Rezultat vanrednih parlamentarnih, lokalnih i pokrajinskih izbora od 11. maja je neočekivana, uverljiva pobeda Koalcije za evropsku Srbiju koju je predvodila Demokratska partija i predsednik Boris Tadić. Tri su ključna faktora za ovakav ishod: potpisivanje Sporazuma o stabilizicaji i pridruživanju, odluka Fijata da napravi preliminarni sporazum sa kragujevačkom Zastavom i možda najvažniji – raspoloženje glasačkog tela, koje se neočekivano racionalizovalo.

Ovaj rezultat je trijumf Demokratske stranke. Ona prvi put od svog nastanka postaje najjača parlamentarna stranka, čemu je doprinelo njeno pomeranje ka evropskoj opciji. Naime, DS je tokom kohabitacije sa DSS-om skoro izgubila svoj identitet koji je profilisao Zoran Đinđić. Predsednički izbori početkom godine pokazali su da je Boris Tadić pobedio isključivo kroz pomeranje ka evropskoj opciji i distanciranje od narodnjačkog bloka. To pomeranje bilo je ključno nakon potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

Sporazum je dodatno galvanizovao podršku za evropsku opciju. Strah građana od pobede radikala i zatvaranje ekonomske perspektive Srbije bio je takođe odlučujući. Mnogi ekonomski eksperti najavljivali su povratak Srbije u devedesete, rast inflacije i trošenje državnih rezervi i štednje građana za podmirivanje socijalnih potreba koje su radikali najavljivali u kampanji.

Prve posleizborne izjave Borisa Tadića pokazuju njegovu odlučnost da nastavi proevropsku politiku. Međutim, on nije odustao od pet principa na kojima se zasnivala prethodna vlada. Jedan od tih principa je da je Kosovo integralni deo Srbije. Taj princip će biti i najproblematičniji u odnosima DS-a sa EU. Ovaj princip će poslužiti Tadiću, za šta ima podršku SANU, da insistira na podeli Kosova, sada u odnosu 12:88. Biće problematičan i odnos prema Republici Srpskoj. Ne treba izgubiti iz vida da je u poslednjoj nedelji kampanje Boris Tadić posetio i RS s očitom porukom građanima šta ona znači za Srbiju. Milorad Dodik otvoreno je podržao Tadića i DS u ovim izborima.

Srpska radikalna partija je pod Tomislavom Nikolićem doživela svoj klimaks, ali ni ovom prilikom nije uspela da dobije izbore, što povećava frustraciju ove stranke i njenog lidera. Zato ne čudi njegova izjava koja je odisala pretnjom i najavom da će SRS ipak formirati vladu sa DSS-om i SPS-om. Nikolić je oštro reagovao na izjavu Borisa Tadića odmah nakon izbora da neće “dozvoliti da se formira neka koalicija u kojoj neće biti njegova stranka jer bi to bio povratak u devedesete godine”. SRS je u ovoj kampanji zagovarala socijalnu državu i oslanac na rusku podršku, ali ipak nije uspela da ubedi građane u svoj potencijal da ispuni obećanja.

DSS je prošla najgore. Njen rezulatat pokazuje stalni trend opadanja. Vojislav Koštunica vodio je kampanju koja je manifestovala njegovu fanatizovanost i veoma izoštren antievropski stav. Kampanju je bazirao isključivo na sloganu da je “Kosovo Srbija”. On je preko Kosova pokušao da mobiliše nacionalna osećanja kako bi obezbedio svoju poljuljanu političku budućnost, ali se ipak pokazalo da Kosovo i nije takav lepak kada se pred građane stave i druge opcije, kao što je bila ponuda EU.

Mada su dominantni mediji bili pod kontrolom DSS-a (Politika, RTS, tabloidi i sl.) pokazalo se da medijska antievropska kampanja nije bila dovoljna da obezbedi njegov politički uspeh. Osim toga, iza Koštunice je stao čitav konzervativni blok, deo SANU, SPC i brojni tajkuni (oni su za svaki slučaj finansijski podržavali sve opcije), odnosno svi oni koji još nisu odustali od velikodržavnog projekta. Veliki deo akademske elite stao je iza Koštunice i njegovog koncepta “neutralne Srbije s osloncem na Rusiju”. Energetski sporazum sa Rusijom bio je pandan sporazumu EU, ali očigledno nije bio dovoljan za pobedu.

Liberalno-demokratska partija Čedomira Jovanovića osvojila je 5,4 odsto glasova, što je ispod očekivanja, ali je značajno da je ova mlada partija ponovo prešla cenzus, čime je dokazala da ima stabilno izborno telo. U suštini, Čedomir Jovanović je moralni pobednik ovih izbora, jer je on bio inicijalna kapisla za otvoreno zalaganje za evropsku opciju. Jovanović je bio glavi korektiv za demokratsku stranku od kada je ubijen premijer Đinđić i njegova je velika zasluga što je DS ipak iskoračila u pravcu evropske opcije.

Rezultati izbora imaju strateški značaj kako za Srbiju, tako i za region. Pređen je prag koji Srbiju stavlja u sasvim drugačiji politički kontekst. SSP najzad obezbeđuje okvir koji može da pokrene suštinsku tranziciju, ali otvara mogućnost i za društvo u celini da preuzme odgovornost za svoju budućnost. Perspektiva koju otvara EU je jedina prava mobilišuća snaga koja je pokazala svoje efekte i u drugim postkomunističkim društvima.

Šansa koju su ovi izbori otvorili u velikoj meri zavisi od političke sposobnosti predsednika Tadića da izborne rezultate pretvori u vladu koja će biti na tom osnovnom strateškom cilju. Objektivno to neće biti lak zadatak, s obzirom na to da ne postoji politički konsenzus o viziji budućnosti Srbije.

Civilno društvo (ili njegov deo) imalo je ključnu ulogu u lobiranju kod EU da se potpiše SSP i pre hapšenja Ratka Mladića. Argument za takvu kampanju bio je da pritisak Haškog tribunala ide na ruku Vojislavu Koštunici, koji je to koristio protiv EU. Vojislav Koštunica je predstavnik srpskog radikalnog nacionalizma koji Zapad nije prepoznao na vreme. Tek nakon odbijanja potpisivanja SSP-a on je demaksiran do kraja.

Aktivna uloga EU je i dalje važna za politički razvoj situacije u Srbiji, jer se pokazalo da njena mobilišuća snaga nema alternativu. Spoljna politika EU mora biti usaglašena i mnogo konkretnija u pružanju direktne pomoći ne samo državi, već pre svega civilnom društvu i svim proevropski orjentisanim segmentima društva kao što su, na primer, mala i srednja preduzeća. Srbija se ne može demokratizovati bez podrške EU, kao što ni reforma Vojske Srbije nije bila moguća bez partnerstva s NATO-om. SAD treba da nastave svoju veoma važnu ulogu u regionu, pre svega u stabilizaciji nezavisnosti Kosova i opstanku Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države.

 
Danas, 15.05.2008.

Peščanik.net, 15.05.2008.