Jedna od glavnih karakteristika proteklih izbora u BiH je potpuno profesionalno potonuće medija, javni servisi su se  tokom kampanje jasno politički opredelili: Radio televizija Republike Srpske protežirala je Dodika i njegovu stranku a Federalna televizija Zlatka Lagumdžiju i SDP.

Na politčkoj sceni je došlo do nekoliko formalnih promjena – Silajdžića je pobijedio Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića, dok je preostali raspored u Predsjedništvu ostao isti; Dodik je u Republici Srpskoj ubijedljivo pobijedio, a u Federaciji je trenutno SDP najjača stranka i ima šansu da formira vladu. Građani su na ovim izborima podržali radikalne opcije i zažmurili na kriminal i korupciju. Oni su podržali Dodikov radikalizam koji je dodatno porastao na krilima radikalnih izjava Željka Komšića koji je sledio Dodikovu taktiku konfrotacija.

Milorad Dodik je od pobjede na prethodnim izborima do danas uspostavio jako efikasan mehanizam vladanja koji je sada izgleda nemoguće pobijediti i koji podsjeća na Đukanovićev mehanizam vladanja u Crnoj Gori. Preuzeo je sve institucije, budžete i opštine, otvoreno je  poručivao građanima da će ih, ako u njihovim opštinama ne pobjedi njegova stranka, ekonomski uništiti. Njegova pobjeda ipak nije samo rezultat njegovog gvozdenog mehanizma vladanja, već i činjenice da građani i dalje glasaju za radikalne politike koje znače konfrontaciju sa ostalim etničkim grupama.


Magični prsten

Na izborima je bilo oko 10 odsto nevažećih listića. Na primer, za srpskog člana predjedništva kandidat SNSD-a je pobjedio sa oko 11.000 glasova razlike, a nevažećih listića je bilo preko 50.000. Procedura glasanja je jako jednostavna, građani biraju između tri ponuđene opcije. Prema izvještajima sa biračkih mjesta došao sam do zaključka da je bar polovina od spornih listića naknadno učinjena nevažećom od strane članova biračkih odbora. To izgleda tako što jake stranke, kao što je Dodikov SNSD, kupuju biračke odbore i na licu mjesta sa njima naprave inženjering poništavanja listića. Opšte je poznato da brojne male partije koje učestvuju na izborima trguju svojim biračkim odborima. Dešavalo se da su čitavi birački odbori sastavljeni od ljudi iz iste stranke. Taj inženjering poništavanja listića je ustaljena praksa, to se dešavalo i na prethodnim izborima.

U javnosti se tokom ovogodišnjih izbora pominjao i mehanizam „magičnog prstena“ kojim su se poništavali glasački listići. Opozicija je optuživala Dodikov SNSD da su naručili specijalno prstenje za svoje članove u biračkim odborima kojima su prilikom brojanja glasova određene listiće žvrljanjem činili nevažećim. Strani posmatrači su posećivali biračke odbore, ali do sada nije bilo reakcija.


Dodikova pobjeda i Silajdžićev poraz

Podrška srpskih vlasti Dodiku, posebno njegov odnos sa Tadićem i Jeremićeva posjeta u završnici Dodikove kampanje sigurno su pomogli SNSD-u da pobjedi na ovim izborima. Kandidat SPD-a Željko Komšić, koji se izjašnjava kao Hrvat, ustvari je pobjedio bošnjačkim glasovima. Taj ogroman broj bošnjačkih glasova za Komšića je poremetio redosljed za izbor bošnjačkog člana predsjedništva, njegova radikalna retorika je privukla veliki broj bošnjačkih glasova, što je otvorilo put za pobjedu Bakira Izetbegovića.

Izetbegovićeva retorika bila je pomirljiva, on je racionalniji političar od Harisa Siladžića. Tako je na primer kada je reč o odnosu prema nezavisnosti Kosova izjavio da su mu važniji interesi bosanskih Srba nego kosovskih Albanaca, i da u tom kontekstu treba poštovati mišljenje bosanskih Srba o priznavanju ili nepriznavanju Kosova. Mislim da će njegova pojava biti napredak u odnosu na Harisa Silajdžića.

Bosna se nakon ovih izbora neće odblokirali jer su građani opet glasali za najradikalnije opcije. U Bosni još uvijek ne postoji tržište za proizvod koji se zove multietnička politika, kompromis, dijalog ili saradnja.

Vrlo je moguće da će BiH ostati blokirana još četiri godine, mislim da će postizborni period trajati dugo, jer ne vidim kako bi Komšić sada mogao usvojiti normalniji odnos prema Republici Srpskoj ili kako bi Dodik odustao od svog stava da je Sarajevo Teheran.

Građani će morati da sačekaju još četiri godine jer nacionalisitička retorika, poigravanje sa stvarima kao što su genocid u Srebrenici, instrumentalizacija Dobrovoljačke, ovu državu neće dovesti nigde, već će samo produbiti traume i neprijateljstvo među ljudima.

 
Razgovarao Miloš Ćirić

Peščanik.net, 07.10.2010.

Leave a Reply