. Jedini koji u Srbiji to zna je Aleksandar Vučić i on bi konačno morao da pokaže šta je to odgovornost u politici, kojom se hvalio svih ovih godina. “Narod” u Srbiji pojma nema o sadržaju poglavlja 35. Vreme je, dakle, za Vučićevo gutanje žaba. Setimo se, premjer Đinđić u kriznim situacijama nije govorio o “gaženju zastave”, već je savetovao da se krene od one najveće žabe. Prijatno.

Peščanik.net, 14.10.2015.

TEMA – KOSOVO


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)