Imam bolju ideju: picigin-resort. Golf je, naime, preskup sport, održavanje terena veličine srednje županije košta više nego održavanje tečaja kune, pesticidi i herbicidi ubijaju sav život, a i sama oprema za taj buržujski sport dođe više nego da se čovjek vikendom opušta vozeći Formulu 1.

Picigin je, s druge strane, najjeftiniji poznati sport. Sve što treba za partiju picigina je jedan balun za tenis, mudantine i nekoliko litara mlake, slane vode.

Ideju još razrađujem, ali u osnovi riječ je o sljedećem: more između dubrovačkih gradskih zidina i otoka Lokruma nasuo bih s nekoliko milijardi kubika kamenja, preko toga nekoliko milijardi kubika zemlje i šljunka, i onda još par milijardi kubika finog pijeska, sve do pedalj od površine mora.

Tako bi se dobilo dvadeset-trideset hektara toplog plićaka, idealnog za picigin, a kako bih ga zaštitio od ćudljivog šiloka i morskih valova – jedinog prirodnog neprijatelja vrhunskog picigina – ogradio bih ga ukusno zidanim kamenim mulom koji bi se lijepo uklopio kao nastavak zidina.

Od države i dubrovačkih vlasti tražio bih jedino koncesiju na more, dakle morsko dobro, što državu – za razliku od silnih hektara kopna – ne bi koštalo ništa, zatim potrebnu komunalnu infrastrukturu, vodu, struju, kanalizaciju, prilazne ceste i most od hotela Belveder do Lokruma, te sitnu izmjenu urbanističkog plana, po kojemu bi se meni i mojim partnerima na novosagrađenoj obali i na Lokrumu dopustilo sagraditi par stotina – svakako ne više od hiljadu, dvije – luksuznih vila i apartmana za potrebe igrača. Kao i veliku marinu uz onaj dugački kameni mul, s par tisuća vezova za njihove jahte i jedrilice.


Sport proletera i zgubidana

Odakle mi, pitate se, pare? To je najmanji problem, partnere za picigin-resort s hiljadu vila i aprtmana pod samim zidinama Dubrovnika, vjerujte, neće biti problem naći.

Moj projekt, radnog naslova Picigin Beach & Yachting Luxury Villa Resort Dubrovnik, naići će, osim toga, na oduševljenje i punu podršku hrvatske Vlade i Grada Dubrovnika. Kako znam? Tako što je riječ o suštinski potpuno istoj stvari kao što je to već famozni projekt Golf-parka na Srđu, koji hrvatska država i dubrovačke gradske vlasti izdašno podupiru i zakonskim olakšicama, i zemljištem, i koncesijama, i urbanističkim planovima, i komunalnom infrastrukturom za terene i nekoliko stotina luksuznih apartmana iznad Grada.

Ima, međutim, i jalnuških dilatanata koji ne bi podijelili njihovo oduševljenje idejom picigin-resorta. Jedni su oni luzeri i komunjare iz nevladinih udruga koji se protive svakom progresu i koji bi najradije između zidina i Lokruma uzgajali morske valove, a drugi su upravo golferski lobisti, koji moj megaprojekt iz nekog razloga doživljavaju kao otvoreno ruganje s Golf-parkom na Srđu.

Stvar je, za početak, neozbiljna, golf je – vele oni – plemeniti sport srednje i visoke građanske klase, uz nogomet najpopularniji na svijetu, s dvjesto milijuna aktivnih igrača, dok je picigin tek lokalna splitska zajebancija, igra se samo na Bačvicama i igraju ga dokoni studenti i penzioneri, proleteri i gradski zgubidani od kojih ne može živjeti ni kafić Ante Žbirca, a kamoli kakav dubrovački luxury resort s hiljadu apartmana.

Silno bi se, međutim, iznenadili golferi kad bi vidjeli koliko je proleterski picigin popularan u svijetu. Zgubidani, jebivjetri i penzioneri iz svih krajeva svijeta, od Australije do Amerike, nahrupili bi u Dubrovnik, apartmani i vile za piciginaše, kao i vezovi za njihove jahte na plaži uređenoj u florida-stilu, rasprodali bi se prije nego balun padne u more. Osim, jasno, ako golferski jalnuši ne misle da vile pod samim dubrovačkim zidinama ne bi mogle naći kupca.


Strateški interes

Stoga ću, dakako, dopustiti mogućnost da bi se među kupcima mojih luksuznih apartmana prošvercao i poneki austrijski ili arapski diletant – od onih koji picigin igraju plastičnim balunima iz trafike, šarenim lopticama na Spidermane i Gormite, pa bi apartman kupili samo zbog atraktivne lokacije – ali tek kad gospoda iz tvrtke Golf-park Srđ d.o.o. vlastitom krvlju potpišu da će svih tri tisuće kreveta u apartmanima i vilama iznad Dubrovnika zauzeti pasionirani igrači golfa, umorni od cjelodnevnog mahanja štapovima, i da neće među tim zaljubljenicima u sport i prirodu biti švercera što golf igraju palicama za hokej, a apartmane kupuju samo zbog atraktivne lokacije.

Ako je pak tako, ako je zaista samo o jednom popularnom sportu riječ, kao što nas već godinama uvjeravaju i političari i golferi, posve je nejasno zašto su famozni Strani Investitori zapeli terene graditi baš na pustom i suhom kršu iznad Dubrovnika, pored recimo žive zelene Like. To je otprilike jednako imbecilno kao kad bih ja, na primjer, pored živog mora oko Lokruma svoj picigin-resort gradio na Srđu.

Hajde stoga da vidimo koji je sport popularniji u svijetu: neka gospoda iz Golf-parka d.o.o. sagrade svoje terene za građanski golf s četiri stotine vila negdje u prekrasnoj i netaknutoj zelenoj ličkoj divljini, i neka onda sami izaberu bilo koju netaknutu divljinu na moru, na kojoj ću ja sagraditi terene za proleterski picigin s jednako toliko vila. Pa da vidimo tko će ih prije prodati, i koji od ta dva sporta ima više aktivnih igrača.

Koji je dakle od većeg, kako se ono kaže, strateškog interesa za Republiku Hrvatsku.

Jebo vas strateški interes.

 
Slobodna Dalmacija, 22.04.2013.

Peščanik.net, 23.04.2013.