Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Da li nam je još uvek potrebna Regionalna komisija (REKOM) za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim povredama ljudskih prava počinjenim u bivšoj Jugoslaviji od 1991. do 2001. godine? Danas više nego ikad. Zašto?

Prošlo je 26 godina od početka i 16 godina od završetka sukoba koji su se odigrali od Triglava (počelo je u Sloveniji) do Vardara (završilo u Makediniji). Do danas je završen veliki broj sudskih procesa, pre svega u Hagu ali i pred domaćim sudovima, što je rezultiralo prikupljanjem obilja dokaza i svedočenja, zatim i sudskim utvrđivanjem činjenica. Doprinos prikupljanju dokumenata i izjava svedoka dale su i nevladine ogranizacije od kojih je većina danas okupljena u Inicijativi za Rekom.

Iako bi činjenice trebalo da govore za sebe, one i dalje nisu prihvaćene, niti postoji minimum konsenzusa o tome šta se dogodilo tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – ne postoji slaganje unutar pojedinačnih država regiona, još manje među državama. Štaviše, revizionistički pokret jači je nego ikad. Svako gradi svoje narative od kojih tek oni na marginama korespondiraju sa sudski utvrđenim činjenicama. Državni narativi o ratovima u bivšoj Jugoslaviji prednjače u lažima i revizionizmu.

Trudeći se da ne naruše višegodišnji mir (neki će reći primirje), međunarodni partneri se sve ređe oglašavaju. Umorni su. Nema pritisaka da se oživi proces suđenja za ratne zločine (još uvek se u zadovoljavajućoj meri sudi samo u BiH, u drugim državama je sve zamrlo), uticaj Haškog tribunala je sve slabiji (primer „radikalske trojke“ govori za sebe), predstavnici vlasti država regiona (Srbija prednjači u tome) pozivaju da se ne okrećemo prošlosti, nego da gledamo u budućnost.

Ali kakva će budućnost biti bez iskrenog i na činjenicama zasnovanog osvrta na prošlost? Takva da će nastaviti da žive neugašeni snovi o velikoj Srbiji, Hrvatskoj ili Albaniji, da ćemo se doveka, kao i danas, sporiti o tome jesu li Keraterm, Omarska i Trnopolje bili logori mučenja i smrti ili hoteli sa tri zvezdice, da li je Oluja bila blistava vojna operacija ili (ujedno i) etničko čišćenje, da li su Srebreničani ubijani ili su se ubili, da li su Albanci sa Kosova proterani tokom vojno-policijske kampanje nasilja ili su pobegli od NATO aviona, da li je u bombardovanju stradalo 205 ili 4.000 srpskih civila.

Način da se budućnost promeni je osnivanje Regionalne komisije uz podršku svih vlada regiona. Komisije koja će na osnovu raspoloživih dokaza i sudski utvrđenih činjenica rasvetliti i prihvatiti istinu o ratovima u bivšoj Jugoslaviji.

U suprotnom, najružnije lice prošlosti ponovo će zakucati na vrata. Kao što kroz istoriju već više puta jeste.

Sudovi i nevladine organizacije dali su veliki doprinos procesu otkrivanja dokaza, utvrđivanja činjenica i popisa žrtava ratova. Red je na državnim vlastima. Rekom je njihova šansa da ih istorija upamti po dobrom.

Peticija za Rekom može se potpisati ovde.1

Danas, 12.05.2017.

Nemanja Stjepanović, Fond za humanitarno pravo, maj 2017.

Peščanik.net, 13.05.2017.


________________

  1. U Beogradu i u još nekoliko gradova Srbije od 13. do 24. maja biće organizovana kampanja prikupljanja potpisa podrške osnivanju REKOM-a. Potpisi će se prikupljati i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Kampanja počinje 13. maja na Trgu Republike, uz učešće velikog broja javnih ličnosti i predstavnika civilnog društva koji podržavaju osnivanje REKOM-a. Do sada je prikupljeno blizu 600.000 potpisa građana sa prostora bivše Jugoslavije koji su podržali inicijativu za osnivanje REKOM-a, a koalicija je dokumentovala 23.000 žrtava ratova i 600 logora i drugih mesta zatočenja, od ukupno 130.000 ratnih žrtava i oko 1.700 logora i drugih mesta zatočenja.