Foto: Vedran Bukarica
Foto: Vedran Bukarica

Predsednik Republike Srbije je 9. septembra na „obrazložen“ predlog, koji je zapravo izdiktirao Vladi, raspustio Narodnu skupštinu a potom, rukovođen ne javnim interesom već željom da nosi listu svoje stranku na izborima, 27. septembra i sâm podneo ostavku.

Prema Ustavu Republike Srbije (član 120) predsednika Republike, kada mu mandat prestane pre isteka vremena na koje je biran, zamenjuje predsednik Narodne skupštine. Predsednik Narodne skupštine (pa i ove raspuštene) može da zamenjuje predsednika Republike najduže tri meseca i obavezan je da raspiše izbore za predsednika Republike tako „da se održe najkasnije tri meseca od prestanka mandata na koji je biran“. I Zakon o izboru predsednika republike (član 10) utvrđuje isto, „izbori se raspisuju tako da se glasanje održi najkasnije tri meseca od dana kada predsedniku Republike prestane mandat“. Samo dodaje da „od dana raspisivanja izbora do dana glasanja ne može proteći manje od 30 ni više od 60 dana“.

Dakle ni Ustav, ni Zakon o predsedniku republike, ni Zakon o izboru predsednika republike ne preciziraju dan u kom je predsednik narodne skupštine dužan da raspiše izbore za predsednika republike.

Ni Zakon o Narodnoj skupštini ne bavi se ovim, ali za sva pitanja koja sam ne uređuje upućuje na Poslovnik Narodne skupštine (član 1, stav 2). A taj Poslovnik (član 267) za fabulozni slučaj izričito predviđa sledeće: „Kad predsednik Republike podnese ostavku i o tome obavesti predsednika Narodne skupštine, predsednik Narodne skupštine ovo obaveštenje odmah dostavlja narodnim poslanicima i obaveštava ih da, u skladu sa Ustavom, zamenjuje predsednika Republike do izbora novog predsednika Republike i istovremeno raspisuje izbore za predsednika Republike.“

Jezičko značenje pojma „istovremeno“ je jednoznačno, podrazumeva vremensko poklapanje. Naravno, ne nužno isti sekund, minut ili sat ali svakako podrazumeva da radnje idu uporedno, simultano, a izvesno ne podrazumeva nedefinisan višednevni razmak niti diskrecionu odluku.

Zato ne može biti sporno da predsednica raspuštene skupštine krši Poslovnik. Zna i ona to ali javnom interesu i poštovanju poslovnika politikantski pretpostavlja taktički interes svoje stranke pa sakrivanje datuma izbora – kao prethodno predsednik republike u slučaju vanrednih parlamentarnih izbora – tretira kao taktičku prednost svoje stranke.

(Ne)raspisivanje izbora bilo mi je inicijalno zanimljivo kroz prizmu odredbi člana 33 Zakona o elektronskim medijima koje pored ostalog predviđaju da ako su izbori naknadno raspisani Regulatorno telo za elektronske medije (REM) „menja plan nadzora za tu godinu bez odlaganja, a najkasnije u roku od deset dana od dana raspisivanja izbora“. Na toj zakonskoj obavezi ću naravno, iz principa, insistirati uprkos tome što će četiri predstavnika aktuelne vlasti u Savetu po svoj prilici, kao i nedavno u slučaju parlamentarnih izbora, to blokirati.

Povodom neodgovornog olakog poigravanja sa izborima, postoje i neprijatnije stvari o kojima bi se moglo i moralo razmišljati.

Rezultati predsedničkih izbora raspisani u dogledno vreme (uzimajući u obzir i dva izborna kruga i sva eventualna poništavanja i ponavljanja izbora) mogu biti poznati pre isteka ustavom utvrđenog roka od tri meseca.

Ali prema članu 116 Ustava, mandat predsednika Republike ne počinje objavljivanjem rezultata izbora već danom polaganja zakletve pred Narodnom skupštinom. Hoće li skupština pred kojom treba da položi zakletvu, rezultat izbora 25. oktobra, sigurno biti konstituisana do 27. decembra? Primera radi, 2022. godine izbori su održani 3. aprila a konstitutivna sednica (zbog višestrukog ponavljanja glasanja i usled toga kasnog proglašenja konačnih rezultata) tek 1. avgusta, dakle oko 120 dana kasnije.

Može li nam država dočekati 27. decembar bez skupštine, bez predsednika republike (makar i v.d.) i sa Vladom u tehničkom mandatu? I ko bi za to bio odgovoran?

Peščanik.net, 05.10.2026.


The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)